Na jugoistočnom rubu Zagreba, daleko od pogleda kojim ban Jelačić ravnodušno ispraća tisuće građana, nalazi se buvljak Hrelić. U nimalo glamuroznom susjedstvu gradskog deponija Jakuševac, Hrelić je postao mjesto na kojem se može naći gotovo sve, od antikne čajne žličice do BMW-a petice na obližnjem sajmu automobila.
Kojih kilometar bliže prema okretištu Zapruđe, u teretani Core Gym jučer se moglo naći i UFC-ovog šampiona u teškoj kategoriji. Ili kako bi istaknuo devetogodišnjak u nama - najjačeg čovjeka na svijetu, Stipu Miočića.
Nakon što je prethodnu večer odvojio nekoliko sati kako bi se u Avenue mallu slikao sa stotinama fanova koji su engleski mirno čekali u redu kakav je nova kolekcija H&M-a mogla samo sanjati, Stipe je sljedeći dan u Core Gymu imao zakazani termin s novinarima. Iako sigurno umoran od tempa u kojem je u tri dana prevalio put od Chicaga prema Londonu pa Zagrebu, Miočić to nije pokazivao. Isto strpljenje koje je pokazao prema svojim fanovima, pokazao je i odgovarajući na naša pitanja.
Ne sjećamo se kad su bili ovakvi redovi u Hrvatskoj za druženje s nekim sportašem...
- Ma, ludo! Umjesto da budemo tamo sat i pol bio sam tri sata i bilo je odlično. Interakcija s fanovima je bila sjajna i njihova podrška mi je puno značila.
Je li bilo malo posebnije zbog činjenice da su to hrvatski navijači?
- Svakako, nisam znao što će očekivati, a bilo je bolje nego što sam mogao i zamisliti.
Velasquez i Werdum borit će se u eliminacijskoj borbi izazivača za vašu titulu netom prije nove godine. Tko će pobijediti?
- Iskreno, zaista mi je svejedno. Cain je gladan nove prilike da osvoji titulu, a Werdum je čvrst momak koji se borio s najboljima na svijetu i pobijedio Caina. Dobit će onaj koji će više željeti pobjedu te večeri.
Kada će biti vaša sljedeća borba, i gdje bi se mogla održati?
- Vjerojatno u proljeće, a za lokaciju zaista ne znam. Negdje u SAD-u, u Houstonu ili Las Vegasu možda. Svi kažu da će biti u Londonu tijekom ožujka, makar su me tu britanski mediji krivo prenijeli jer to uopće nisam rekao.
Iako znamo da odluka leži na UFC-u, biste li se željeli boriti u Hrvatskoj?
- Apsolutno, mislim da su velike šanse da se to dogodi u budućnosti. Zadnja UFC-ova priredba u Zagrebu bila je sjajna, dvorana ispunjena, a navijači ludi. Da li će to biti u Areni ili na Poljudu, to je na UFC-u, meni je svejedno.
Nitko nije obranio UFC-ov naslov u teškoj kategoriji više od dva puta. Je li vaš cilj da budete prvi kojem će to uspjeti?
- Volim biti šampion, volim kad me se tako oslovljava. Previše sam truda i rada uložio da bih samo tako predao naslov. I definitivno ću obraniti naslov više od dva puta. Ja sam onaj tip koji će sve uništiti, nitko nije očekivao da ću osvojiti naslov pa da ću ga obraniti, a ja sam to učinio. Obranit ću ga i sljedeći put pa opet i opet… Bit ću šampion dugo vremena.
Koliko dugo se mislite profesionalno baviti ovim sportom?
- Dokle god će se zabavljati. Volim ono što radim, kad to nestane, gotov sam.
Connor McGregor odskače po pitanju plaća u UFC-u i cijeli sport vuče više prema mainstreamu. Profitirate li i vi ostali od toga?
- Naravno, on je privukao mnogo novih fanova, brz je na jeziku i privlači pozornost. Nažalost, ja nisam takav, moj glas je malo hrapav i ljudi me teško razumiju.
Koja je vaša domovina, Hrvatska ili SAD?
- Oboje. Rođen sam u SAD-u, tamo mi je dom i divna žena, a blagoslovljen sam i svojim hrvatskim podrijetlom. Ljudi ovdje su ratnici.
Koliko znate o Hrvatskoj?
- Što sam više ovdje, to više naučim. Sviđa mi se ovdje, sve je opušteno, a ne kao u SAD-u gdje je sve ubrzano. I jezik sam poboljšao, razumijem ga sve više. Kao klinac sam učio hrvatski s majkom, ali mi je bio problem paralelno govoriti dva jezika kad sam krenuo u školu pa sam skroz prešao na engleski.
Hrvatski mediji su pisali da ste navijač Hajduka?
- Ma neee, ja navijam samo za reprezentaciju. Bio sam tamo (Split, nap. p.), dali su mi dres, i to je bilo to. Čak su me i navijači Dinama pitali, ‘Stipe, zašto, je***e?’, pa sam objašnjavao da sam se samo slikao i da ne favoriziram ni jedan klub. Upoznao sam neke od reprezentativaca, kao Mandžukića koji mi je poslao gomilu dresova, a često gledam njihove utakmice. Igrali su sjajno na Euru protiv Portugala i baš su nesretno izgubili. Htio sam polomiti televizor koliko me to izludilo.
Stipe Miočić
Radite kao vatrogasac i medicinski tehničar. Kako to usklađujete s treninzima?
- Sredim svoj raspored mjesec dana unaprijed, a imam dva dobra šefa i super kolege koji mi pomognu kad treba. I pritom me ne tretiraju ništa drugačije jer sam šampion. Štoviše, zbog toga me često pošalju da očistim WC ili operem suđe i slično. Ali, ne smeta mi, to su odlični dečki.
Jeste li bili u opasnim situacijama tijekom posla?
- Nikad u nečem ludom, ali bilo je ozbiljnih situacija. Jednom sam uspješno oživio stariju gospođu i to je bio baš dobar osjećaj. Obožavam pomagati ljudima.
Što je s obitelji, planirate li imati djece?
- Dan kad sam se oženio bio je najbolji trenutak u mom životu i svakako planiramo imati obitelj. Moj sin će dobiti hrvatsko ime, Blaž, po svojem djedu. Hrvatski ćemo zajedno učiti.