Prije točno 15 godina došao je u Crotone. Kao igrač. Tamo je tijekom pet sezona ostavio dubok trag, teško su ga pustili u Genou 2006. godine. U Genoi je igrao četiri sezone na top razini. I nisu ga htjeli izgubiti kad je odlučio zaključiti karijeru, pa je odmah uključen u stožer U-21 momčadi, tzv. Primavere. U obje priče, Crotonea i Genoe, poveznica je bio trener Gianpiero Gasperini. Obožavao je Jurića jer se u njegovu furioznom sustavu 3-4-3 snalazio kao riba u vodi. Hitar, agresivan, rastrčan, znalac, i još ljevak.
Za epilog ove priče, koja je u utorak uokvirena potpisom trogodišnjeg ugovora s Genoom, opet je važan Gasperini. On je kao bivši trener Genoe odlazeći u Inter nagovorio Jurića da pođe s njim. Vlasnik Genoe Enrico Preziosi, temperamentni južnjak i tajkun u svijetu igračaka, nije podnio te nezahvalnosti, kako ih je zvao. Najviše je zamjerio Juriću i javno ga izvrijeđao...
- No, Preziosi nije zlopamtilo - kazao nam je u srijedu splitski stručnjak - Vidi se po tome da je najprije vratio Gasperinija, a sada je odlučio umjesto njega, koji je otišao u Atalantu, dovesti mene. Je, bili smo se žestoko zakačili, ali vrijeme smiri tenzije i omogući ovo što se i dogodilo, novu zajedničku suradnju.
Što vi želite, osobna ambicija u radu s obzirom na momčad?
- Momčad ima dobru bazu. Nadam se da će mi ostati oni igrači koji su mi važni, njih 10-12, a onda da ćemo uz 4-5 pojačanja i neke mlađe igrače oformiti respektabilan kadar za naše ciljeve. Profil igrača koje bih volio da dođu mora sadržavati mladost, visok potencijal i raspoloživost za mukotrpni rad i napredovanje. Je, znam da je to univerzalna želja svih trenera, ali toga se držim. Slično sam uspio izbalansirati kadar u Crotoneu. Ovdje mi treba veznih, napadača, lijevih bočnih, klasika…
Imate li takvih lica na hrvatskom nogometno tržištu?
- Ha, naravno da ima, ali su jednostavno preskupi za nas. Mislim na one koje ja vidim da imaju tu potrebnu kvalitetu za iskorake.
Svi ludi za Pjacom
Možete li malo konkretnije, vi niste nikad skrivali svoje ideje?
- Nema skrivanja. Ne treba biti nešto pametan pa kazati da ono što bi svaki trener poželio iz Hrvatske igra u Dinamu. Tamo je očito jako dobar skauting jer sve najbolje završi u Maksimiru. No, sada kad spomeneš Marka Pjacu ili Marka Roga, koji jesu točno ono što ja volim kao trener, jasno je da su to parametri kojima mi ne možemo odgovoriti. Eto, mi smo imali dogovorenog Lapadulu, sjajnog napadača i B-ligaša Pescare, transfer negdje oko 9 milijuna eura, ali onda nam ga je Milan (od)uzeo. Zato kad pokucaš na vrata s pitanjem koliko koštaju Pjaca, Rog ili neki treći talent Modrih, u startu znaš da ti to nije dostupno…
Svidio se Pjaca svima u Italiji, očito?
- Je, je, poludjeli su ovdje svi za njim nakon što su ga vidjeli i protiv Španjolske, ali najviše po onih deset furioznih minuta protiv Portugala. To je fantastičan potencijal, ne treba ti više od deset minuta da vidiš tu moć, tehniku, prodornost, vještinu da otreseš braniče. Sjajan je. Dojmio me se i mali Rog, tako je mlad i odmah je pokazao da ima gard, dobru trku i nogu…
Detalji presuđuju
Vi ste bili kritični prema potencijalima Ante Čačića da vodi ovu reprezentaciju. Nakon viđenog kakvi su vam stavovi?
- Nisam ja kritičan prema Čačiću kao treneru, poštujem njegovih 20-30 godina rada po klubovima. Kritičan sam prema načinu izbora trenera za reprezentaciju. U Hrvatskoj se tim načinom određivanja omalovažava profesija i stručni kriteriji. Hrvatska je reprezentacija vrlo ozbiljna momčad i sve bi se u njoj i oko nje moralo tretirati na jednoj višoj razini. I tu ne mislim na jednog trenera, igrača, eru ili situaciju, nego općenito se referiram na instituciju reprezentacije.
Čačić je svakako pridonio da se stvori poticajno ozračje u reprezentaciji, što je preduvjet da igrači pruže maksimume, a posljedično je donijelo poboljšanje atmosfera oko nje?
- Istina je. Svojim je pristupom i radom u pripremi Čačić donio puno bolji ambijent nego prije. To je bilo jako važno da se odlično krene na Euru, osnaži sjajna atmosfera i navijačka podrška oko Vatrenih.
Podosta je prijepora oko načina vođenja na utakmici i taktičkih (re)izbora?
- Gledajte, postoje dvije vrste trenera. Temeljem onoga što želite i procijenite da vam treba, tako se definirate u izboru trenera. Jedni su oni koji daju veću slobodu igračima, rade puno na koheziji grupe i pozitivnoj atmosferi. Takvog je stila recimo Vicente del Bosque. Španjolska je s njim sve osvojila. On je dao pune ovlasti igračima kao Xavi, Iniesta, da nametnu stil igre kao u Barceloni. Kad imaš takvu dominantnu ekipu, onda je ona sama po sebi plan, dominacija… Postoji onda druga vrsta trenera kao, primjerice, Antonio Conte, kod kojih igrači imaju manje slobode, ali se točno prepoznaje tko što treba raditi i kada. To su maksimalna ponavljanja, uvježbane akcije, precizni tajminzi kad se ide u presing, visoko i agresivno napada, kompaktno vraća u defenzivu i brani… Mi smo protiv Portugala već nakon 20-ak minuta pokazali da smo bolji suparnik, da nam je 0:0 uzak rezultat. OK, blokirali smo stvarno dobro Ronalda, ali mi smo malo toga napravili prema naprijed. Zato mi je žao jer, ponavljam, uvjeren sam da smo trebali više učiniti na Euru. No, nikoga ja ne prozivam, molim vas lijepo, samo iznosim mišljenje o onome kako sam doživio stvari. Točno je da nekada detalji i centimetri dijele uspjeh od neuspjeha. Da je umjesto u vratnicu Perišićeva lopta išla u gol, bilo bi drugačije. Ipak, po onome što smo mogli, po kvaliteti koja je superiorna i drugima, mi smo bili spremni za veliki iskorak. Zato mi se čini da je ovaj epilog ipak neuspjeh.
S obzirom na to da praktički svi ostaju u krugu reprezentacije, veliki iskorak bi se mogao učiniti za dvije godine u Rusiji?
- Mogao bi, naravno! Ne samo da već sada imamo potentnu momčad, nego je ona sada na velikoj sceni pokazala nove snage, mladiće kao Pjaca, Rog i drugi, koji donose novu energiju i polet. Vidi se da Hrvatska za Rusiju ima veliki potencijal...
KOMPLETNI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN!