Za 20 tisuća metaka u 365 dana treba mu 40 tisuća kuna. Za glinene golubove koje skida u 300 odrađenih serija treba mu dodatnih 15 tisuća kuna. A kad tome pribroji putovanja, teretanu i posebnu prehranu, ukupni račun veći mu je od sto tisuća kuna.
Tako, u šest jednostavnih brojki, izgleda godina u sportskom životu Josipa Glasnovića, zlatnog olimpijca, bez uračunatih režija, hrane i troškova obiteljskog života. Najbolji je trapaš na planetu s osvojenih 12 medalja u zadnjih deset godina, ali bez srama priznaje da bi prihvatio posao i u Čistoći kad bi mu ga ponudili. Jer, kad zbroji sve što od države dobiva, kaže, pokrije tek 60 posto sportskih troškova. A službeno je nezaposlen.
- Ne kupujemo jahte i automobile, imamo samo veliko srce i osvajamo medalje - rekao mi je Glasnović jučer i pritom ipak pohvalio odnos Hrvatskog olimpijskog odbora. Bez njihove potpore ne bi imao ni kune. Zbraja primanja - kad je ispunio kvotu za Rio u ožujku prošle godine, ušao je u stipendijski program HOO-a i do kraja ove godine primat će oko pet tisuća kuna svaki mjesec.
Sponzori
Primao je oko 2400 kuna stipendije Grada Zagreba, ali još pamti kako je prije koju godinu javno preko Facebooka gradonačelnika Bandića molio da mu isplati zaostale rate.
A sada kad Igre u Riju završe, Glasnović će prvo pričekati da u HOO-u kreiraju nove stipendijske programe, i ako ništa, barem mu polovično pomognu s troškovima municije i meta. Dotad će ih pokrivati nagradom Vlade od 104 tisuće kuna za osvojeno pojedinačno zlato u Riju.
- Da nemam sponzora u Italiji i podršku supruge, vjerojatno se ne bih ovime bavio. Otac mi je već prestar da bi me sponzorirao - kaže.
Glasnović je u bizarnom položaju, zbog mladenačke ozljede oka proglašen je radno nesposobnim, a najbolji je na svijetu u disciplini koja zahtijeva savršen vid. I dok je njegov kolega Gianni Cernogoraz, koji je zlato u trapu osvojio prije četiri godine u Londonu, dobio posao u sportskoj satniji u vojsci, Josipu su prvo isti posao obećali pa mu rekli da je prestar (gornja granica je 27, a on ima 33), a onda se pozvali na njegove probleme s okom.
- U većini europskih zemalja streljači su zaposleni u vojsci ili policiji, plaćeni su im doprinosi, a njihov posao je samo da pucaju. Devet od deset talijanskih streljača ima osiguran posao u karabinjerima ili vojsci - kaže Glasnović dodajući da nakon 45. godine kao osvajač medalje ima pravo na sportsku mirovinu od oko pet ili više tisuća kuna.
On se prvi od Hrvata popeo na postolje u Riju, no u međuvremenu su se ove Olimpijske igre pretvorile u rekordnu žetvu medalja za Hrvatsku. Jedna od neočekivanih pretendentica za zlato je i Ludbrežanka Sara Kolak, 20-godišnja bacačica koplja. Iako je godinama branila boje riječkog kluba Kvarner, zbog puno boljih uvjeta prešla je u slovensko Celje. Početkom 2014. godine imala je velikih problema s ramenom zbog kojih je izgubila cijelu sezonu, ali u Sloveniji se oporavila i nastavila napredak koji ju je doveo do finala u Riju.
Odustaju zbog novca
Osvajačica je bronci na europskom i svjetskom juniorskom prvenstvu i već je zabilježila nastupe u Dijamantnoj ligi. Vlasnica je hrvatskog rekorda u bacanju koplja, ali često upozorava da mnoge talentirane kopljašice odustaju od sporta dok su još mlade jer ne vjeruju da od toga mogu živjeti. Čudno je da istodobno s trenutnom renesansom hrvatskog olimpizma od samih sportaša slušamo glasne i jasne kritike zbog loših uvjeta u kojima teško pristojno žive, a kamo li se mogu pripremati za vrhunske rezultate. Nije odjeknula samo Glasnovićeva priča o Čistoći, slično govore i Damir Martin, sudionik najuzbudljivije veslačke utrke u povijesti, i njegov trener Srećko Šuk.
- Tisućinke nisam izgubio u Riju nego od ljudi u Hrvatskoj koji su zakazali - smatra Martin, a Šuk je na dan kad se HOO žalio na rezultat utrke zahtijevajući zlato za Martina bio još direktniji.
- Oprema za dopunski trening nikad nam nije stigla, a tražili smo je od jeseni. Nismo željeli probijati budžet nego smanjiti druge troškove, što nam nisu dopustili. Damirov čamac oštećen je u prijevozu i zbog toga je izgubio pet dana treninga jer netko nije radio svoj posao. Gdje nam je sportska ambulanta? Željeli bi doktorat, a nismo napisali ni domaću zadaću - zaključio je. Zanimljiva je i priča hrvača Bože Starčevića koji je u Rio došao uz posebnu pozivnicu i umalo dosegao broncu.
Ozbiljno razmišlja da odustane od sporta u kojem je u top-deset hrvača na planetu.
- Nemam više živaca za skidanje 10 kg za svaki meč. Bonus za pobjedu iznosi oko 1500 eura, a godišnje se može od toga zaraditi do sto tisuća kuna. Ali nakon deset dana gladovanja svađao bih se sa ženom, a zadnjih noći sanjao da sam mrtav. I tako svakih par tjedana - opisao je.
Nezaposleni
Zanimljivo, većina hrvatskih olimpijaca nema drugi posao, ni veslači, ni jedriličari (čije pripreme stoje i do 100 tisuća eura godišnje), uz iznimku Ivana Kljakovića Gašpića koji je zaposlen u brodogradilištu Salona. Sandra Perković, koja je u Riju drugi put zlatna, u zadnjem je sazivu Sabora bila zastupnica na listi Milana Bandića. To joj je donijelo oko 65 tisuća kuna honorara.
Gimnastičar Marijo Možnik lani je, nakon što je postao europski prvak u vježbi na preči, izjavio je da je odnos Grada Zagreba prema gimnastičarima sramotan (slično je zaključila i Sandra Perković o atletici) te da on trenira u 104 godina staroj dvorani opasnoj po život.
Skupljao boce
Primjera je bezbroj. Sjeća li se još tko Jakova Faka, hrvatskog skijaša biatlonca, svjetskog prvaka na 20 kilometara i brončanog olimpijca iz Vancouvera, koji je zbog loših uvjeta prešao u slovensku reprezentaciju? Prije 4 godine uhvaćen je kako u Sloveniji skuplja plastične boce i onda ih prodaje u Hrvatskoj. Kako je priznao, od toga je zaradio tek 150 eura.
- Nije puno, ali barem imam za kino - ustvrdio je Fak kojeg su svojedobno nazivali izdajicom domovine. A Nikolaj Pešalov, Bugarin koji je uzeo hrvatsko državljanstvo pa onda za novu domovinu osvojio 16 medalja, uključujući olimpijsko zlato i broncu? Prije dvije godine bio je na rubu gladi, a Grad Split mu je ovršio primanja zbog duga za najamninu stana u kojem je živio. Deložiran iz gradskog socijalnog stana ipak nije jer je Hrvatski dizački savez pristao otplatiti dug, a onda ga je lani otpustio. Međutim, ovdje stvari nisu do kraja jasne - Pešalov je do ovrhe imao oko 4600 kuna plaće kao izbornik juniorske dizačke reprezentacije, a mjesečna renta za stan iznosila mu je 500 kuna, što je, kako je rekao, previše, a otkup mu nisu željeli ponuditi. Uz to, Pešalov je lani stekao uvjete za sportsku mirovinu, koja u njegovu slučaju iznosi oko osam tisuća kuna. HOO je zbog ovih priča često na udaru kritika, no Vijeće HOO-a u svibnju se pohvalilo da su osigurali najveći godišnji budžet u zadnjih deset godina, samo je onaj u godini Igara u Londonu bio veći. Proračun za 2016. težak je 137,45 milijuna kuna, od čega je 121 miljun stigao iz državnog proračuna. Ispada da proračun nikad nije bio veći, u zadnjih deset premašio ga je samo onaj u godini Olimpijskih igara u Londonu. HOO traži dodatne porezne olakšice i zakon koji bi zaštitio sportaše.
Sportske mirovine
Država je 2014. godine za mirovine sportaša izdvojila 14 milijuna kuna. Na popisu je njih 163 koji su osvojili 89 olimpijskih medalja i 26 svjetskih, te 7 paraolimpijaca i 41 s Olimpijskih igara gluhih. Njih 31 s popisa medalje su osvajali za Hrvatsku, ostali su to činili u vrijeme bivše Jugoslavije.
Koji su uvjeti? Svaki sportaš koji je osvojio medalju na Olimpijskim ili Paraolimpijskim igrama ili svjetskim seniorskim prvenstvima u olimpijskim sportovima stječe pravo na trajnu mjesečnu naknadu ako je državljanin RH, ako ovdje ima prebivalište, stariji je od 45 godina i nije bio osuđivan na zatvorsku kaznu. Iznos se obračunava po formuli u odnosu na prosječnu plaću u zemlji, zlatni olimpijci dobiju sto posto, srebrni 80 posto, a brončani 40 posto. Prosječni iznos je oko pet tisuća kuna.
Međutim, kakva je situacija u inozemstvu?
Vrlo slična, zapravo. Michael Jordan, jedan od najvećih košarkaša u povijesti, 2013. godine, iako je tada već brojao desetu godinu sportske mirovine, zaradio je od svojih drugih poslova 90 milijuna dolara. To je više nego što su sljedeće godine zaradili svi olimpijci koji su se natjecali na Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju.
Stipendije
Američki olimpijski odbor, pandan našem HOO-u, prema izračunima stranih medija godišnje zaradi gotovo 700 milijuna dolara od televizijskih prava i oko 120 milijuna od korporativnih sponzora, a svaku zlatnu medalju honorira sa samo 25 tisuća dolara. Za osvojeno srebro daju 15 tisuća, a za broncu 10.
Na to moraju platiti porez.
Naši osvajači zlatnih medalja u Riju zaraditi će 104 tisuće kuna za pojedinačne sportove i 85 tisuća za momčadske sportove. Cjenik propisuje 65 tisuća kuna za pojedinačno srebro i 46 tisuća za ekipno, a bronce se honoriraju s 46, odnosno 36 tisuća kuna. Izbornici hrvatskih reprezentacija dobit će identične premije kao igrači, a članovi stručnog stožera međusobno će razdijeliti dvostruko veći iznos od pojedinačne premije.
Olimpijci diljem svijeta troškove života pokrivaju na kreativne načine. Triatlonka Gwen Jorgensen je računovotkinja u Ernst&Youngu, bacač diska Lance Brooks radi u građevini, vozačica boba Jazmine Fenlator zarađuje kao šetačica pasa, snowboarder Johnatan Sleever je vodoinstalater, baš kao i Jacob Clear, australski zlatni kanuist. Taylor Fletcher, nordijski skijaš, ujedno je konobar, američki ragbijaš Chris Wyles proizvodi craft pivo, a Seth Weill prodaje sokove u dućanu. Nitko se ipak ne može mjeriti sa Suzy Hamilton koja je trčala na tri Olimpijade, a završila kao prostitutka.
HOO u zadnjih 12 godina ima program olimpijskih stipendija za pripreme i nastup na Igrama.
Prije dvije godine one su odobrene za 14 sportaša, od jedriličara Tončija Stipaničeva do veslača braće Sinković i Damira Martina ili sestara Ane i Lucije Zaninović koje se bave tae kwon doom. Svaki od njih primao je 500 dolara mjesečno ili 3350 kuna.
-----------------------------
Sep: 'Automobil sam prodao preko oglasa da kupim rukavice'
A ako se netko pita koliko se točno uspješni sportaši moraju odricati, naš boksač Hrvoje Sep ima odličan odgovor za njih.
- Kad se postavilo pitanje hoću li voziti dobar auto ili ići u Rio, dvojbe nije bilo. Čim sam vidio da neću moći financirati pojačanu prehranu ili najkvalitetniju opremu poput rukavica iz Japana ili platiti sparing partnere, stavio sam svoj BMW u oglasnik i odmah ga prodao - ispričao je nedavno boksač iz Vrbanje dodavši da je unatoč podršci Zagrebačkog boksačkog saveza svaku sparing rundu sam morao plaćati sto kuna.
-----------------------------
Slično i u inozemstvu
Jedna studija pokazala je da gotovo polovica američkih trkača koji su u Londonu prije četiri godine završili u top-deset u svojoj disciplini godišnje nije zaradila više od 15 tisuća dolara (oko sto tisuća kuna) od svih svojih izvora prihoda, sponzorstava, nagrada ili stipendija.
S druge strane, u Riju se natječu neki od najbogatijih sportaša na planetu.
Među 11 tisuća natjecatelja hodaju i pravi multimilijunaši. Riječ je o profesionalnim sportašima čije je sudjelovanje na Igrama dozvoljeno od 1986. godine. Košarkaš Kevin Durant i tenisač Novak Đoković, primjerice, zarađuju oko 150 tisuća dolara na dan.
Ukupno 14 olimpijaca iz pet sportova koji nastupaju u Riju zaradilo je više od 18 milijuna dolara u zadnju godinu dana, izračunao je Forbes. Zajedno su uprihodili oko 447 milijuna dolara, a 58 posto tog novca došao im je od sponzora jer su globalne sportske ikone.
Durant predvodi ljestvicu s 56 milijuna godišnje, Đoković je utržio 55,8 milijuna, a Neymar i Rafael Nadal po 37 milijuna svaki. U top-pet upao je i japanski tenisač Kei Nishikori koji će biti maskota sljedećih Igara u Tokiju.Top 14 najbogatijih uključuje čak osam Amerikanaca, a košarka je najzastupljenija sa šest igrača. Tu su i nogometaš Neymar, sprinter Usain Bolt i golfer Rickie Fowler.