Sa Željkom Lovrinčevićem, analitičarom s Ekonomskog instituta, razgovarali smo o proračunu za sljedeću godinu i rebalansu ovogodišnjeg proračuna. Dotaknuli smo se i perspektive hrvatskih javnih financija.
Kako ocjenjujete predloženi proračun za sljedeću godinu? Jeste li iznenađeni rastom deficita i javnoga duga?
- Proračun za 2014. u načelu predstavlja zadržavanje statusa quo. Ako izuzmemo pojavu novih obveza prema EU i rast kamata, na rashodnoj strani nema ničega bitno novog, nema nikakvih novih reformi. No, na prihodnoj strani imamo povećanje međustope PDV-a i trošarina. Sljedeća godina zato će biti u znaku nastavka rasta deficita u odnosu na ovu. Valja biti svjestan da se radi o deficitu od 5,5 posto BDP-a koji se iskazuje po metodologiji MMF-a, a po Proceduri prekomjernog deficita, koji zanima Europsku komisiju, bio bi znatno viši, između 6 i 6,5 posto BDP-a.
U takvoj situaciji EDP nećemo moći izbjeći?
- Hrvatska, to je sada jasno, ide u smjeru povećanja deficita. To je suprotan smjer od onoga koji se od nje očekuje. Plan Vlade je vrlo jasan: sve se svodi na davanje autocesta u koncesiju, uz održavanje statusa quo na rashodnoj strani. Na prihodnoj strani ima nekih promjena jer je Vlada pogriješila smanjenjem stope PDV-a u turizmu i time na godišnjoj razini izgubila od 2,5 do 3 milijarde kuna pa to sada mora kompenzirati povećanjem PDV-a, ukidanjem područja od posebne državne skrbi i promjenama u sustavu poreza na dohodak. Na rashodnoj je strani sve manje-više zadano. No, malo tko primjećuje da se nakon saniranja zdravstva dugovi ponovno kumuliraju jer se ne plaćaju računi pa će prije ili poslije vjerojatno doći do nove sanacije. Problem je i stopa rasta gospodarstva. Čak i najnovije Vladine prognoze, o rastu od 0,2 posto u ovoj godini, previsoke su jer većina očekuje pad gospodarske aktivnosti od 0,7 posto. Previsoka očekivanja o gospodarskom rastu Vlada ima i za sljedeću godinu.
Treba li nam u takvoj situaciji pomoć MMF-a?
- Apsolutno da. Problem Hrvatske je što je njen javni dug već sada veći od 60 posto BDP-a. I to bez uključivanja HAC-a i HBOR-a, jer kada se oni uključe, već smo na 73 posto BDP-a. To je otprilike na granici podnošljivoga. No, nije podnošljiva premija rizika, odnosno kamata koju plaćamo, koja je posljedica pada kreditnog rejtinga i nepostojanja perspektive rasta te niske konkurentnosti našega gospodarstva. Do kraja 2015. izdvajat ćemo pet posto BDP-a samo za servisiranje kamata na javni dug. Premija rizika koju plaćamo veća je od one koju plaća Slovenija, koja je faktički u tehničkom bankrotu, ili Mađarska. Aranžman s MMF-om tu bi nam premiju rizika radikalno spustio.
Kako komentirate rebalans ovogodišnjeg proračuna?
- On je samo tehničko verificiranje stanja. Zatečeno stanje je loše i pokazuje da je opća konsolidirana država deficit povećala za čak 6,7 milijardi kuna u odnosu na prvotni plan. U hrvatskoj fiskalnoj povijesti nikada nije bila takva razlika između plana i rebalansa. Osim toga, to je četvrti rebalans u zadnjih 20 mjeseci, što ukazuje na izrazito loše planiranje. U prosjeku imamo rebalans svakih pet mjeseci. To je zato što proračun temeljimo na nerealnim pretpostavkama o gospodarskom rastu i o prihodima.
Što je s dugo najavljivanim reformama?
- Nema tu reformi, ovo je zadržavanje postojećeg stanja. I kod sljedeće je Vlade izgledno ponavljanje sličnoga scenarija, s time što više neće biti autocesta za davanje u koncesiju, ali bit će zato energetike i drugog mirovinskog stupa kao kompenzacija za izostanak reformi.