Preko trnja do zvijezda toliko je izlizana krilatica, ali jednostavno nema bolje za opisati nogometni put neočekivanog junaka Real Madrida. José Luis Mato Sanmartín poznatiji kao Joselu dvama je pogocima u mrežu Bayerna osigurao "kraljevskom klubu" 18. finale Lige prvaka i priliku za 15. "klempavi pokal"...
Da je sam prognozirao svoju sudbinu, teško da bi napisao ovakav scenarij. Ova se bajka jednostavno napisala sama od sebe. Jer u modernom, plastičnom nogometu pravo je osvježenje vidjeti junaka čija priča iskače iz svih okvira, ponajviše onih madridsko-galaktičkih. A Joseluova priča započela je u istom gnijezdu u kojem se i danas nalazi, samo 14 godina ranije...
Definicija otpisanog junaka
U dobi od samo 19 godina živio je svoj san, došao je iz Celte Vigo na Santiago Bernabeuu i zaigrao u bijelom dresu, točnije za drugu momčad Reala, u kojoj je dijelio svlačionicu s Asensiom, Moratom, Jeséom Rodriguezom te Nachom i Carvajalom, s kojima igra i danas. S Carvajalom je povezan i obiteljski; Joselu je oženio Melanie Canizares, a Carvajal njezinu sestru blizanku Daphne Canizares.
Djevojke inače dijele prezime s legendarnim španjolskim vratarom Santiagom Canizaresom, s kojim pak nemaju nikakve druge veze. No, to je neka druga priča. Nogometna romantika termin je koji bi trebao biti uveden u rječnike, pogotovo danas kad izumire. Igrači postaju zvijezde puno prije nego što uistinu zasluže taj status, a za sve je kriv novac. Taj prljavi novac koji uvelike oblikuje najljepšu sporednu stvar na svijetu. Zato moramo pisati hvalospjeve o otpisanim junacima iz sjene, a Joselu to uistinu jest.
Nakon što je u ljeto 2012. otišao u Hoffenheim, rijetko je koji navijač Reala uopće primijetio njegov odlazak u Njemačku. Ali on nije zaboravio svoj Real. Bio je njegov navijač i prije dolaska i nakon odlaska i njegov navijač zauvijek će biti. "Može li mi netko poslati dobar link za gledanje Reala?", napisao je na Twitteru u ljeto 2012., na dan kada su "kraljevi" igrali El Clasico u okviru finala španjolskog Superkupa. Ta objava danas je hit među navijačima Reala koji žele znati više o prošlosti svog junaka. Mandat u Hoffenheimu opisao je kao iskustvo kojega se ne sjeća rado, a u sljedeće dvije sezone promijenio je još Eintracht i Hannover, iz kojeg je za osam milijuna eura otišao u Stoke City. Svoje mjesto pod suncem "lončarskog" kluba (The Potters) nikada nije pronašao; Mark Hughes preferirao je u vrhu napada, na njegovoj poziciji - Mame Dioufa, dok se on za minutažu borio s prekaljenim Crouchem. Za njega je to bio znak da mora otići. I ponovno za njime baš nitko nije plakao...
Na posudbi u Deportivu zabio je šest golova u 24 utakmice i još jednom ponovio veliku grešku - otišao na Otok. Gdje je opet dočekan s podsmijesima, čak i od strane svog novog trenera Rafaela Beniteza.
- U Newcastleu kupujemo igrače za ne prevelike iznose. To je kao kad kupuješ auto. Ako imaš puno novaca, možeš kupiti jako dobar marku automobila. Ako nemaš previše novca, kupuješ auto koji može odraditi posao, ali nije spektakularan i ne baš tako brz - rekao je "demotivator" Benitez.
Nakon dvije sezone i samo sedam pogodaka u 50+ nastupa, Joselu se vraća u Španjolsku, u Alaves, u kojem je proveo tri sezone, a u posljednjoj je ispao iz La Lige. No nije otišao u drugi rang španjolskog nogometa, već u Espanyol. S kojim je iduće godine također ispao iz španjolske elite, ali kao treći najbolji strijelac lige, iza Lewandowskog i Benzeme.
Drugi kraljevski čin
Tako započinje čin drugi, odnosno njegov drugi mandat u "kraljevskom klubu". Real se u potrazi za zamjenom za Benzemu odlučio na nesvakidašnje rješenje. Jer Real ne dovodi igrače koji su debelo zagazili u četvrto desetljeće života. No ispostavilo se da je Florentino Perez itekako znao što radi. Ili je samo imao sreće?! Kako god, predsjednik Reala ne gađa, on - pogađa. A pogađao je i Joselu te zaradio poziv u španjolsku reprezentaciju. U dobi od 32 godine 11 mjeseci i 26 dana prvi je put odjenuo dres Furije postavši tako najstariji napadač-debitant u povijesti Španjolske nakon Ferenca Puskása. U 46 nastupa ove sezone zabio je 14 golova, od toga pet u LP, od tih pet posljednja dva su bez sumnje najvažnija u njegovoj karijeri. U polje snova već je zagazio, a 1. lipnja trebao bi i na Wembley, gdje bi osvajanjem LP zauvijek skinuo veo sumnje sa svoje karijere.
