Početak kalendarske godine iznjedrio je u Hrvatskoj prvu sportsku aferu 2016. u - taekwondou. Mladi Zagrepčanin, diplomirani kineziolog, vrstan sportaš Vedran Golec diskrecijskim pravom Petra Josipovića, direktora hrvatske taekwondo reprezentacije, nije uvršten na popis boraca koji su otputovali u Istanbul, na predolimpijski kvalifikacijski turnir. Tada je bilo ponešto povišenih tonova, a potom... muk. Barem s Vedranove strane. Štoviše, čak je i otputovao daleko od Hrvatske, pa i Europe.
- Ovo su mi sada u biti posljednji još dani treninga - lagano će dramatičnim riječima Vedran Golec prije nekoliko dana.
Opcija naturalizacije
- No, nije riječ o nikakvom odustajanju kako su neki možda misli da će biti. Ne, početkom kolovoza bih uzeo malo odmora. Što se sezone iza mene tiče, bilo je uspona i padova, ali opet se dižem te od rujna krećem u nove pohode. Jedino ono što čekam je hoću li karijeru nastaviti u Hrvatskoj ili u inozemstvu.
Vaš, u medijima nazvan “slučaj Golec” iz siječnja mjeseca uzburkao je duhove. Čak daleko više izvan taekwondoa. Od tada se niste uopće izjašnjavali, zašutjeli ste. Kako sada, s odmakom od pola godine gledate na cijeli slučaj? Je li to stvar zaborava, iskustvo više...?
- Zaboravio nisam. Teško se i može zaboraviti te nikad neću zaboraviti ono što se meni tada dogodilo. Tim više što za koji dan još k tomu i počinju Olimpijske igre u Riju i taekwondo program na tim istim Igrama, za koje nikad nećemo saznati jesam li mogao, trebao nastupati ondje. Osobno držim i dan-danas da sam trebao biti na tim kvalifikacijama. Međutim, moj stav je danas i da je to to prošlost i na to se mislim više neću obazirati, osvrtati. Idemo dalje, ali kažem... oprostiti mogu, zaboraviti neću.
U jednom je trenutku ipak, u veljači-ožujku, zaživjela čak opcija nastupam, ali pod zastavom Ujedinjenih Arapskih Emirata.
- Bila je, točno, ali kako to obično bude u arapskom svijetu sve se odvijalo na brzinu, odnosno bilo je jako kratko vrijeme za neke stvari učiniti. Imali smo samo 10-ak dana za prijavu na tadašnje azijske kvalifikacije. Ja sam tada, u to doba, tek dobio boravišnu dozvolu za Emirate. Trebala je dakle naravno putovnica, državljanstvo. Budući da je nastao opći problem davanja državljanstva Ujedinjenih Arapskih Emirata ostalim sportašima, ja bih postao tek drugi sportaš u povijesti UAE koji je naturaliziran.
Tko je bio prvi?
- Bio je neki nogometaš iz Omana, stvarno mu se ne sjećam imena... Tako da sam ja na koncu ostao bez državljanstva jer rekoh, nastao je priličan problem. Državljanstvo UAE se za razliku od nekih drugih država ne daje olako, a ja sam k tomu još imao na raspolaganju i vrlo malo dana.
Spomenuli ste ipak mogućnost da u novoj sezoni, od jeseni ipak možda odete u inozemstvo. Je li opet arapski svijet opcija?
- Da, pa o tomu se i radi. Ostao sam u dobrim odnosima s ljudima iz UAE, tako da postoji otvorena mogućnost da ondje nastavim karijeru, ali promjenom kluba ne i državljanstva. Prešao bih u tom slučaju iz svojeg matičnog kluba Jastreba u jedan emiratski klub. Radi se o ozbiljnom, velikom klubu, iza kojeg stoji jedan šeik Dubaija. Inicijalni razgovori su obavljeni, obostrano zanimanje postoji. Postoji ozbiljna mogućnost da od rujna nastupam u Dubaiju.
Ostajem Hrvat
Što će to značiti za hrvatsku reprezentaciju odnosno vaš status u njoj?
- U samom početku još ništa, ali mi ova ponuda nudi drugu vrstu zadovoljštine.
Očito ste se dopali Emiraćanima, kakav su oni ostavili dojam na vas?
- Činjenica da sam došao ondje u jednom za mene osobno vrlo traumatičnom razdoblju, puno govori. Došao sam u neko, idemo reći, rajsko okruženje. Ondje recimo nitko nije znao za “slučaj Golec” u Hrvatskoj, tako da sam po tom pitanju bio potpuno rasterećen. Okitio sam se naslovom prvaka Azije, teška kategorija što je njima značilo stravično puno. Ujedno sam tom klubu donio treće mjesto u momčadskom poretku na Azijskom prvenstvu. To je bilo dovoljno i ponukalo je šeika da me kasnije pozove na prijam i ponudi mogući ostanak u tom klubu - zaključio je Vedran Golec.