Jedna od fraza koju Antonio Conte najčešće upotrebljava glasi - poraz je stanje nalik smrti. Druga za kojom rado poseže kaže da tko u nogometu ne trči, mrtav je.
Ako ćemo vjerovati novinaru Alessandru Alciatu, autoru knjige “Metodo Conte” objavljene u studenome 2015. godine, u svjetonazoru talijanskog izbornika nogometna utakmica prozaično je pitanje života ili smrti. Mnogo godina ranije legendarni Liverpoolov menadžer Bill Shankly uvjeravao je ljude da “nogomet nije pitanje života ili smrti, nego nešto puno, puno ozbiljnije”, ali Antonio Conte nije fan šarmantnih metafizičkih doskočica. 46-godišnjak je moderni nogometni diktator, pobjede su kisik i hrana, trofeji su život, a sve ostalo je jeza mračnog i hladnog groba.
Dokazi? Zbog pobjede protiv Cagliarija u posljednjem kolu talijanskog prvenstva, Antonio Conte je u svibnju 2014. godine priredio kraval u svlačionici, premda je Juventus matematički već davno bio osigurao titulu. Nastradao je najiskusniji igrač, vratar Gigi Buffon koji se na sastanku usudio potegnuti pitanje bonusa, dok je Conte razmišljao o prekoračenju magične granice od 100 osvojenih bodova. “Začepi! Kapetan si, a je.... ništa ne razumiješ. Srami se!”, pozelenio je od bijesa trener. Karizmatični vratar se sakrio u mišju rupu, pregrizao ponos i kasnije se poklonio trenerovoj motivacijskoj tehnici.
TKO NE TRČI MRTAV JE Zbog pobjeda koje znače život, Talijani su dvije godine kasnije na Euru u prvim utakmicama turnira debelo nadtrčali Belgiju i Švedsku. Na otvaranju turnira razmontirali su “crvene vragove” i zato što je momčad zatvorila svaki pedalj terena sa 119,7 pretrčanih kilometara, dok su Hazard i suigrači skupili samo 108. Protiv Švedske završili su u plusu od pet kilometara (113,6 prema 108,3). Tko ne trči, mrtav je.
U navedenoj Alciatovoj knjizi Antonio Conte portretiran je kao trener koji preferira batinu i samo iznimno poseže za mrkvom, perfekcionist je na treningu i u videoanalizi, do bola taktički minuciozan u pripremi utakmice. Franco Vazquez, kraće vrijeme kandidat za dres Conteovih “azzurra”, priznao je novinarima da mu je “ispala ladica” nakon jedne izbornikove videoseanse tijekom koje je sat vremena do posljednjeg detalja secirao suparnikovu igru. Nekolicina Vazquezovih suigrača slično je reagirala kada je na prvom zajedničkom doručku u bazi reprezentacije u Covercianu ugledala brižno aranžirane stolove.
SVI NA ISTOM KURSU Na prvom stolu natpis proteini, na drugom masnoće, na trećem i četvrtom ugljikohidrati, odnosno čaj, cappuccino i voćni sok. Nasred dvorane natpis “TEMELJNO: započnite dan dobrim doručkom, loš doručak brzo će isprazniti vaše rezerve glikogena”. Ispod dodatak “I prehrana čini razliku između pobjednika i gubitnika”.
Gradeći trofejnu dinastiju u Juventusu, aktualni talijanski izbornik zanosio se idejom da bi mogao igrati 4-2-4 sustav. Brzo je uvidio da mu 3-5-2 donosi bolju ravnotežu između obrane i napada, tako da je ovoj formaciji ostao vjeran i na klupi “azzurra”. Od Juventusa je posudio kompletnu užu obranu, vjerojatno najtvrđi armirani beton na planetu, a prvog dana priprema kandidatima je rekao da nacionalnu momčad želi pretvoriti u klupski pogon. Nije spomenuo Juventus, ali i laiku je jasno na što je Conte mislio. Krajnja uniformiranost, svi drže isti kurs zbog čega su na startu prekriženi ostarjeli dirigent Andrea Pirlo i ekscentrični Mario Balotelli.
- Ako želimo biti uspješni, jedini put koji možemo slijediti jest onaj klupski. Mi nismo selekcija koja se okupila za turnir, mi smo momčad koja zajedno igra svaki tjedan. Mjesec dana smo brusili taktiku, tehniku i pobjednički mentalitet kako bismo u Francuskoj priredili neku vrstu ugodnog iznenađenja u trenutku dok našem nogometu baš i ne cvjetaju ruže. Mislim da smo uspjeli - kaže Conte uoči najzahtjevnije utakmice turnira, četvrtfinalnog sudara s Njemačkom.