Obiteljski album

'MAJKA JE MORALA POPITI APAURIN'

MALO LIVNO STO JUNAKA DALO! EUFORIJA U DALIĆEVOM RODNOM MJESTU Kaže on meni: 'Tata, izabran sam za selektora' A ja njemu: A moj sinko, živ i zdrav bio

AUTOR:
    • Frane Vulas

  • OBJAVLJENO:
  • 13.10.2017. u 12:55

  • Uvik kontra. Zlatko Dalić u Split, mi u njegovo Livno. Izbornik je bio je na drugoligaškoj utakmici Hajduka II i Varaždina u kojem je njegov sin Toni (24) dopredsjednik. Uostalom, Varaždin je njegov drugi dom, tu živi sa suprugom Davorkom (50) s kojom, uz Tonija, ima i mlađeg sina Bruna (20).

    A mi smo odlučili potegnut’ do njegovog rodnog mjesta u susjednoj Bosni i Hercegovini, piše Slobodna Dalmacija.

    Livanjski kraj nadaleko je poznat i po mnogima facama iz sportskog svijeta, braći Niki i Robertu Kovaču, Davoru Šukeru, Niki Čeki, Mladenu Matijaniću, Filipu Mihaljeviću, Zvonimiru Biliću, pa, ako ćemo proširiti vidike, i Jaki Andabaku...

    Obiteljski album
     

    Ali sve njih “prešišao” je po popularnosti Zlatko Dalić (51) nakon što je bez razmišljanja prihvatio SOS poziv, uskočio u “kockasti” Titanic i već debelo nagnuti brod ispravio, usmjerio prema mogućem spasu kroz doigravanje.

    Dalić je, uz Andreja Kramarića, trenutno najpopularnija osoba u Hrvatskoj, ali u njegovom Livnu je to posebna priča.

    - Bilo je odlično. Njegov rukopis se odma’ vidio. Nek’ Bog da pa da tako nastavi i dalje – poželio je Sanel Orman, trener juniora Troglava iz Livna, Miranu Daliću (61), izbornikovu starijem bratu, na igralištu “Zgona”. Na tom terenu je Zlatko prije četrdeset godina radio prve nogometne korake, a sada njegovim stopama idu neki novi klinci. Čestitari Dalićima prilaze sa svih strana čim zakroče na ulice Livna.

    - Ni tri dana kasnije ne mogu proći ulicom da me netko ne zaustavi, čestita, razgovara... Livno je malo mjesto, svi se znamo. Lijep je to osjećaj, nije mala stvar kada je brat izbornik - priča nam brat Miran.

    Otac Ivan i majka Kata
    Hanzamedia/Mario Todorov

    Otac Ivan i majka Kata

       

    Upao u kašetu brokava

    A slične “probleme” ima i Zlatkov otac Ivan (86).

    - Danas sam se prvi put od utakmice spustio do grada. Nisam mogao maknit nikud, svak’ daje ruku, govori dođi popij piće – kroz šalu će Ivan.

    No, nije baš da su svi čestitali kada je njihov Zlatko preuzimao kormilo reprezentacije, 48 sati prije ključnog ogleda u Ukrajini. Ne zato što nisu smatrali da je čast preuzeti reprezentaciju, već zato što su mnogi bili uvjereni da je upao, kako mi u Dalmaciji kažemo, u “kašetu brokava”.

    - Kaže on meni: “Tata, izabran sam za selektora”. A ja njemu: “A moj sinko, živ i zdrav bio”. Bilo mi ga je žao. Rekao sam mu: “Sinko, ne znam kako ćeš!” Bačen je u žar. A on meni: “Rekao sam odmah da ‘oću, pa što bude!”.

    Nije bilo lako Dalićima gledati utakmicu Hrvatske s Ukrajinom zbog koje Livno nije spavalo.

    - Nisam mogao gledati utakmicu. Zlatko smo i ja smo drugačiji, on je stabilniji, jači, čvršći nego ja, a ja sam više emotivac – priznao je brat Miran čije ime u ovom kontekstu treba čitati s dozom ironije.

    - Rekao sam ženi “ne mogu se živcirati”. Prebacivao sam na TV-u sve druge utakmice, samo našu nisam gledao. Tek kada je moj sin Adriano počeo toliko skakati i vikati da je prepao moju devetomjesečnu unuku Niku shvatio sam da smo poveli. Ali ni onda nisam imao srca prebaciti na utakmicu. Upalio sam prijenos tek u 88. minuti kada je sve bilo gotovo.

    - Otac i majka Kata su gledali. Otac je tu dosta miran, a majka je prvo poluvrijeme morala popiti apaurin! U drugom poluvremenu se malo smirila - priča nam Miran, referent u uredu nabave u općini i bivši nogometaš Troglava i Iskre iz Bugojna, pa i trener Troglava. Uz njega Zlatko ima i stariju sestru Mladenku (63).

    Obiteljski album
     

    Kramarić izliječio glavobolju

    Od čega je prošla glava, apaurina ili gola Kramarića?

    - Od gola Kramarića! - odmah će na prvu majka Kata (85) ispred obiteljske kuće Dalićevih u Livnu, rodne kuće hrvatskog izbornika. Kuću je, priča nam otac Ivan, počeo graditi 1959., uselili su 1963.

    - Nikada nisam voljela gledati sinove dok igraju, ne mogu od straha da ih netko ne udari. Sjećam se kada je Hajduk igrao u Stobreču protiv Primorca. Gledala sam prvo poluvrijeme, drugo nisam mogla. Sada mi je malo lakše kada je trener. Ponosni smo na njega, ali najvažnije je da je on zadovoljan i da se ne sekira – iskreno će Kata. S roditeljima smo pogledali fotografije iz Zlatkovog djetinjstva, ali i prebirali friške događaje.

    Nakon susreta s Ukrajinom kućni telefon je gorio.

    - U ponoć me je, da mi čestita, zvao čovjek iz Srbije koji je odavde odselio prije 30 godina! Zvao me jedan moj bivši učenik koji je prije 40 godina preselio u Njemačku! Pa prijatelji iz Splita, Zagreba, Komiže, Požege... Kako spustiš slušalicu, drugi zove - nabraja nam otac Ivan. 

    Zlatko je hajdukovac, a brat Miran - dinamovac.

    - Kako smo često selili po okolici Livna, jer je otac bio učitelj razredne nastave, rastao sam okružen društvom koje je bilo više za Dinamo. Međutim, Livno više voli Hajduk nego Dinamo, za razliku od Tomislavgrada i Širokog Brijega. Hajduk je Zlatkova ljubav, volio bi ga voditi jednog dana. I otac i majka su više za Hajduk – pojasnio je Miran.

    CIJELI ČLANAK MOŽETE PROČITATI OVDJE.

    Iz drugih medija