Osvojeni bodovi u izravnom nadmetanju sa suparnikom za naslov uvijek dvostruko vrijede. Potvrdilo se to i u nedjeljnom dvoboju Rijeke i Dinama na Rujevici, zagrebačka je momčad rezultatskim preokretom slavila 2:1 i sad, tri kola prije kraja, ima opipljiva četiri boda viška u odnosu na Riječane. Ta je pobjeda bila pravi “bronhi” za pomalo namučena maksimirska pluća, sad se lakše diše i osvajanje, odnosno obrana naslova, nadomak je ruke.
Nije bilo dramatično
Rezultat na Rujevici svakako je bio kudikamo bolji od izvedbe Plavih, koji su “opasno živjeli” većim dijelom dvoboja, ali na kraju je ipak presudila pojedinačna kvaliteta. Dinamov nadareni veznjak, Martin Baturina, mirno je pogledao u retrovizor...
- Dogode se takve utakmice, Rijeka nas je odmah pritisnula i igrom na sve ili ništa nametnula je inicijativu. Međutim, dobro smo se branili, nismo suparniku dopustili previše prilika, imali su oni nekoliko zgoda, ali nije to baš bilo tako dramatično. No, svaka čast Rijeci, odigrala je pravu utakmicu, mi smo mogli znatno bolje, ali na kraju smo ipak pronašli stazu do pobjede. Nogomet je takav, pa na koliko smo samo mi utakmica nadigrali suparnika, stvarali i promašivali šanse, a na kraju smo ostali bez bod(ov)a - kaže Baturina.
Jeste li možda u nekom trenutku utakmice na Rujevici pomislili da to neće dobro završiti?
- Ne, baš ni jednom. I nikad nije dobro imati “crne misli” tijekom utakmice, tada se samo gubi koncentracija na igru. Siguran sam da pesimizma nije bilo ni kod jednog mog suigrača. Došli smo na Rujevicu po bodove i čekali smo našu priliku, dočekali smo je i ispunili zacrtanu misiju.
Na kraju je presudila pojedinačna kvaliteta, Bruno Petković je maestralno iskoristio loše postavljanje “živog zida” i vratara Labrovića i krasnim je pogotkom vratio vašu momčad u utakmicu, da bi Hoxha u završnici dvoboja svojim najvažnijim golom u karijeri donio i pobjedu...
- To je Dinamo! Imamo niz kvalitetnih igrača u svlačionici, uvijek netko od nas iskoči i izvuče nas iz nevolje. Nekad je to Bruno, nekad ja, pa Vidović... To je ta širina rostera koja nas dijeli od ostalih, ta naša dobra momčad uvijek izbaci nekog pojedinca koji se prometne u junaka. I nek’ se tako nastavi...
Teško se sjetiti kad je Dinamo imao tako turbulentnu sezonu, a pred osvajanjem ste tri trofeja - Superkup već je u vitrini, jedna je ruka već na pokalu za naslov prvaka, a čekaju vas i dvije finalne utakmice Kupa s Rijekom?
- Bila je to sezona puna oscilacija, praktički je bilo turbulentno od prvoga kola i poraza protiv Hajduka. Pa su uslijedila ispadanja iz kvalifikacija za Ligu prvaka i Europsku ligu, ma svašta se događalo. Bilo je tu i dosta nesreće, ali nismo se predavali. Nije nam bilo lako, primali smo udarce, no pokušavali smo ostati mirni, znali smo što nam je cilj i blizu smo ostvarenja svih naših želja. Sad je sve na svom mjestu.
Više tjelesno opterećenje
Poklopilo se da ste nakon debakla u Solunu nanizali čak devet uzastopnih pobjeda, osam prvenstvenih i jednu u Kupu. Je li vas ta Konferencijska liga mentalno i tjelesno opterećivala?
- Više je bila riječ o tjelesnom opterećenju. Nije, naime, lako igrati dvije utakmice tjedno, malo je vremena za oporavak, igrali smo četvrtkom i nedjeljom, tu su još bila i putovanja, pa ta emotivna i tjelesna pražnjenja nakon utakmica protiv velikih momčadi... Neopisivi je “gušt” igrati takve utakmice, ali posljedice se osjećaju. I kad smo ispali iz Europe, svu smo koncentraciju usmjerili na domaća natjecanja, dobili smo vrijeme za normalan trening, za oporavak nakon utakmica. I došli smo k sebi, vidjelo se to i po igri i po rezultatima u posljednja dva mjeseca.
Jeste li vidjeli komentar bivšeg Hajdukova igrača, Tonćija Kukoča, na društvenim je mrežama istaknuo: “Prvak Hrvatske, finale Kupa, i osmina finala Konferencijske lige, a kažu najgora sezona Dinama u zadnjih 20 godina. I najbolja sezona Hajduka u zadnjih 20 godina. I takvi su nam, tri kola prije kraja, pobjegli na plus 14 bodova.”?
- Vidio sam to, ali nije na meni da komentiram nečija razmišljanja. Mogu samo reći kako je Hajduk imao dobru sezonu, ima dobru momčad, a gdje je kod njih “puklo”, to ne mogu znati, niti u to želim ulaziti. Koncentrirani smo samo na sebe.
Izvukao pouke
“Puklo” je oko Uskrsa u vašim izravnim okršajima na Poljudu - dvaput ste, u samo četiri dana, svladali Splićane, u prvenstvu i u Kupu. Tada se sve prelomilo i vi ste “poletjeli”, a Hajduk je “potonuo”.
- Te su utakmice, kad sad pogledam iza sebe, “lomile” sezonu! I sve se okrenulo na našu stranu, s dvije smo pobjede dobili novi elan, udahnuli smo još više samopouzdanja i silovito smo ušli u završnicu.
Kada vam je bilo najteže tijekom sezone?
- Kad su me “napale” one puste viroze i ozljede, nikako se nisam mogao oporaviti. No, izvukao sam pouke iz tog depresivnog razdoblja, shvatio sam da neće sve ići baš onako kako sam zamislio. Gdjekad se dogodi nešto što vam omete planove i ako na to ne možete utjecati, trebate prihvatiti takvu situaciju i iz toga izaći još jači.
Je li u plavoj svlačionici u nekim trenucima bilo defetizma, jeste li nekad pomislili da sve to neće završiti onako kako ste željeli i planirali?
- Osobno, nikad to nisam pomislio, a vjerujem da i moji suigrači slično razmišljaju. Jer, Dinamo ima taj pobjednički mentalitet, kad je najteže, onda uvijek iz sebe izvučemo najviše i budemo najbolji. Bili smo tijekom cijele sezone, unatoč svemu što se događalo, mentalno jaki, znali smo što nam je cilj i sve smo podredili tom cilju. Vjerovali smo da će doći naših “pet minuta”, tako se na kraju i dogodilo. Ali, ništa još nije gotovo, imamo lijepu prednost tri kola prije kraja i u pravom stilu moramo završiti sezonu.
Gdje vam je bilo najteže igrati?
- Hm... Uvijek je teško igrati u Splitu, Rijeci... U Solunu također nije bilo lako, na tim utakmicama domaćin ima veliku potporu s tribina, navijači ih dižu i nije lako igrati u takvim okolnostima.
Nije mi bilo ni do čega
Koji ste ovosezonski poraz najteže proživjeli? A bilo ih je...
- Da, baš ih je bilo previše, svaki mi je bio težak, mrzim gubiti. Užasno mi je žao bilo u Solunu, stvarno sam vjerovao da smo bolji od PAOK-a i da možemo proći dalje. A pogodio me i teški poraz u Pragu protiv Sparte, nakon te dvije utakmice najgore sam se osjećao, nije mi bilo ni do čega...
Najdraža pobjeda?
- Ova zadnja na Rujevici, uvijek mi je svaka zadnja pobjeda najdraža, ha, ha! Bilo je velikih pobjeda, a nekako mi je 1:0 protiv Betisa u Sevilli na prvome mjestu ove sezone, općenito je taj prolaz protiv Betisa bio za mene vrhunac. Veliki suparnik, a mi smo bili u takvom lošem stanju da su nas gotovo svi otpisali i onda smo neočekivanom pobjedom u Sevilli pokazali da imamo kvalitetu i da nam je samo nedostajalo samopouzdanje. Nedostajala nam je takva, velika pobjeda, ostvarili smo je u Sevilli i vratili smo to samopouzdanje.