Snježni kralj, epizoda šesta. Prvi čin u 10.45, drugi u 14 sati, i to na blagdan Sveta tri kralja. Barem kada je u pitanju Ivica Kostelić.
To su najavljujuća razmišljanja, činjenice do kojih se dolazi kada se bezosjećajno seciraju događaji od rujna prošle do prvih dana nove godine. Nitko ga nije pitao o napadu na pobjedu ili postolje na kojem je završio četiri puta, kada god bi došao do cilja.
No, sport je ispisao bezbroj stranica nevjerojatnih priča. Uskrsnuće Ivičine sezone baš na Sljemenu ne bi bila sportska senzacija. Kostelići su nas odavno naučili da ih se nikada ne smije otpisati. Zbog toga što ga ovaj na startnu kućicu tisuću metara (preciznije 978) iznad Zagreba nije donio val pobjeda ili postolja i pritisak će biti manji…
- Istina je, osjećam se lakše nego prošlih godina. U posljednje vrijeme oko mene nema bure kao inače i u tome mogu pronaći nešto dobro u ovoj mojoj situaciji.
Početak siječnja često donosi slične priče. Ivica je i ovaj put, bez časka predomišljanja ili dvojenja, u sekundi izjavio da bi radije olimpijsko zlato nego pobjedu na Sljemenu. Jasno, sasvim normalno razmišljanje, iako Sljeme za obitelj Kostelić nije “sasvim normalna” utakmica. Inspiracija je uvijek posebna, ali ni Janica kao niti Ivica, nije uspjela pobijediti na Sljemenu.
- Janica sa mnom uglavnom ne priča o utrkama, pa tako niti o svojim osjećajima. Utrka nam je važna jer je jedina domaća, jedina koju imamo, ali ne smiješ si dopustiti da te svladaju misli o njenoj posebnosti. Kak’ da kažem… Kada dođeš na start, svejedno je na kojem si brdu. Da, čuješ navijače, ali ono što te čeka ne razlikuje se od drugih utrka. Svjetski kup na Sljemenu mi puno znači, ali kada utrka krene moram postupati kao da sam na bilo kojem drugom brdu na svijetu.
Priča ovogodišnje Ivičine kraljice je priča i o njegovom desnom koljenu. Zapravo, koljena su sastavni, veliki dio skijaške priče obitelji Kostelić. I sam ponekad poželi da danas ima dva lijeva koljena. Po dosad viđenom i čuvenom, sljedeći mjeseci bit će borba za preživljavanje u nižim startnim grupama. A onda… Možda duže stanka i rehabilitacija, možda ozbiljna operacija i rekonstrukcija koljena, možda neko treće rješenje. Na status-quo je zasad najveći koeficijent…
- Posljednjih mjesec dana stanje koljena je takva da mi dozvoljava skijanje na 70 do 80 posto mojih mogućnosti, a takav se ne mogu natjecati s onima koji daju i više od svojih sto posto. Poslije sezone dolazi vrijeme odluka i pronalaženje načina da se u olimpijskoj, vrlo bitnoj sezoni, koliko god je moguće približim svom maksimumu. Želja mi je da skijam još sezonu, dvije, i to u svim disciplinama. Svestranost me više veseli nego ponavljanje jednog te istog.
U petak, na dan ženskog slaloma, staza je bila tvrda, ledena. Ivica je za nedjelju poželio mekši snijeg. Koljenu, zbog kojeg živi u posebnom režimu, više bi odgovarala nježnija podloga.
- Posljednjih tjedana smo pauzirali češće nego inače, ali su treninzi bili dobri. Poslije Münchena sam primio novu injekciju zbog hrskavice i koljeno je danas dosta dobro. Duža pauza tijekom sezone zasad nije opcija. Borim se za ostanak među sedam slalomaša, unutar najboljih 15 veleslalomaša te možda ući među 30 u superveleslalomu. Između dva laufa koljeno ćemo lediti, vjerojatno napraviti i drenažu. Nažalost, za mene je ta procedura postala dio rutine i ne remeti mi koncentraciju za utrku. *
‘Utrka će preživjeti i bez mene’
I Ivica je bio upitan za razmišljanja o budućnosti Snježne kraljice, u godinama nakon što više ne bude aktivni skijaš.
- Utrka će preživjeti jer ima svoj imidž. Vjerujem u sportsku kulturu i navijanje Zagrepčana i naših gostiju, ali pitanje je koliko će atmosfera biti nabrijana kada više nećemo imati top-favorita. Hrvati su na svom pragu doživjeli Svjetski kup i zahvaljujući Kraljici skijanje se među njima afirmiralo. Zbog toga vjerujem da će publika i dalje cijeniti ovu utrku.