Goluža: Hvala momcima što su imali vjere u preokret. Nije bilo najbolje, ali pišu se bodovi

U novinarskoj glavi koja često puše i na hladno, 'saftala' se ovih dana rečenica - 'nema veze, izgubili smo tako i u Portugalu 2003. od Argentine pa smo na kraju osvojili zlato'. Naravno, takve su misli bile posljedica neutemeljena straha. Nakon teško izborene pobjede (31-29) protiv Islanda u Vršcu, ipak je puno bolje jedno drugo prisjećanje - nakon 34-30 pobjede u prvom kolu protiv istog tog Islanda, hrvatski su rukometaši nanizali same čiste pobjede i osvojili olimpijsko zlato u Ateni 2004.

Neka tako bude i sada, neka sada padnu Slovenija i Norveška, a zatim u drugom krugu Francuzi, Španjolci, bilo tko još i neka se u Beogradu u nedjelju 29. siječnja pred prepunom beogradskom Arenom intonira Lijepa naša.

No, taj je sanak još vrlo daleko i zasad se može samo sanjati. Posebno nakon igre u kojoj su se naši dečki trudili, ginuli i mučili, ali nije baš najbolje išlo. Izbornik Slavko Goluža priznao je da se i nije igrao kako je bilo zamišljeno:

- Hvala dečkima na pobjedi i na vjeri koju su pokazali kada je bilo teško. Puno su nam problema Islanđani radili u obrani, ali je u drugom dijelu proradila 5-1 obrana koju sam čuvao za svaki slučaj. Mučili smo se, promašili neke šuteve koje nismo smjeli i zakomplicirali situaciju. Nismo dobro igrali, ali treba pobijediti tako dobar Island Najvažnija su ipak dva velika boda.

Nažalost, najavljivanu Golužinu 'laku konjicu' zasad nismo još vidjeli. No, ako je pobjeda došla nakon ne baš uvjerljive i lepršave igre, što će se dogoditi kada konjica zaista zagalopira?! Ovaj smo puta imali odličnog Alilovića (sjeća li se netko SP-a u Švedskoj), čovjeka koji je donio pobjedu.

Nažalost, najavljivanih 500 hrvatskih navijača u Vršcu bila je obična „patka“. Ekipe u kockicama bilo je njih 20-ak hrabrih (iz Iloka, Ogulina, Tenje...)