Estonac Kaido Hoovelson neće biti jedina gromada (borci s debelo iznad 100 kg) s kojom se kroz karijeru borio Mirko Filipović. Nisu presudni, ali tih “nekoliko” kilograma viška može pomoći, tu lekciju zapamtio je veliki Peter Aerts, koji, istina, nije ni približno vješt na parteru koliko u stand up-u, ali bio je favorit u debi meču slobodne borbe za Hoovelsona. Estonac ga je, tada s nešto više od 150 kilograma, izvaljao poput tijesta po ringu i slavio sudačkom odlukom.
Mirko Filipović je, srećom, vrlo dobro prolazio protiv osjetno većih i težih boraca, i u K-1 i u MMA karijeri.
Prvi je pao Big Sexy
Jan Nortje bio je prvi i u to vrijeme vrlo opasan. Mirko se te davne 1999. vraćao nakon nekoliko godina izbivanja, a kako je praktički tek počinjao uspješnu karijeru, Jan Nortje ili Big Sexy predstavljao je problem. Ipak, u četvrtoj rundi sjeo je lijepi lijevi direkt i 140 kilograma teški Južnoafrikanac bio je gotov.
Ni Sapp nije izdržao
Najopasniji od tih super-teškaša bio je Amerikanac Bob Sapp nekoliko godina kasnije. S tim čovjekom tada nije svatko htio u ring jer je u prethodna dva nastupa dobro “nalupao” slavnog Ernesta Hoosta. Ovaj se išao potući s naslagama mišića, to je loše prošlo i Bob Sapp pošteno je provjerio koliko je glava Ernesta Hoosta pričvršćena za tijelo.
Mirka i Sappa spojio je turnir u Saitami 2003. Obojica su bili omiljeni u to vrijeme. Sappov pernato-pompozni ulazak u meč, pa ljutiti pogled, pa rukavice koje su djelovale vrlo sitno na tim rukama, sve to veselilo je Japance jednako koliko ih je oduševljavao tihi, samozatajni ratnik Mirko Filipović.
On nije htio u otvoreni okršaj s golemim Amerikancem, koji je u prvim minutama borbe bio nezaustavljiv. Kratko bi njegov nalet trajao, ali trebalo ga je izdržati i preživjeti. Mirko je sve uspješno obavio, a krajem prve runde sjela je lijeva noga u tijelo, zvijer je spustila gard i lijevim direktom posao je dovršen. Bio je to posljednji Mirkov K-1 meč prije povratka sportu 2012, a Sapp je još kratko vrijeme bio ozbiljan borac.
Neuhvatljiv za Korejca
I u slobodnoj borbi često je bio manji i lakši borac, ali od zbilja golemih izdvojit ćemo Korejca Choija Hong-mana i Japanca Shinichija Suzukawu.
Na Dynamite 2008. turniru sredio je gorostasnog Korejca. Nije bilo izgledno da će se meč prebaciti u parter i Mirko je izvrsno iskoristio svoje prednosti. Brži lakši i precizniji bio je neuhvatljiv za tromog, 217 cm visokog i 150 kilograma teškog suparnika, iako ovaj pokriva pristojnu kvadraturu ringa. Nakon lijevog low kicka u unutarnju stranu noge, Choi Hong se zgrčio od bolova i meč je bio gotov u prvoj rundi.
Japanac spašavao glavu
Choi možda nije borac iz vrha, ali za Suzakawu je umjetnik. Mirkov suparnik na Inoki Bom-ba-yeu 2012. bio je bivši uspješan sumo hrvač, koji se htio okušati u malo ozbiljnijem borilačkom sportu. Nije došao u punoj sumo spremi, bio je ipak nešto lakši i spremniji, ali svejedno, nije to bilo najugodnije za gledati.
Japanac je “letio” po ringu spašavajući glavu, a koliko je loš, pokazao mu je Mirko izvukavši mu polugu na ruci. Prva njegova na takav način, ne i prvi poraz za Suzukawu...