Odlična je bila hrvatska taekwondo ekspedicija na Belgium Openu, G-1 turniru, na kojem su osvojene 4 medalje (2 zlata i 2 bronce), što je Hrvatsku u ukupno nacionalnom zbroju medalja svrstalo na drugo mjesto odmah nakon Tajlanda (2 zlata i 3 srebra). Zlatne su kolajne osvojili Iva Radoš (do 73 kg, Metalac) i Luka Horvat (do 80 kg, Jastreb), a bronce Ivan Radoš (iznad 87 kg, Metalac) i Mateja Jelić (do 67 kg, Marjan).
No, ono što jest raritetno s ovog turnira pa i u svjetskim razmjerima te nudi nepobitnu posebnost jest činjenica da su se na istim seniorskom turniru, još k tomu G-1 klase, brat i sestra uspeli na postolje. Dvije sestre s kolajnama na istom turniru, to su nam znale priuštiti sestre Zaninović, ali brat i sestra...
Prva medalja
To se ne događa često, štoviše, višedesetljetni pratitelji taekwondoa se sjećaju samo jednog takvog slučaja, famozne obitelji Lopez iz SAD-a, koja se ovjenčala s čak tri medalje na OI u Pekingu 2008. Najpoznatiji Steven je nakon dva zlata s prijašnjih Igara, u Kini osvojio broncu, njegov brat Mark srebro, a njihova sestra Diana broncu. Radoši su na najboljem tragu Lopezovih. Tek su na početku, istina, ali nemojte se začuditi ako ovakvih priča ubuduće bude sve više i više.
- Meni je draža bratova medalja, njegove pobjede i uspjeh nego moj - jučer će iz Belgije Iva Radoš.
- Stvarno je tako. Ponosna sam na Ivana, tim prije što znam koliko može. Ovo je tek njegov početak - kaže sestra, inače studentica ekonomije na VERN-u u Zagrebu.
A Ivan...
- Meni je ovo prva velika međunarodna seniorska medalja. Bilo je baš sjajno. U jednom smo se trenutku Iva i ja borili u isto vrijeme. To je bilo kad sam za suparnika imao kolegu iz reprezentacije, našeg najboljeg teškaša Vedrana Goleca. Dosad sam uredno gubio od njega.
Do Belgije. Tu je 18-godišnji Ivan pokazao umijeće više.
- Bilo je baš gusto, završilo je 9:8. Riješeno u završnici. Kad je završilo, Iva nije ni znala jer se i ona borila, pitala me kako sam prošao. Kada sam rekao da sam dobio, osigurao medalju, skakala je od sreće - prepričavao je Ivan zbivanja iz večeri kada su Radoši osvajali medalje.
- Ivan je tek na početku - nadovezala se tri godine starija sestra.
- On tek polako ulazi u onu pravu snagu. Ivan je teškaš, uz sve ima samo 18 godina, još će rasti, bivati sve jači, sazrijevati. Pred njim je svijetla budućnost. Ma, on će biti 10 puta bolji od mene, sa 10 puta više medalja.
Obitelj i vjera
Nije ovo izgovoreno u euforiji uslijed bratova slavlja. Prije godinu-dvije isto smo čuli kako od Ive, tako i od Ivana Radoša starijeg, oca im, inače glavnog tajnika Hrvatskog taekwondo saveza. Ostvari li se ovakva prognoza, Ivan Radoš bi mogao postati pakleni taekwondo borac jer mu je sestra trenutačno drugoplasirana na svjetskoj rang-listi u kategoriji do 73 kg.
- Prošle su me godine ozljede opteretile, sada je sve OK. Promijenila sam prehranu, zahvaljujem ekipi od nutricionistice Ivone Dragičević, fizioterapeuta Ivana Tudora, kondicijskog trenera Ivana Kneza i glavnog trenera Ivice Klaića.
Još samo koje slovo o Ivinu putu do belgijskog zlata...
- U biti nisam imala nekih problema. Svaku sam “rješavala” sa 10-ak razlike, osjećala sam se super. Sjajna predigra za President kup u Grčkoj za mjesec dana - veli Iva koja jednako ozbiljno kao sportu pristupa i knjizi.
- Pretprošli sam se tjedan ustajala u pola 5 ujutro da bih sve stigla, učila i trenirala. Majka mi je puno pomagala, ne znam što bih bez nje. Obitelj i vjera, to je ono što meni, svim Radošima daje snagu - efektno je i lijepo zaključila Iva Radoš.