Kako objašnjavate da kod hrvatskih građana, već godinama, postoji jasna tendecija pada povjerenja u institucije države, a pogotovo u sudove i suce?
- Prvo, broj sudskih predmeta raste svake godine. Da ljudi ne vjeruju u sudove i suce ne bi tražili njihovo angažiranje. Oko milijun šesto tisuća novih predmeta svake godine stiže pred hrvatske sudove. Ima i drugih primjera, pa je tako prema izbornom zakonu predsjednik Vrhovnog suda i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva, a suci rade u nižim izbornim tijelima To je jedan od oblika tzv. nesudačkog posla od kojeg, prema preporukama međunarodnih tijela, suce treba osloboditi. Mi to i tražimo, ali odgovor je upravo javnosti i građana jasan: “Ne, ne, neka suci ostanu!”.
Neovisnost sudaca
Ali činjenice ipak govore suprotno: hrvatski suci nemaju ni blizu ugled u javnosti kakav postoji je u drugim državama?
- Najbitnija stvar na kojoj počiva snaga i autoritet sudstva je javno povjerenje u sudbenu vlast. To je ono što bi mi trebali imati. Slažem se da percepcija nije dobra. Nažalost takva je percepcija u vrlo velikom broju država.
Ja bih rekao da je stvorena kasta ljudi koja samu sebe bira, sama se disciplinira, konačno i sama se kontrolira. Je li to neovisnost ili nedodirljivost?
- Neovisnost nije privilegij. I zaista nije privilegij sudaca jer ta neovisnost štiti stranku, građanina. Dakle, neovisnost omogućuje pošteno suđenje. Nažalost, često se ta neovisnost nastoji pokazati kroz suprotnu tezu, rekao bih čak i uz podmetanje, kako neovisnost postoji da suce štiti od odgovornosti za što i kako rade. Neovisnost bez odgovornosti ne postoji.
Uloga medija
Mnogi drže da je za pojam pravde važnija danas u Hrvatskoj neovisnost suca nego neovisnost sudstva?
- Sudstvo mora biti neovisno kroz svoje suce. Je li tako? Ali i za sudstvo je važna institucionalna neovisnost: neovisnost od izvršne i zakonodavne vlasti, ali isto tako neovisnost sudaca u odnosu na bilo kakve pritiske interesnih grupa ili medija.
Često spominjete medije...
- Ne uzimam medije kao neku posebnu interesnu grupu, ali teško je ne primijetiti da se kroz medije često šalju različite poruke prema sucima i sustavu.
To je naš posao. Rekao bih da je zabrana komentiranja nepravomoćnih presuda poseban nonsens: teško je ikome shvatiti da novinski tekstovi mogu pokolebati suca profesionalca u donošenju presude. Što vi mislite?
- Osobno držim da se sudske odluke mogu komentirati. I jesam da ih se komentira, ali tako da se pri tome iznesu sve činjenice koje su bitne te da se pita i druga strana u postupku. Mislim da ćete se složiti sa mnom da treba postojati i odgovornost za komentar.
Rad DSV-a
Nema li Hrvatska, u prosjeku, najveći broj sudaca u Europi?
- Nije istina. U Sloveniji, na sto tisuća stanovnika, ima 54 suca. U Hrvatskoj 43, u Mađarskoj 29, u Poljskoj 26, u Austriji 20, u Švicarskoj 14.
Isprika, drugi smo u Europi…
- Čekajte sad, evo vam broj predmeta na sto tisuća stanovnika. Slovenija je prva: 24. 351 predmeta na sto tisuća stanovnika, Hrvatska je druga sa 16. 533, a Mađarska ima samo 2515 predmeta na sto tisuća stanovnika. Poljska 3888, Austrija 6019 i Švicarska 844 predmeta na sto tisuća stanovnika. Dakle, moramo uzeti u obzir broj predmeta kada govorimo o broju sudaca u Hrvatskoj.
Imenovanja sudaca
Recite mi kome odgovara DSV za ono što radi?
-DSV je neovisno tijelo. Ono prije svega odgovara javnosti. I ako DSV na bitan način povrijedi Zakon ili proceduru to je moguće napasti i pravnim sredstvom
Ali tko određuje je li DSV nešto uradio nezakonito, izvan pravila? Nitko. Odnosno sam DSV. Zar to nije smiješno za ozbiljnu državu?
-Ma ne! Kada bi DSV ozbiljno prekršio zakon, imenovao suca koji ne ispunjava uvjete ili tako nešto postavila bi se pitanja njihove odgovornosti. Uz to njihove se odluke u za to predviđenim postupcima mogu preispitati pred Ustavnim odnosno Upravnim sudom.
Nije tajna da imenovanja sudaca u DSV-u nalikuju na unaprijed određene scenarije i vrlo su dvojbena. Štoviše, neki od uglednih sudaca tvrde da članovi DSV manipuliraju s procedurama. Primjerice, bodovanja u intervjuima. Što vi znate o tome?
- Suci moraju biti imenovani prema kvaliteti, stručnosti i integritetu. Na temelju što objektivnijih kriterija. Izrađena je metodologija ocjenjivanja sudaca koja se primjenjuje i koje se sudačka vijeća moraju držati. Ona se u praksi provjerava i dograđuje a DSV je upravo i donio novu. Slažem se da intervjui u kojima se, na primjer, desilo da kandidat za suca Vrhovnog suda dobije 9 ili 6 bodova, od mogućih 20, vrlo problematičan kriterij.
I to vam ne ukazuje na manipulacije članova DSV-a?
-Unatoč svemu vjerujem u integritet članova DSV-a. Oni su imenovani, prije svega tih 7 sudaca, izabrano je od cijelog sudačkog korpusa. Tajnim glasovanjem. Oni, kao i ostali članovi, moraju imati moralni integritet. Istina je da sam čuo dosta prigovora i svjestan sam da taj intervju, koji nosi veliki broj bodova i može bitno promjeniti stvari, u odnosu na objektivne kriterije, nije dobar. I to ćemo morati svakako staviti na stol i o tome razgovarati.
Zašto imovinske kartice sudaca nisu javne kao i one političara? Koja je stvarna potreba da se, primjerice, javnosti nisu dostupni podaci o imovini predsjednika Općinskog suda u Zagrebu, a istodobno svi mogu pogledati imovinu predsjednika Vlade ili države?
- Imovinske kartice su uvedene zbog transparentnosti te očuvanja neovisnosti, nepristranosti i spriječavanja sukoba interesa. One su djelomično javne, da tako kažem. Svaki građanin koji ima određeni pravni interes, ili bilo kakav drugi interes, može zatražiti uvid u karticu suca. Ali ono što je bitno jest činjenica da su one predane, skupljene i o njima vodi brigu DSV. Onim sucima koji su zakasnili s predajom ili ih nisu predali izrečene su stegovne mjere.
Ok, ali opet smo u problemu: javnost nema u njih uvid pa ne postoji korektiv, mogućnost provjere…
- DSV ima odobrenje sudaca da može kontrolirati svu našu imovinu. I bankovne račune. I sve ostalo. Ima mogućnost kod poreznih tijela provjeriti i usporediti, u svakom trenutku, odgovara li imovina prijavljenim primanjima. Ne mogu se složiti da mediji, u nastavcima kao kod političara, objavljuju što koji sudac i njegova obitelj posjeduju.
To je javni interes ma što vi mislili o tome. To je, prije svega, i demokratska tradicija transparentnosti čiji je princip da javnost zna što posjeduju oni koje dobro plaćaju porezni obveznici.
- Ne, interes javnosti ne predstavlja sam po sebi i javni interes . Mi nismo političari. Bitno je da je naša imovina provjerljiva i da se u svakom trenutku može i mora provjeriti odgovara li ta imovina prihodima suca. Ali, mora postojati opravdan interes.
Nedavno ste bili svjedok na suđenju poduzetniku Dragi Tadiću za kojeg se smatra da je organizirao akciju podmićivanja sudaca Vrhovnog suda kako bi se utjecalo na smanjenje kazne Branimiru Glavašu. Što vi mislite o tome?
- Sve sam o tome rekao u svjedočenju. Čekam da se taj postupak dovrši i kad bude onda možemo razgovarati o detaljima.
Razumijem, ali se sudac vašeg suda Ranko Marjan spominje u transkriptima koji su dokazi na tom suđenju…
- Da. U tri rečenice koje sam pročitao u novinama.
Jeste li ga pitali išta o tome?
- Ne. Zašto bih ga pitao?
Zato što ste mu šef. Da sam mu ja šef mene bi to zanimalo…
- Da ja jesam predsjednik suda u kojem je on sudac, ali koliko je meni poznato on baš ni u čemu nije dio tog sudskog postupka pa nije pozvan ni kao svjedok.
Upućeni tvrde da nije isključeno da je netko s Vrhovnog suda ipak uzeo novce za Glavaša. Kako to kometirate?
- Ne vjerujem u te teze.
Recite mi zašto nema ročišta na sudovima od 15. srpnja do 1. rujna i od 15. prosinca do 15. siječnja?
Ima ih, sudovi rade u tom razdoblju. Npr. na Vrhovnom sudu u tom razdoblju u oko četrdeset kaznenih predmeta održane su javne sjednice, a još su u Kaznenom i Građanskom odjelu održane sjednice u najmanje 400 predmeta. Na drugim sudovima se održavaju sjednice iako je njihova učestalost vjerovatno manja.
Kad vam prestaje mandat predsjednika Vrhovnog suda i želite li ostati još jedan mandat na toj dužnosti?
Mandat mi završava 19. srpnja 2013. Nema tu kandidiranja. Predsjednik Republike predlaže kandidata prema svom izboru. Ovo je moj drugi mandat i prihvatio sam ga jer sam smatrao da je u tom trenutku to bilo dobro jer pokazujemo stabilnost. Prvi sam predsjednik Vrhovnog suda koji je ušao u drugi mandat. Tada je to bila i poruka Europi da smo postigli određenu razinu stabilnosti i da ne mijenjamo predsjednika svake dvije godine