Nije bilo dobro u Oslu protiv Norveške. Nema drame, nema teških riječi, ali svima je jasno da stvari onako kako su izgledale na našem startu turnira u Oslu ne smiju i ne mogu izgledati. Malo je razočaranosti bilo, jer ona je posljedica odličnog nastupa u Hannoveru u ožujku kada smo se plasirali na OI.
Vremena za rad nije bilo, ni prije Hannovera, ni sada prije Osla prije kojeg su odrađena samo dva treninga. A probati moramo, moramo vidjeti nešto, jer postoji i budućnost. E, tu negdje nastali su problemi. A Norveška je doma, osim što nije bilo Reinkinda koji će doći, te Tonnesena i Roda koji uopće neće doći u narednom periodu, sve druge kockice Jonasa Willea bile su na mjestu. I Bergerud na golu, i obrana s Vetle Agom, i odlična krila Bjornsen i Blonz, i Overby na crti i trojka Sagosen – Lyse - Grondahl koja je bez pravog ljevaka koordinirala rad vanjske linije. Tu nije bilo lutanja.
A kod nas je bilo svačega. Prvo nisu igrali ni Karačić i Cindrić što je otežalo kontrolu igre, pa smo imali bezbroj pogrešaka. Drugo, promašivali smo ono što nismo smjeli. Treće djelovali smo potpuno prazno, kao da na momente nismo ni bili u Oslu. Četvrto, osim što je napad bio loš, nije puno bolja bila ni obrana koju je samo Dominik Kuzmanović spasio totalnog potopa. Igrali smo 6-0, nijednom u formaciji koja je igrala u Hannoveru. Tražili smo, nismo našli ništa. Kada smo već kod obrane i vraćanje u nju nakon izgubljenih lopti nije bilo dobro i ne smije se ponoviti da Blonz ili slični igrači jurišaju kao Vinicius Junior.
Ideja s Martinovićem na srednjem vanjskom je dobra, ali nije trajno nego povremeno rješenje, jer Martinović nije srednji vanjski. Nismo dobili odgovore na crti, Srna nije bio raspoložen, a nismo imali odgovor ni na lijevom vanjskom. No, najgore od svega je to što nismo imali disciplinu, a to je prvi preduvjet da nešto možemo pokušati.
Dobar je bio samo Kuzmanović, tj. ne dobar, nego odličan. Dobre su role imali Klarica i Martinović, ali nisu kontinuirano ostali na visini. Svi ostali nisu bili dobri i to prvo htijenjem moraju popraviti u dvije naredne utakmice, prvo protiv Argentine, pa protiv Danske. Nije da nisu htjeli i sada, ali očito to nije bilo dovoljno. Jer ako Danskoj damo takve šanse kao što smo dali Norveškoj, mogao bi to biti jako težak poraz i jako loš uvod u olimpijske dane.
Dagur Sigurdsson je rekao da ovo nije kasting za Olimpijske Igre, da bi smanji pritisak na igrače, rekao je da je pomak u igri najvažniji, ali taj pomak u četvrtak u Oslu nije dobio. Kod nas očito bez pritiska teško ide i na to će se Dagur morati više prilagoditi jer dolazi iz jednog sasvim drugačijem mentalnog okruženja.
I da pobijedimo dvije do kraja i da izgubimo sve tri, ništa se neće promijeniti u ovom trenutku. Fokus je na priprema za OI, na odluka za tako nešto. Tu više nema isprobavanja.