U nedjelju navečer jedna je generacija navijača madridskog Atletica postala punoljetna nakon što je njihov klub pobjedom protiv Sociedada (4-0) nakon 18 godina čekanja sletio na vrh “la lige”, tri boda ispred Barcelone i Reala. Tamo su “rojiblancosi” posljednji put bili na kraju sezone 1995./96., kada je momčad s klupe vodio Radomir Antić, za golove je zadužen bio balkanski tandem Penev - Pantić, a za ritam igre i “čelik” u veznom redu brinuo se Diego Simeone.
Sredinom devedesetih Atletico je bio sila, spomenute sezone klub je osvojio dvostruku španjolsku krunu, da bi već četiri godine kasnije zaglavio na pragu stečaja i zaronio u čemer “Segunde”. Uslijedio je oporavak, pa godine blagog uspona i osvajanja Europske lige s Aguerom i Forlanom (2010), a onda i nagovještaj prave revolucije kojoj tempo opet udara - Diego Simeone. Otkako se vratio u klub krajem 2011. godine, Argentinac je osvojio drugu Europsku ligu, uzeo Uefa Superkup i napokon Kup kralja kada je u svibnju prošle godine slavio u finalu protiv Reala nasred Santiago Bernabeu stadiona.
Industrijski stil
Bila je to prva Atleticova pobjeda u “el madrilenu” nakon 14 godina posta, a već u rujnu stigao je novi trijumf u derbiju u kojem je Diego Costa prvo istukao Realovu obranu, a zatim postigao i jedini gol na utakmici. U sljedećih desetak dana čekaju nas dva nova sudara Atletica i Reala u polufinalu kupa (prva utakmica u srijedu), ali rušenjem jednog prokletstva i fokus Atleticovih fanova polako se pomiče prema naslovu osvajača lige. Prvi istrčati maraton u konkurenciji Messija i Ronalda, izgurati iz igre dvije supersile koje prema Simeonovoj procjeni posjeduju “400 milijuna eura bogatije proračune”, e to bi bio antologijski pothvat...
Pobjedu koja je njegovu momčad lansirala na vrh Simeone je posvetio velikom Luisu Aragonesu, koji je za Atletico zabio 172 gola u 372 utakmice. Budući da je “mudrac iz Hortaleze” za igračkih dana nosio osmicu na crveno-bijelom dresu, navijači su odšutjeli osam uvodnih minuta prije nego što su feštom na tribinama pokrenuli momčad. Igrači nakon toga nisu šutjeli, u svom više industrijskom nego atraktivnom stilu zabili su četiri gola, a 43-godišnji trener je kasnije komentirao da “Aragones slavi s nama na nebu koje je crveno-bijelo”. Nogometni kroničari koji su u posljednjih godinu dana pokušavali razbiti šifru Atleticove renesanse, mahom se slažu da je u njezinu srcu “El Cholo” Simeone. Sebe je u jednom intervjuu opisao kao “igrača s nožem u zubima”, onog koji za pobjedu na terenu ostavlja srce i još nekoliko unutarnjih organa.
Hardcore momčad
Da je Atletico njegovo trenersko dijete odraslo na hardcore glazbi, postane vam jasno čim vidite Diega Costu koji u svaki duel ulazi s izrazom lica čovjeka kojem je pauk upravo pokupio auto. Statistika kaže da je momčad ove sezone prva po broju uklizavanja i četvrta u rubrici “počinjeni prekršaji”.
Godinama izlog nekima od najatraktivnijih igrača ( Torres, Aguero, Falcao), Simeoneov je Atletico talentu dodao intenzitet i agresivnost. Prošle sezone takav je pristup bio dovoljan za treće mjesto u “la ligi”. Danas se čini spremnom za novi iskorak jer Simeoneova energija ima zarazni učinak u svlačionici.