Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Ivan Klasnić (36) ponovno je stavljen na ultimativnu životnu kušnju, devet godina nakon što mu je u dvije uzastopne operacije u siječnju 2007. transplantiran bubreg, umirovljeni igrač dospio je u identičnu situaciju jer mu je tijelo priredilo još jednu “izdaju” odbacivši bubreg koji mu je donirao otac Ivan.
Najnoviji izvještaji iz Njemačke ne pružaju suviše razloga za optimizam kao što je to bio slučaj i 2007. Nakon dvije transplantacije bubrega koje su donirali njegovi najbliži, majka Šima i otac Ivan, Ivan će morati tražiti donora izvan obitelji jer mu je organizam stvorio antitijela za organe koje mu potencijalno ponovno mogu dati članovi obitelji. Njegov brat Josip je zbog toga u očaju jer je inzistirao da on bude sljedeći koji će pomoći bratu. Ovaj put bratska ljubav nije dovoljna:
- Josipu je gore nego meni jer mi ne može pomoći. Ja se s time moram pomiriti. Kad ti život visi o niti, čovjek nauči prihvaćati stvari onakvima kakve jesu. Sve dobro, makar i najveću sitnicu, prihvatiti ću kao najveći dar - rekao je Ivan njemačkim medijima u Hamburgu u kojem i danas živi.
Ivanova ispovijest bila je kratka, ali zaista ukazuje na složenost problema. Ukoliko ne nađe novog kompatibilnog donora, morat će dobiti bubreg preminule osobe, a za to se u Njemačkoj u prosjeku čeka i do sedam godina. U Hrvatskoj bi ga dobio u kraćem roku, ali mora biti prijavljen ovdje da bi ga dobio.
Najbolji donori
- U Hamburgu sam okružen obitelji i prijateljima. Ne razumijem zašto mogu biti registriran samo u jednoj zemlji da bih mogao dobiti donaciju - zaključio je Ivan koji do nove eventualne transplantacije mora na dijalizu odlaziti triput tjedno. Jedna “sesija” traje i do pet sati, a na dan odlaska na dijalizu smije popiti maksimalno 1,5 litara tekućine.
Za podsjećanje, zahvaljujući razumijevanju i ljubavi najužeg kruga obitelji, kao najbolji donori za bubreg, koji mu je 2007. zatajio, ponudili su se majka Šima, otac Ivan i brat Josip nakon čega su liječnici u Bremenu, u kojem je Ivan tada igrao, nakon niza ispitivanja zaključili da je majka idealna opcija.
Kalvarija
Ovaj novinar boravio je u to vrijeme u Njemačkoj gdje se igralo Svjetsko prvenstvo u rukometu. Do Ivana se osobno dan nakon operacije, naravno, nije moglo doći. Ekipa Jutarnjeg lista našla se prva i jedina na licu mjesta, fotoreporter Dragan Matić ovjekovječio je priču u kojoj se našlo mjesta samo za izjave obiteljskog odvjetnika Klaus-Petera Horndascha i Ivanovog suigrača Jurice Vranješa te klupskog glasnogovornika Tina Polstera. Svi su oni ostali “zakopčani” jer ih je Ivan osobno zamolio za diskreciju.
- To je Ivanova želja, operiran je i treba mir, posjetit ću ga za nekoliko dana u bolnici - rekao je tada Vranješ, također bivši reprezentativac.
Za dodatno podsjećanje, zdravstvene probleme Ivan je počeo osjećati godinu prije toga i to ga je dovelo najprije na operacijski stol u Bremenu. Nažalost, tijelo mu je odbacilo majčin bubreg nakon te prve operacije. Cijeli je sportski svijet pratio dramu tada 27-godišnjeg nogometaša rođenog u Hamburgu.
Druga transplantacija uslijedila je polovicom ožujka iste godine, opet u u potpunoj tajnosti, ali tada u klinici u Hannoveru gdje mu je presađen bubreg njegova oca Ivana. Unatoč slabim izgledima i ne baš optimističnim prognozama s obzirom na ishod prve operacije, Ivan i njegovo iscrpljeno tijelo dobili su tu bitku. Ne samo da je preživio i uspostavio vitalne tjelesne funkcije, nego se vrlo brzo vratio na nogometne terene za što mu nitko nije davao ni najmanje izgleda.
Nacionalni heroj
I taj novi operativni zahvat bio je kompliciran i dugotrajan, ali Klasnićev je organizam ovaj puta uspješno prihvatio novi organ.
- U obitelji smo odlučili da nećemo istupati u javnosti dok liječnici ne budu sigurni da je tijelo prihvatilo novi bubreg i da je operacija uspješno obavljena, sada je sve u najboljem redu. Osjećamo se odlično i tata i ja. Liječnici su mi rekli da ću moći ponovno igrati - optimistično je tada izjavio Klasnić. I bilo je zaista tako jer je Ivan u međuvremenu zaradio status nacionalnog heroja. Oporavivši se, otišao je u francuski Nantes, zatim i u engleski Bolton da bi karijeru završio 2013. u njemačkom Mainzu. Potpunu osobnu pobjedu ostvario je novim pozivom za reprezentaciju te je igrao i na Euru u Austriji 2010. gdje je u četvrtfinalu postigao onaj pogodak protiv Turske koji je Hrvatsku vodio u polufinale. Tek nesretni gol Senturka bacio je u sjenu veliku priču o hrvatskom heroju.
U međuvremenu je hrvatski nogometaš 2009. tužio liječnike tada već svog bivšeg kluba, Gotza Dimanskog i internisticu Manju Guha, tvrdeći da mu nisu na vrijeme dijagnosticirali probleme s bubrezima. Nažalost, kako to često biva, život je Ivanu odlučio ispisati nova poglavlja drame. Proživio je i preživio i intimnu bračnu dramu i razvod od supruge Patricije s kojom ima kćer Fabianu. Ona ga je navodno zatekla u nevjeri dok je igrao u Engleskoj. Da stvar bude gora, nepoznati lopovi provalili su u njihov stan 2010., vezali Patriciju, otuđili 100 tisuća eura i neke druge dragocjenosti. U tom periodu lažno ga je za silovanje optužila 17-godišnja Engleskinja. Ivan je priveden, ali i vrlo brzo oslobođen od optužbe.
Odličan čovjek
Za nadati se da će Ivan i ovaj put pobijediti. Iako Ivan više nije u reprezentaciji, stručnu analizu i pogled na Ivanovu blisku budućnost dao je liječnik hrvatske nogometne reprezentacije prof. dr. Boris Nemec:
- Nisam specijalist, ali poznajem problematiku, poznajem i Ivana kao nogometaša i odličnog čovjeka. Ovo što on sada prolazi uobičajeno je. U europskoj praksi donirani bubreg traje 10-ak godina i tada se sve mora ponoviti. Ivan je sada u Njemačkoj na listi, traži se novi donor, mora se obaviti “tipizacija” da bi se utvrdilo čije je tkivo kompatibilno njegovom. Sreća je da je današnja medicina toliko uznapredovala da se postupak može ponavljati više puta. Pitanje je samo vremena kad će se naći netko tko mu odgovara, a on dotad mora više puta tjedno na dijalizu...