Do subote navečer Kazahstanac Genadij Golovkin (37-0, 33 KO) slovio je kao "najopasniji čovjek u svijetu boksa", borac koji nije izgubio meč u profesionalnoj karijeri, koji je nokautirao 33 od 36 suparnika (od čega 23 u nizu) i kojeg potencijalni protivnici izbjegavaju kao da ima kugu.
Nakon 12 rundi vrlo kvalitetnog, ne i vrhunskog meča u Madison Square Gardenu protiv Daniela Jacobsa (32-2, 29 KO) jedan dio tog narativa se promijenio. "Triple G" je pobijedio tijesnom, ali jednoglasnom odluka sudaca (dva puta po 115-112, jednom 114-113), u četvrtoj rundi je i srušio svojeg suparnika nakon s dva desna krošea, zadržao je WBA, WBC, IBF (i minorni IBO) naslove u srednjoj kategoriji, ali prvi put nakon skoro devet godina i osam rundi s izvjesnim Amarom Amarijem u Kopenhagenu nije završio meč nokautom. Štoviše, prema jednom dijelu komentatora i gledatelja pobjedu je zaslužio Jacobs koji je u drugom dijelu meča u najmanju ruku bio ravnopravan, ako li ne i bolji od Golovkina.
Podsjetila je ta borba i na prošlogodišnji ogled Kovaleva i Warda u kojem se Ward vratio nakon ranog nokauta, samo što su taj meč suci na kraju bodovali za Warda. Da se i jučer dogodio isti scenarij, mogli bismo pričati o tome da je Golovkin bio za nijansu bolji, ali nitko ne bi mogao vikati "pljačka" budući da je nekoliko neizvjesnih rundi komotno moglo otići na jednu ili drugu stranu (taj problem bi se mogao riješiti tako da se sucima dozvoli bodovati pojedine runde kao izjednačene, što je predložio novinar Frank Lotierzo na portalu The Sweet Science).
Prema našem viđenju Golovkinova pobjeda nije bila upitna, ali nema sumnje da je njegova aura nepobjedivosti ozbiljno narušena. Veći, viši i brži Jacobs, koji je prema vlastitom priznaju između vaganja i meča rehidrirao na 80 kilograma (što je više od limita za polutešku kategoriju i pokazuje koliko su vaganja na dan prije meča besmislena ako je limit srednje kategorije 72,6 kila) je dokazao da je Golovkin itekako ranjiv ako s druge strane ima ozbiljnog suparnika koji se pobožno drži svoje strategije. A Danny je to radio gotovo savršeno.
Boksač koji zbog nevjerojatnog povratka nakon pobijeđenog raka kostiju nosi nadimak "Miracle Man", nije se dao stjerati na konopce gdje ne bi bilo bijega od Golovkinovih udaraca, iskoristio je veći raspon ruku da kontrolira distancu i čak je nekoliko puta, pogotovo u sedmoj rundi, dobrim kombinacijama uzdrmao Kazahstanca. I na iznenađenje mnogih, nakon nokauta u četvrtoj rundi nije postao tek nova žrtva u velikom nizu, nego ga je muški podnio i kasnije prisilio Golovkina da teškom mukom zaradi pobjedu.
S druge strane, Triple G je bio prisiljen osloniti se na svoj lijevi direkt, ne zapustiti obranu kako je to često znao činiti protiv suparnika od čijih udaraca nije prijetio nokaut i odgonetnuti kako nauditi frajeru koji nije impresioniran njegovom snagom. Na kraju je napravio taman toliko da mu u rubrici poraza i dalje stoji nula.
Od svih 18 boksača protiv kojih je Golovkin obranio WBA naslov, čime u srednjoj kategoriji zaostaje tek za Bernardom Hopkinsom koji je skupio 20 obrana, Jacobs je definitivno bio najbolji i najopasniji. Kako što smo naveli na početku teksta, Kazahstanac prethodnih godina nije bio najpopularniji izbor za suparnika - eskivirali su ga legitimni prvaci od Sergija Martineza preko Miguela Cotta pa do Saula "Canela" Alvareza s cijelim nizom izlika kojima su nemušto skrivali činjenicu da je za njih to meč velikog rizika, a male zarade.
Iako je riječ o dobrodušnom, otvorenom i vječno nasmijanom tipu koji svoj "Terminator setting" pali tek kad se nađe u ringu, Golovkin nije izgradio popularnost koja bi mu jamčila da bude ravnopravan u pregovorima s najvećim zvijezdama boksa, kakve su i Cotto i Canelo. Istina, kako su se redali nokauti i poboljšao engleski tako je Golovkin i probio put prema mainstreamu i sponzorima poput Jordan Branda, ali za nešto više od toga trebao mu je suparnik sa zvjezdanim statusom, a takvi su em bili rijetki, em nevoljni.
Stoga je Triple G strpljivo skupljao obrane i ponekad pustio koju rundu manje kvalitetnim borcima kako bi ostvario privid "big drama showa", kako je sam krstio svoje mečeve. Sa svakim novim nokautom rasla je legenda (ili mit?) o najopasnijem boksaču još od mlađih dana Mikea Tysona, a pitanje da li Golovkin spada među velikane srednje kategorije poput Carlosa Monzona, Sugar Ray Robinsona ili Marvina Haglera sve se češće postavljalo (s obzirom na slabiju kvalitetu svladanih protivnika, jasno je da je odgovor bio negativan).
No, tijesna pobjeda protiv Jacobsa i još više skori 35. rođendan, Golovkina su stavili u poziciju u kojoj svoje mjesto u povijesti mora zaraditi brzo i spektakularno. Pred Kazahstancem se trenutno nalazi nekoliko opcija koje može izabrati, među kojima mu zapravo samo jedna garantira permanentnu slavu i zvjezdani status.
Ujediniti titule protiv Saundersa u lipnju i nadati se Canelu u rujnu
Prva opcija koja se nalazi pred Golovkinom je prema trenutnim glasinama koje kolaju boksačkim svijetom ujedno i najrealnija, a radi se o meču za ujedinjenje svih relevantnih (ovo teško izgovaramo) abecednih titula protiv WBO prvaka Billy Joe Saundersa (24-0, 12 KO). Britanac je svoj pojas osvojio u meču protiv Andyja Leeja u prosincu 2015. godine i jednom ga obranio protiv Artura Akovava u groznom meču koji je jedva dobio i prema dosad prikazanom se ne čini kao čovjek koji će izdržati više od četiri runde s Golovkinom. No, drži taj prokleti pojas, a Triple G je više puta ponovio da je njegov san ujediniti sve titule, čime bi postao tek treći boksač u povijesti koji je istovremeno držao WBA, WBC, IBF i WBO naslove (prije njega je to za rukom pošlo Bernardu Hopkinsu i Jermainu Tayloru, također u srednjoj kategoriji).
Prema pisanju britanskih medija i uvijek obaviještenog novinara ESPN-a Dana Rafalea, koji vam dođe kao Adrian Wojnarowski boksa, meč Golovkina i Saundersa je u planu za 10. lipnja u Kazahstanu, kako bi se poklopio s otvaranjem Svjetske izložbe u Astani. Bio bi tek drugi meč Golovkina u njegovoj domovini i savršena pozornica da efektnim nokautom pred domaćim navijačima ostvari životni cilj. Problem leži u činjenici da Billy Joe nije suparnik protiv kojeg ga boksački fanovi žele vidjeti i da čak ni s pet pojasa prekrivenim torzom Genadij neće biti neosporni i legitimni šampion srednje kategorije.
Po jedinoj ispravnoj logici vođenja evidencije prvaka, a koje se danas pridržava tek neovisni portal Transnational Boxing Board, šampion je onaj koji je svladao prethodnog šampiona ili pobjednik dva najviše rangirana boksača u kategoriji ako šampiona nema (umirovio se, predao titulu, prešao u višu kategoriju, pao na doping kontroli ili je šmrkao kokain...). Prema tome, prvak srednje kategorije je Meksikanac Canelo Alvarez koji je pobijedio bivšeg šampiona Miguela Cotta pa makar u borbi koja je po zajedničkoj želji dogovorena na dvije kile nižem limitu od srednje.
O Canelovom izbjegavanju Golovkina mogle bi se napisati knjige, iako lavovski dio krivnje leži na njegovom promotoru Oscaru De La Hoyi koji ne želi riskirati poraz svoje zlatne koke. Nakon spektakularnog nokautiranja Amira Khana u svibnju prošle godine Canelo je prozvao Golovkina iz ringa riječima da se "moraju boriti jer se mi Meksikanci ne zajebavamo" pa je ipak odlučio prepustiti WBC pojas bez borbe i u rujnu bildati statistiku protiv nedoraslog Liama Smitha u polusrednjoj kategoriji.
Proteklih mjeseci De La Hoya je opet plasirao priču da će ponuditi Golovkinu meč u rujnu, ali je jučer istaknuo da je takav scenarij u velikoj opasnosti ako Triple G prihvati meč protiv Saundersa u lipnju. Kao, neće biti vremena za promociju, iako meč "marinira", kako bi to rekao stari lisac Bob Arum, već godinu i pol i fanovi bi se na njega navukli u brojevima dovoljnim da ga učini marketinški isplativijim i od borbe Anthonyja Joshue i Vladimira Klička, koji su u par dana rasprodali Wembley.
Dakle, u slučaju da Golovkin dogovori meč protiv Saundersa, mogao bi ostati s plejadom raznobojnih pojasa i bez jedinog suparnika koji mu je zaista važan.
Progutati ponos, pristati na ucjenu i odmah dogovoriti meč s Canelom u rujnu
Ako želi postati superstar i ući u povijest kao jedan od najvećih boksač srednje kategorije, Golovkin se mora boriti protiv Canela (48-1-1, 34 KO). Prvo, riječ je o legitimnom prvaku, predaji zelenog WBC pojasa i eskiviranju meča usprkos.
Drugo, Canelo je najpopularniji boksač današnjice nakon Floyda Mayweathera (iako će Joshua preuzeti tu titulu ako pobijedi Klička), koji čak i za nekompetitivne mečeve protiv Amira Khana i Liama Smitha može motivirati fanove da kupe 600.000, odnosno 300.000 tv prijenosa po cijeni od 50 dolara ili da odu na stadion Cowboysa gledati meč u živo (55.000 protiv Smitha). Bori se od svoje 15. godine, pobijedio je osjetno jača imena od Golovkina, nije se osramotio u jedinom porazu protiv Mayweathera, a ne odmaže mu ni vojska fanova boksom najzaluđenije nacije svijeta i lice crvenokosog Jamesa Deana. Još kad bi znao povezati više od dvije rečenice na engleskom, ne bi mu bilo kraja.
Treće, meč Canelo-Golovkin je bez sumnje najveći koji se trenutno može dogovoriti u boksu, ako zanemarimo želju UFC prvaka Conora McGregora da se osramoti protiv Mayweathera. Nakon rapidnog pada PPV prijenosa poslije rekordne i razočaravajuće borbe Mayweathera i Pacquiaoa, ova borba bi prva mogla komotno prebaciti milijun prodanih prijenosa i zaraditi bogatstvo na 100.000 ulaznica koje bi nesumnjivo prodali u slučaju da Jerry Jones meč dovuče na stadion Cowboysa.
Da slučajno ne bi boksače fanove oslobodili permanentne frustracije, i ovdje postoji niz zapreka. Kao što smo već rekli, De La Hoya ne žili riskirati Canelov poraz, budući da mu nakon egzodusa niza pulena u ruke Ala Haymona i razlaza s Richardom Schaeferom Meksikanac praktički drži kompaniju iznad vode. Dobar poraz nakon 12 kvalitetnih rundi njegovu privlačnost i isplativost vjerojatno ne bi narušio, ali poraz nokautom sigurno bi. Neuvjerljivost Golovkina protiv Jacobsa i znaci ranjivosti u meču protiv Kella Brooka su Golden Boya donekle ohrabrili, ali nema sumnje da bi najrađe pričekao da biološki sat toliko uspori Golovkina da deset godina mlađi Canelo bude zicer za pobjedu.
De La Hoya je Golovkinovu promotoru Tomu Loeffleru navodno ponudio fiksnu svotu od 10 milijuna dolara koliko bi njegov borac dobio za meč, što je ovaj naravno odbio. Bez obzira što bi to bila dupla veća cifra od dosad najveće isplate koju je Triple G dobio (pet milja protiv Brooka), u borbi koja ima ranije opisani marketinški potencijal, to bi potencijalno bio i do šest, sedam puta manji iznos koji bi zaradio Canelo. Koliko god da je ponuda podcjenjivačka, nije da De La Hoya nema argumenata za nju - Canelo je nesumnjivo A strana u meču i dosad je kao glavna zvijezda privukao dva i pol milijuna prodanih prijenosa u pet mečeva, dok je njegov meč s Mayweatherom drugi najprofitabilniji u povijesti s 2,2 milijuna prodanih prijenosa (on nije uključen u prethodnih pet jer Canelo nije bio prva zvijezda borbe).
S druge strane, Golovkinov PPV rezime je puno tanji - u borbi za ujedinjenje naslova protiv Lemieuxa prodao je tek 150.000 prijenosa, protiv Brooka je prodao pola milijuna u Engleskoj, dok se prve brojke za meč s Jacobsom kreću oko poražavajućih 130 ili maksimalno 150 tisuća prodanih prijenosa.
Usprkos tome, De La Hoyina ponuda od deset milijuna i dalje je čista ucjena zato jer Canelo protiv ni jednog drugog boksača neće imati priliku za zaradu a'la Mayweather, jednako kao i inzistiranje da se Golovkin ne bori protiv Saundersa u lipnju ako želi Canela u rujnu. No, ako Canelo u meču protiv Chaveza Jr. u svibnju ponovno napumpa velike brojke, što ne bi bilo iznenađenje s obzirom na to da je riječ o meksičkom fajtu za prestiž, Golovkin bi se mogao naći pred zidom. Ili će progutati ponos i prihvatiti manju lovu uz potencijal dugoročnog dobitka u pogledu kredibiliteta, slave i znatno veće love u potencijalnom uzvratu, ili će i dalje puniti statistiku slabijim borcima srednje kategorije i čekati da ga za nekoliko godina sruše Canelo, Jacobs ili Jermall Charlo (koji je najavio prelazak u srednju kategoriju, čemu se neizmjerno veselimo).
Odmah dati revanš Jacobsu
Da skratimo priču, ovo trenutno nije realna opcija. Golovkin je nakon meča pokazao veliki respekt prema Jacobsu i rekao da će mu drage volje dati šansu za revanš, ali pokraj Saundersa i Canela ovo se čini kao projekt za sljedeću godinu. Danny se lijepo pokazao u MSG-u i definitivno je viša klasa u odnosu na Saundersa, ali 12 rundi s Golovkinom ipak nisu bile toliko dobre i eksplozivne da bi šira boksačka javnost momentalno tražila uzvrat, premda bi pravi znalci i fanovi bez sumnje radije gledali taj meč nego Golovkin-Saunders.
Naravno, uvijek postoji mogućnost da sve ovo propadne i da se Golovkin okrene još jednom meču protiv Davida Lemieuxa (koji je nedavno nokautom godine poslao Curtisa Stevensa u bolnicu) ili Chrisa Eubanka Jr. ,pod uvjetom da Englez ovaj put ne zaboravi penkalu za potpisivanje ugovora. No, to su već špekulacije, ali i smjer u kojem bi Golovkin vjerojatno izgubio šansu da zasluženo stane u istu rečenicu s Monzonom, Robinsonom i Haglerom. Koliko god danas bio dobar i strašan, vrijeme nije na strani "najopasnijeg boksača na svijetu".