Osvojili smo tri boda u utakmici godine, a da se nismo ni oznojili. Ali, samo na prvi pogled. Heroj naše pobjede nije samo Ivica Olić, već i Stipe Pletikosa, koji se i te kako znojio, u tri navrata spašavao je našu mrežu. Bio sam u velikoj dvojbi kome dati epitet igrača utakmice, jer koliko su Olićeva asistencija i gol presudili pobjednika, toliko je za ovu pobjedu zaslužan i golman hrvatske reprezentacije.
Ne znam kakve su bile Štimčeve instrukcije u poluvremenu, ali Hrvatska je u drugom dijelu utakmice bila neprepoznatljiva, opredijelila se za defenzivu, Srbi su se zahvaljujući komotnoj igri hrvatskih igrača oslobodili stiska i preuzeli inicijativu. Možda je “zagrijavanje” za utakmicu godine ispraznilo i umorilo igrače, možda ih je uspavalo lako stečeno vodstvo, možda ih je pritiskala atmosfera, iako sumnjam da se tako prekaljenim internacionalcima mogu “odsjeći noge” zbog punih tribina. No, kao da su cijelo drugo poluvrijeme igrali protiv semafora, brojili minute i čekali kraj. A srpski igrači bili su sve opasniji i opasno prijetili, posebno iz prekida?
Glavni lik naše prve pobjede nad Srbijom je Ivica Olić, nogometaš koji je već dulje od deset godina zaštitni znak reprezentacije. Od Japana 2002. godine i pogotka Italiji u Ibarakiju, Olić je nogometaš na kojega se svaki izbornik mogao osloniti. Njegova silna energija bila je i sinoć glavni akter velike pobjede.
Asistencija i pogodak u ovakvoj utakmici, dovoljno da još jednom bude kandidat za igrača godine. Olić i Mandžukić, poduprti silno motiviranim Modrićem bili su najmoderniji dio Štimčeve reprezentacije. Posebno je inspiriran bio Olić, koji je gušio i hvatao za vrat srpske stopere i bekove, bio je najveća Mihajlovićeva enigma. U zadnjoj liniji, uz fenomenalnog Pletikosu, solidno su posao odradili Josip Šimunić i naročito Vedran Ćorluka, koji je na toj poziciji izrastao u jednog od najboljih europskih igrača.
Ipak, neće to biti utakmica koje ćemo se sjećati po atraktivnom nogometu, pamtit će se samo rezultat, koji je Hrvatsku približio finalnom turniru Svjetskog prvenstva. Na putu do Rio de Janeira ostalo je još pet utakmica. Na tablici sjajno stojimo, sinoć je Srbija definitivno otpala, scenarij da Srbi vide Brazil spada u sferu naučne fantastike. Međutim, nakon sasvim prosječne srpske reprezentacije, čeka nas jedan od najboljih svjetskih igrača Gareth Bale. O njemu nismo previše pitali Štimca, o njemu ćemo razmišljati i razgovarati sutra?
Zanima me što je s crvenim kartonom Michela Platinija? Ima li možda primjedbe na ponašanje maksimirske publike? Iako ono nije bilo besprijekorno, iako je bilo i riječi mržnje, koje ne spadaju na nogometni teren, bilo je i tipično našeg “folklora”, ali na utakmicama između Hrvata i Srba uvijek će biti posebnog naboja. Zapaljena je samo jedna baklja, i piromana s istočne tribine navijači su ismijali, skandirajući mu - glupane!
Iako je nogomet samo igra, sinoć je u Hrvatskoj bilo četiri milijuna kandidata za srčani udar. Na žalost, Balkan će uvijek biti sasvim drugi svijet. No, uvjerenja sam da su kontrolori i supervizori iz Uefe otišli praznih blokova.
U sudaru dvojice stratega Štimca i Mihajlovića, ne znam tko je koga iznenadio? Srpski novinari nisu hili sretni kompozicijom momčadi, a i nas je izbornik iznenadio postavljanjem Matea Kovačića u momčad. Mihajlović je sva svoja iznenađenja morao zamijeniti, a Kovačić je bio začin kvalitetnom, kreativnom nogometu. Bit će zanimljivo vidjeti kako će Štimac postaviti momčad u Swanseaju. Ako i tu letvicu preskoči, čeka ga još samo jedno iskušenje, Belgija u Zagrebu.