Cijeli HNL izvan Hrvatske: od 1992. otišlo je preko dvije tisuće igrača!

Objavljeno: 14.01.2009

Dragan Skočić bio je prvi hrvatski nogometaš koji je s blagoslovom samostalnoga HNS-a otišao u inozemstvo. Odlaskom Riječanina, koji je svoje pravo za prijelazom granice iskoristio sa 23 godine, započeo je egzodus hrvatskih nogometaša. Koji nesmiljeno traje do dana današnjega.

Od 1992. iz Hrvatske je prema europskim odredištima otišlo gotovo dvije tisuće nogometaša. Premda je takav odljev vrijednosti, ma kakva ona bila, teško izdržati, domaći hrvatski nogomet i danas pokazuje iznimnu vitalnost. Jest, HNL nije iznimne prosječne vrijednosti što, među inim, dokazuju rezultati naših klubova u europskim natjecanjima, ali u njem’ uvijek ima “robe” koja pronađe put do tržišta. Čak i do vrlo zahtjevnoga tržišta.

Prošle jeseni, kako pokazuje naša analiza, u kojoj se, moramo se ograditi, možda potkrala i poneka pogreška, izvan Hrvatske igralo je više oko 240 igrača! To je još jedan cijeli HNL. Na žalost domaćih ljubitelja nogometa, bolji HNL. Hrvatski nogometaši igrali su ujesen 2008. u 36 od 52 nacionalna prvenstva pod Uefinom jurisdikcijom. Prostrli su se od Azerbajdžana do Islanda. Od Finske do Cipra.

Najviše hrvatskih nogometaša može se pronaći u BiH, pa u Njemačkoj. Što je potpuno očekivano. BiH je domovina dijela Hrvata, a Njemačka, koja je za brojne Hrvate postala podjednako životnim rješenjem i rajskom zemljom potkraj šezdesetih godina prošloga stoljeća, oduvijek je bila prepuna hrvatskih nogometaša. U BiH su prošle jeseni igrala šezdeset i četvorica, a u Njemačkoj, od Bundeslige do regionalnih liga, trideset i petorica Hrvata.

Među oko 240 igrača ima i znanih i neznanih. Kolonu predvode igrači s velikim karijerama i visokim rejtingom. Neki, poput Modrića, Eduarda, Ćorluke ili Kranjčara, do elitnih su zapadnih klubova stigli kao dokazane marke u ekstremno visokim transferima. Osobna iskaznica njihove posebnosti bila je reprezentacija. O tim igračima znamo sve. No s druge strane hrvatske nogometne elite stoje brojni igrači koji su put inozemstva krenuli na tipičan način - trbuhom za kruhom. Pa što se dogodi.

Nekim igračima, koji su u HNL-u živjeli u dubokoj anonimnosti, daleko od medijskih reflektora, inozemstvo je donijelo čudesni bum. U nas nezapaženi Vastić u Austriji je postao legenda za sva vremena. Uz Vastića, do austrijske reprezentacije su stigli i Vuković i Kocijan. Strupar, nakon što u Hrvatskoj nije odigrao ni minutu Prve HNL, u Belgiji je stigao do reprezentacije.

Međutim, oni nisu jedni, koji su otišli tiho da bi potom dospjeli u legendu. Prošavši trnje dokazivanja, od nule do vrha stigli su Dado Pršo i Ivica Križanac, a na vrata hrvatske reprezentacije upravo su zakucali negdašnji hajdukovci Mate Bilić i Ivan Jurić. Bilić je Hajduk napustio 2001, kao 21-godišnjak. Putovao je od Zaragoze preko Almerije, Cordobe, Sporting Gijona, Lleide, bečkoga Rapida do Sportinga, u kojem je napokon dokazao višu vrijednost. Jurić (33) je Split napustio 1996. Sa 21 godinom otišao je u Sevillu, u kojoj nije dohvatio zvijezde. No potom je preko Albacetea i Crotonea stigao do Genoe u kojoj igra vrlo dobro. U Rusiji, bez velike medijske pompe, lijepu karijeru ostvaruje i Tomislav Dujmović. Koji je nakon nezapaženoga odrastanja u Interu i Međimurju, odličnim igrama u permskom Amkaru stigao do elitne moskovske Lokomotive. Sve su to primjeri kako kvaliteta, koju netko u nekome trenutku nije uspio prepoznati, na koncu ipak uspijeva pronaći put.

Hrvatska u ligama Petice ima 25 igrača. Sve su to, više-manje, marke. Među njima je 17 aktualnih ili bivših reprezentativaca. U Engleskoj su četvorica (Kranjčar, Modrić, Ćorluka i Eduardo), u Španjolskoj dvojica (Babić i Bilić), u Italiji trojica (Knežević, Budan, Jurić), u Francuskoj petorica (Šimić, Leko, Pokrivač, Klasnić i Marić), a u Njemačkoj jedanaestorica (R. Kovač, Rakitić, Olić, Petrić, Šimunić, Vranješ, Varvodić, Mijatović, Ljubičić, Cvitanović i Rivić).

Inozemstvo je zanimljiv izvor za snaženje hrvatske reprezentacije koji je pomogao da se Hrvatska ne rastoči nakon odlaska Vatrenih. Braća Kovač, Šimunić, a potom Petrić i Rakitić, svi rođeni izvan Hrvatske, značajno su pomogli držanju reprezentativne linije uspješnosti. Ovoga časa u inozemstvu igra podosta mladih i vrlo zanimljivih igrača hrvatskih korijena. Iličević, najbolji igrač naše mlade reprezentacije, nije jedini koji izaziva pozornost.

Naše je istraživanje pokazalo kako u mladoj momèadi nizozemskoga Twentea igra Dario Vujičević, 18-godišnjak s dvojnim državljanstvom, njemačkim i hrvatskim. Vujičević je u Twente stigao iz Schalkea. Vani ima još mlađih nogometaša, koje bi već sada trebalo ozbiljno popratiti. Nikica Pavlek, hrvatski nogometaš s višegodišnjim iskustvom u Austriji ovih nam je dana svrnuo pozornost na Filipa Faletara. Taj 14-godišnjak kapetan je Rapida. U svojoj generaciji toliko se ističe da je pod paskom Ajaxa i ne bi iznenadilo kad bi taj dječak već ovoga proljeća završio u Amsterdamu.

- Filip nevjerojatno podsjeća na Robija Prosinečkog. Dakako, kad je Prosinečki bio u toj dobi - veli Pavlek.

U Manchester Unitedu raste pak Nenad Smiljanić, također 14-godišnjak. Smiljanić godinu za godinom prolazi najzahtjevniju moguću selekciju u klubu koji desetljećima ne silazi s liste top 10 najboljih momčadi svijeta.

Hrvatska nema ni mogućnost, a ni pravo, odreči se bilo koga. Stoga bi trebala pokazivati mnogo više zanimanja upravo za djecu hrvatskih roditelja, koji su se rodili i koji odrastaju u inozemstvu.

 



Broj preporuka: 0

FACEBOOK KOMENTARI

Fotogalerije

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen