Jedva ovo pišem, a priznajem vam i da mi smetaju suze. Jest, pogodilo me, žalostan sam. Osjećam se, kako novinari vole reći – neutješno. Ljudi moji, ovo smo morali proći. Najprije, jer smo bolja momčad od Portugala, drugo jer se Portugal podredio nama, a ne mi njima. Jasno je kao dan, Portugal nas se bojao, i kao takav podređen nas je izbacio. I zato nešto ne valja!
Ne mogu biti zadovoljan s refleksom našeg izbornika koji kasni s izmjenama i koji ne vidi što se u momčadi kvari i što se mora istog trenutka popraviti. I dok portugalski izbornik čini izmjenu u 48. minuti našem treneru Pjaca sjedi na klupi skoro dva sata, punih 110 minuta. I tek tada ga uvodi u igru. A Pjaca briljira, no što da uradi u nekoliko minuta. Tu je bila kobna greška. Ja još uvijek ne mogu vjerovati da je to moguće, piše Ćiro na svojoj službenoj internetskoj stranici http://ciroblazevic.hr
Ja možda jesam čovjek u godinama, no vodio sam stotine takvih utakmica i znam da je na velikim natjecanja bitan trenutak kada odlučuješ o izmjenama. Znao sam i ja griješiti, priznavao sam svoje greške. I zato imam pravo reći da je ovo s neuvođenjem Pjace punih 110 minuta bila velika greška.
Osobno, za Pjacu je bilo mjesta odmah nakon prve portugalske izmjene, na početku drugog poluvremena. Kada je portugalski trener uveo Renata Sanchesa tada je došlo vijeme i za Pjacu. Portugalska izmjena popravila je krvnu sliku momčadi, naša krvna slika je ostala ista. Zato je tada morao ući Pjaca.
Svi živimo u teškim vremenima i političari su našem narodu oduzeli toliko toga, a narod kao narod, voli nogomet i kroz nogomet je želio sebi dati oduška. Sada je i to nestalo. I zato sam neizmjerno tužan.
Vjerujte mi, teško je meni to bilo gledati.