U lepezi uspješnosti hrvatskog sporta taekwondou pripada mjesto krunskog dragulja. Sport koji nas je naviknuo na uspjehe, štoviše i razmazio. Teško da prođe jedan tjedan a da u Hrvatsku ne slete barem 3-4 velike medalje. Turniri G1 kategorije, kontinentalna ili planetarna nadmetanja, kadetska, juniorska, seniorska... tako svejedno. Hrvatski predstavnici ne “skidaju” se s postolja. Uostalom, zbroj olimpijskih medalja bio bi za tri kolajne skromniji da nije sportskih junaka u doboku (ime opreme u ovom sportu).
Nova zlatna stranica uspješnice hrvatskog taekwondoa ispisana je minulog tjedna. U ciparskoj Larnaci na juniorskom Europskom prvenstvu Hrvatska je osvojila ukupno šest medalja - 2 zlatne, 1 srebrnu i 3 brončane. Što je posljedično dovelo do dva ekipna trofeja, za drugo mjesto u poretku juniorki te ukupno treće mjesto cijele reprezentacije kumulativnim zbrojem ostvarenja djevojaka i mladića.
Tijekom cijelog EP-a nije bilo dana bez barem jedne hrvatske medalje, ali daleko najuspješniji dan Hrvata na još uvijek podijeljenom ciparskom otoku bila je nedjelja. Tri kolajne i to kompletiran niz - zlato, srebro, bronca.
Medaljama optočena taekwondo mladež jučer je u ranim jutarnjim satima sletjela u metropolu, u biti, solidno rano uzme li se u obzir da su iz Cipra do Zagreba letjeli preko Beograda.
- Nije se baš spavalo... U biti, ja nisam spavala dvije noći - veli Nika Klepac.
Cura koja je osvojila naslov prvakinje Europe u kategoriji do 59 kg.
- Prvu noć, odmah nakon medalje, adrenalin je radio “sve u 16”, nisam oka mogla sklopiti. Uz sve, bila sam sretna i zbog svih drugih kolegica i kolega, prijatelja i uzbuđena zbog sljedećeg dana i medalja kojima smo se nadali. Onda nakon nedjelje i završetka prvenstva nije ni bilo vremena za spavanje jer smo s Cipra imali let usred noći, oko 1 sat - veli europska prvakinja Nika.
Pravog imena, kao božica pobjede.
- Uoči Cipra sam se potajno nadala medalji, nije da nisam. No, kako sam ulazna juniorka, ovo mi je tek prva sezona u ovom uzrastu, znala sam da će biti jako teško, pa sam si mislila “ajde, možda izvučeš broncu”. No, ovo... ovo mi je bio apsolutni šok - veli članica zagrebačkog Medvedgrada, kojoj europska zlata i nisu toliki raritet.
I prošle je godine bila na kontinentalnom tronu, tada kao kadetkinja.
- Ovo zlato ipak stvarno nisam očekivala jer ipak su mi konkurencija bile cure koje su starije, treniraju dulje, imaju više iskustva.
Inače, da se pitalo Niku, njezin sport uopće ne bi bio taekwondo.
- Mene tom sportu ništa nije privlačilo, nisam to željela trenirati. Išla sam na gimnastiku, ali mi je mama rekla da je taekwondo sport za mene. Da se ispucam. Priznajem, nakon 2-3 treninga bila sam presretna takvom maminom odlukom i nisam više htjela prestati. Taekwondo me ispunjava i ne znam što bih bez njega - zbori prvakinja Nika.
I druga zlatna djevojka s Cipra članica je nekog zagrebačkog kluba, Jastreba konkretnije, ali ona je Splićanka. Ana Taslak. Ni Ani ovo nije prvo zlato, već je bila prvakinja Europe u kadetskom uzrastu 2013.
- Imam i dvije bronce, s kadetskog EP-a 2014. i juniorskog SP-a 2015. U biti, zlatom sam otvorila kadetski staž, a sada sam zlatom zatvorila juniorski staž. Ovo mi je, naime, bilo posljednje juniorsko nadmetanje. Od nove godine sam u seniorkama i nema više nade u te “male” medalje, jedino one “prave”.
Dakle, ovo još uvijek vodite pod “male”?
- Ma, mislim, nije ona mala, ali ipak ne nosi težinu kakvu imaju seniorske.
Kada ste odlazili na Europsko prvenstvo, na papiru ste bili jedna od kandidatkinja za medalju. Jeste li se i sami tako osjećali?
- Na putu tamo bilo je svakojakih emocija unutar mene, ali na dan natjecanja, osjećala sam se super. Ždrijeb mi se super poklopio, iako to ne mora ništa značiti. Recimo, jedna Srpkinja bila je ponajveća favoritkinja pa je ispala u prvom kolu. Meni je najteža borba bila ona za medalju, četvrtfinale protiv Norvežanke (23:21). Tu se sve lomi. Ili jesi ili nisi. Makar, ovo mi je općenito bio jedan od najneizvjesnijih turnira jer sve moje borbe inače su završavale na veliku razliku, a sada je bilo na bod-dva razlike.
O trošku roditelja
Ono što je posebno zanimljivo, Ana je na EP došla o trošku - roditelja i kluba! Naime, nije ostvarila plasman kroz kriterijske turnire da bi je temeljem toga vodio nacionalni savez. Rezultatski je kroz President kup imala mogućnost prijave za EP, ali financijski dio snosili su klub i obitelj. Kojoj nije bilo ni najmanje teško potegnuti u kišnu zoru iz Splita do Zagreba po svoje zlato.
Podsjetimo, Ana Taslak počela je u TK Marjan, iz kojeg je prešla u Jastreb. Zašto?
- To je bilo u veljači prošle godine. Bilo je nekih nesuglasica s tadašnjim klubom pa sam za novi početak odlučila da će to biti Jastreb - zaključila je zlatna Ana.