Slavili su Dinamovi nogometaši i rukovodstvo veliku pobjedu i ulazak u Ligu prvaka. Svlačionica, autobus, potom i hotel, nazdravljalo se, pjevalo, svatko je imao je svoju želju u ždrijebu Lige prvaka.
Neki bi Barcelonu, neki Juventus, neki Leicester... Igrači su dobili i slobodno za izlazak, trajala je lagana fešta do tri ujutro, tada se društvo počelo razilaziti. No, onda odjednom glasna pjesma, sve bliže i bliža, svi su ušutjetli i gledali što se događa.
Tada su s prvog kata u loby banuli Eduardo i Machado, predvodnici ovog šoua, iza njih Fernandes, Matel i Sigali, praćeni još nekim članovima stožera i ljudima iz kluba. Na 'traci' pjesma, Eduardo predvodi:
- Ako me ostaviš, kad poželiš kraj...
FOTO: Boris Kovačev /Hanza Media
Nije znao Portugalac sve riječi, naravno, ali je svojim nastupom podigao hotel na noge, u idućem trenutku svi su pjevali, širili ruke poput Miše, grlili se. Još uvijek u šoku od nastupa koji je izveo Eduardo.
Naravno, Portugalac kojemu je to bila zadnja noć u Dinamu prije odlaska u Chelsea, dao si je oduška, skinuo majicu, na glavu stavio krpu, pozdravljao se i grlio sa svima, a posebno je u publici tražio Zdravka Mamića. Koji mu se, još uvijek iznenađen predstavom, pridružio, zajedno su otpjevali i odradili performans, Eduardo je inzistirao.
FOTO: Boris Kovačev /Hanza Media
Bilo je tu i suza i smijeha, ustao je i trener Kranjčar, pozdravio se još jednom s Eduardom, koji je u sunarodnjaku Machadu imao odličnog pomagača.
Nekoliko minuta trajao je nastup, Eduardo se nije dao s podija, nema s kim se nije pozdravljao i s kime nije želio zapjevati, bila je to njegova velika večer. I noć. Branio je sjajno, bio jedan od glavnih Dinamovih igrača u pobjedi i plasmanu u Ligu prvaka, a ovime je dodatno 'kupio' sve u klubu. Poručili su mu: kad god hoćeš, vrati se, ti si član Dinamove obitelji i - sretno u Chelseaju!