ANALIZA SLAVENA BILIĆA ZA SN Nema mjesta očaju! Pa mi imamo čovjeka koji će zamijeniti Modrića!

Kao i prije četiri godine u Poljskoj, utakmicu trećeg kola u skupini Hrvatska igra protiv Španjolske. Dvostruki uzastopni prvaci u Francuskoj su ostavili odličan dojam u prve dvije utakmice, zajedno s Italijom, Hrvatskom, djelomice i Engleskom. S obzirom na to da su u skupini pokazali izrazito veću vrijednost u odnosu na vrlo razočaravajuće partije Turske i Češke, osobno me jako intrigira što će nam odati dvoboj Hrvatske i Španjolske. Nakon tih 90 minuta bit će nam jasnije koja je njihova realna moć, a koju zbog slabosti druga dva takmaca nismo objektivno mogli definirati...

Španjolska je nogometna velesila. Oni su ti koji još od 2008. godine diktiraju nogometne trendove, uz reprezentativne i kroz klupske prezentacije (Guardiolina era u Barceloni, Real i Atletico). Izuzmemo li Mundijal u Brazilu, Španjolci dominiraju i svi bi nekako tako igrali. I svi bi kad im se suprotstavljaju rado njih zaustavili. Probali smo i mi 2012. godine...

Ni jedna reprezentacija ne brani cijeli teren, jer je predug i preširok. Stoga je protiv jakih momčadi, a pogotovo kao što je Španjolska, nužno skratiti prostore da bi im se moglo parirati. Ako je presing slabo organiziran, kvalitetne momčadi lako iz toga iziđu i postaju opasne. Negdje im se nešto mora dati da bi se drugdje gdje je (naj)opasnije koncentriralo više snaga. Uvjerenja sam da ih treba nešto više pustiti na bokovima. Naravno govorim o zoni i do 30-ak metara od našeg gola, jer dalje od toga otvara im se prilika za prodor prema kaznenom prostoru i centaršut, ili vraćanje lopte na veznjake koji onda mogu sjajno centrirati pred gol (kao Iniesta za Piquea protiv Češke, Nolito za Moratu protiv Turske). Te su pozicije Inieste i Nolita polubočno na vrhu 16 metara puno opasnije...

Gusti blok u sredini

Dakle, nešto im damo na boku da bismo mogli imati više igrača u sredini. Na taj način možemo napasti njihov posjed, u gustom bloku dupliranjima remetiti njihovu kombinatoriku i pasove za napadače te im zatvarati im prostore između linija, u čemu su iznimno opasni. Temelj da u tome budemo uspješniji je da svi igrači budu iza lopte, ali se ne smijemo prerano povlačiti prema Subašiću i nabiti na 30-ak metara od gola. Time bismo im bitno olakšali pritisak te bi oni koncentrirani na ofenzivu prije ili poslije primorali našu obranu na pogrešku. Znam da je u nas vrlo popularno govoriti o brojkama sustava, ali odavno tvrdim da je uz postavku “svi iza lopte” najvažnije kako se igrači u toj zoni kreću, a ne nominalni sistem. A moraju se stalno kretati, jer samo tako može se stići pokriti prostore i razbijati ritam Španjolaca.

Nekad je to korekcija položaja 1-2 igrača. Mi smo prije četiri godine u visokom presingu, želeći ih tjerati da golman ispucava loptu, izlazili kao 4-4-2. Ako bi oni probili tu prvu liniju, onda smo se na centru postavili u 4-5-1 u srednji presing. Padne li i ta linija povlačenjem Vukojevića u posljednju liniju formirao bi se 5-4-1, gdje god i 5-5-0 da ih se blokira. Točno je da su, primjerice, i Turci bili svi iza lopte pa su primili više golova. Istina, turska je zona bila pasivna. A u njoj je nužno čuvati igrača, potom i duplirati te smanjivati im prostore između linija i vrijeme za razmišljanje. Ako im dadeš vremena i licem su okrenuti golu, onda njihovi bočni igrači kao Nolito, Silva postaju neuhvatljivi. Mi to možemo sprječavati koordinacijom bekova i krila koja je odlično funkcionirala protiv Češke. Iniestu je teško čuvati, jer za razliku od Nolita i Silve starta dublje. U gustom bloku sredine može ga se lakše limitirati, uz motrenje, primjerice, Rakitića, koji ima taktičku inteligenciju, ali i vrlo kvalitetnu defenzivnu vokaciju. Na Busquetsa, koji je ključan za balans španjolske formacije, trebao bi izlaziti naš napadač...

Cinizam u napadu

Dakako da je to jedna ideja, a da u praksi, između ostalog, treba imati i malo sreće protiv Španjolaca. No, ona nas neće popratiti ako prvo ne ispunimo spomenute taktičke preduvjete. Uz njih je nužno da u trenutku kad im oduzimamo loptu budemo precizni u prvom pasu i pobjegnemo iz njihova visokog presinga. Oni su na tom planu tranzicije, odnosno povratka u obranu, ipak nešto pali i ako kvalitetnim pasom iziđemo iz stiska, onda nam se otvara prostor za protunapad. Tada ćemo morati biti puno ciničniji nego smo to bili u Poljskoj, jer Španjolci ti možda omoguće 1-2 prilike. Dakako, izdržati njihov pritisak nije lako, zato je prijeko potrebno da koliko god možemo čuvamo loptu i tako omogućimo prije svega obrani, ali i ostatku momčadi nešto predaha...

Ne znam kako će izbornik složiti momčad. Ima pozitivnih razloga mijenjanja igrača, kao što su kartoni, ozljede, poticaj alternativama, ali i negativnih. Mi praktično jesmo u osmini finala, ali nije svejedno hoćemo li biti prvi, drugi ili treći u skupini. Uz to, promjene utječu na ritam, koji u turnirskom momentu jest važan. Samo ću podsjetiti, u Austriji 2008. u četiri četvrtfinala, tri reprezentacije koje su odmarale igrače u trećem kolu izgubile su protiv onih koje su morale izboriti prolaz skupine. Zato nema pravila što učiniti.

Dakako da bi izostanak Modrića bio veliki hendikep, pogotovo u ostvarivanju gore navedenih taktičkih postavki, ali nije nemoguće nadoknaditi ga nešto drugačijim pristupom. Zbog toga ne treba očajavati. Imamo, između ostalog, sjajnog Rakitića, koji kao i Luka izvanredno obavlja i defenzivne zadaće, na visokim razinama. Samo hrabro i bez kompleksa Hrvatska. Dvije utakmice u skupini pokazale su da je Čačić dobro slagao momčad i igru. Nema razloga da tako ne bude i u trećem najvećem izazovu, ali i motivu...