Mateo Kovačić u špici je najvećih razočaranja Vatrenih. Premda igrač Reala, u Francuskoj je kotirao slabije od Marka Roga i ne trgne li se brzo, njegova karijera, predestinirana za velika djela, završit će u “nižerazredom Vratniku”. Figurativno rečeno.
Jer Kovačića je Inter prodao, nakon što dvije i pol godine nije dao gotovo ništa, osim pokojeg bljeska, a sad se zaozbiljno spominje da ga je Real spreman transferirati u Milan, klub koji poduže ne zna kako izgleda zelena grana.
Zlata bi vrijedio
Kovačić je na raskrižju, zato će sezona 2016/17. biti možda i najvažnija za njegovu karijeru. Ili će od talenta postati igrač, ili mu se smiješi posudba u “divove” poput Genoe ili Rayo Vallecana. Ante Čačić na prvoj je svojoj izborničkoj akciji više vjerovao Kovačiću nego itko. Odmah ga je fiksirao na zadnjeg veznog s Lukom Modrićem i prikazao to kao “beton”. No, i Čačić, koji na Matea gleda s očinskim simpatijama, odrekao ga se i za Euro u prvi plan lansirao Milana Badelja.
Kovačiću je ostalo sporednih 36 minuta, koje usto nije iskoristio, a iako ga je uigravao s prvom postavom za Španjolsku, prednost je dao Rogu. Okretnijem, bržem, agresivnijem... Kad igrač Reala dobije mrvice u dva susreta, ima se zbog čega brinuti. Nije mu svejedno, u Deauvilleu je bio najavljen za press konferenciju na kojoj se nije pojavio. Nije mu lako odgovoriti na neka pitanja. Kao pozitivan karakter zna trpjeti, ali ne sumnjamo da mu je sve što se događa itekako gorko. No, sada nema pravo upasti u letargiju, čas mu je da “zagrize” jače nego ikad.
Kovačić je rođen s iznimnim darom za baratanje loptom, ali gledajući ga ne terenu, proganja nas zaključak da su treneri s njim grdno podbacili. Jedina pozicija gdje može biti vrhunski je zadnji vezni, a to ga nisu naučili igrati. Gurali su ga u ofenzivne role, blizu vratima, kao playmakera iza jednog ili dvojice napadača, ponekad i na stranu. No, Mateo, koji se lakoćom može osloboditi i dva-tri protivnika, na tom mjestu ponekad djeluje poput gramofona “na 33”. Nedostaje mu okretnost koja je neophodna da bi se doveo u poziciju. Ma, koliko su mu samo puta pokušaji blokirani jer kasni stotinku u reakciji.
Real ga je skupo platio i dao mu šansu, ali kako je sezona išla kraju Zinedine Zidane tražio je igrače koji će prelamati utakmice i donositi pobjede, a u finalu Lige prvaka nije ga uvrstio u zapisnik. I čim se govori da ga je spreman pustiti, najbolje bi bilo da ode. Zidane i Čačić rado bi imali Kovačića na terenu kad bi davao koliko mu se pretkazivalo. Čačić bi ga u tom slučaju sigurno stavio u udarnih 11. Jer dok je Badelj igrač koji može solidno držati poziciju i donositi balans ekipi, Kovačić bi - da je ovladao ulogom zadnjeg veznog, a to je samo pitanja rada i treninga - to činio jednako dobro, a svojim probojem u stanju bi bio otići naprijed i napraviti nered u obrani protivnika. Što je upravo Hrvatskoj nedostajalo s Portugalom. Jer Čačić je Modrića opteretio defenzivom, a kako su Rakitić i Perišić bili udvajani, jer Fernando Santos je majstor obrambenaške igre, zlata bi nam vrijedio pravi Kovačić.
Kakav bi mogao biti, a nije postao. Zasad. Druga je stvar što je izbornik morao prepoznati da smo blokirani i raditi rošade u ekipu, a nije krenuo u akciju. Kao da je čekao jedanaesterce.
Pronaći idealan klub
Kovačić je najveću priliku dobio s Česima, nakon što se Modrić požalio na problem s mišićem “uskočio” je na travnjak u 62. minuti. Komentari su uglavnom glasili - nedovoljno prisutan! Enigma je kako će ta priča završiti. Mladi nadiru i guraju ga u drugi plan u reprezentaciji, a on ne da raste, nego stagnira. Ključan je karakter. Jer kad igrač na terenu ostavlja dojam kao da mu se ne da, a upravo je tako s Kovačićem, gdje god igra, tu odlučnost, tu “grintu” da uspije, što su imali Modrić, Mandžukić, Rakitić ili Perišić, nitko mu ne može dati. Ili to nosi u sebi ili ne. Luka Modrić ima 31 godinu i u nacionalnoj vrsti bit će još za “akciju Rusija”. Potom treba nasljednika.
Kovačić ima sezonu-dvije u kojima će to postati ili će neki drugi pobrati vrhnje. S Realom ima ugovor još pet godina, i premda je za njega prestižno biti u Kraljevskom klubu, a kako je mlad (22 godine) vremena još ima, no sa 175 minuta na terenu u dva mjeseca, kakav je imao skor u završnici Primere, neće moći naprijed. Za reprezentaciju je više igrao prije dvije godine u Brazilu nego sada. To mu je dovoljna opomena. Real je glamur i veličina, ali to ovog časa nije za njega pravi klub. Tek treba napraviti iskorak u izvedbama, postati igrač, u tom slučaju bi mogao nositi ambicije Reala. Zato od transfera ne treba zazirati, nego pronaći idealan klub gdje će se probati lansirati među face. Ostane li, a ne dobije bolji status, priča neće ići pravim putem.