Aco Petrović u ponedjeljak je pozvao tri kroničara Cibone i podijelio s javnosti svoju zabrinutost za budućnost kluba u kojemu je proveo, na razne načine, 41 godinu.
Uglavnom, Petrović od konca prosinca, kad je podnio ostavku na mjestu izvršnog predsjednika zbog neslaganja s načinom odlaska Ante Žižića iz kluba, više nije dio Cibone.
I odmah je krenuo u meritum svog obraćanja javnosti.
- U klubu sam od 1976. godine, bio sam tu igrač, trener, predsjednik kluba i žalim podići svoj glas da bih upozorio da 1. lipnja, a govorim to s gotovo stopostotnom sigurnošću, Cibone više neće biti. Pozivam ovim putem sve ljude kojima je Cibona na srcu, čiji je ona bila dio života, mladosti, prošlosti da dođu u srijedu na tribine, neka obuku nešto plavo jer svjedočimo jednoj od posljednjih utakmica u povijesti ovog velikog kluba.
O čemu se radi?
- U utorak će biti 69. dan otkako je Cibona morala krenuti s plaćanjem predstečajnih rata. Do sada nije platila ništa, niti lipu, a imam informacije da se nitko iz kluba i ne javlja vjerovnicima, koji su tražili objašnjenje. Ako takvo stanje potraje do 1. lipnja, bit će to 90 dana neplaćanja, a znam pouzdano da će netko od vjerovnika to prijaviti i tada zakonski nastupa stečaj, odnosno kraj Cibone.
Cibonin dug utvrđen je na negdje 40 milijuna kuna, a onda su vjerovnici pristali na predstečajnu nagodbu, pa bi Cibona trebala isplatiti 17 milijuna kuna. Imala je godinu dana počeka u toj nagodbi, ali kad je trebala početi isplaćivati svoje rate (oko 200.000 kuna mjesečno), to nije činila. Kaže Petrović već 69 dana i tvrdi da nema naznake da će se nešto platiti do 1. lipnja, od kada Cibona i formalno neće više postojati.
Bi li se što promijenilo da je Petrović ostao u klubu?
- Ne znam, vjerujem da do ovog raspleta ne bi došlo.
Zna li gradonačelnik Milan Bandić u kojemu je Cibona problemu? Uostalom, kad je posljednji puta dolazio u klub, Petrovića je doveo baš Bandić.
- U prosincu su u Ured gradonačelnika stigli ljudi koji su željeli investirati u klub. Bilo im je tada rečeno da će im se javiti, međutim, to se nije dogodilo. Zašto, ne znam...
Petrović je još želio dodati.
- Želio sam reagirati jer na dijelu je, bojim se, tihi scenarij gašenja kluba, a nitko ne reagira. Iako je teško ne biti patetičan ili populističan u ovim trenucima, ovo je doista slučaj u kojemu možda Cibonu, uz koju smo svi odrastali i koju pamtimo, gledamo u ovom obliku možda samo u sljedećih nekoliko utakmica - računam tu na drugu utakmicu polufinala i na utakmice u finalu doigravanja, u koje će, vjerujem Vukovi ući. Stoga pozivam sve da se na dostojanstven način oprostimo od tog velikog kluba i emocija koje smo nosili uz njega. Obucimo nešto plavo, dođimo na tribine, barem to jer Cibona je zaslužila velik oproštaj. Barem nešto.
Još je želio podvući.
- Vrlo je važno naglasiti da svim igračima i stručnom stožeru skidam kapu za sve ono što su proživjeli ove sezone i način na koji se nose sa svime. Imali su tisuću i jedan problem, ali su stoički radili svoj posao na najbolji mogući način.
Ovo je bio apel Petrovića, možda posljednji apel da se nešto pokrene. Cibona još uvijek drži sve u svojim rukama, ona je u stanju - a ima i taj dio priče, čak postoje neke naznake da bi se to moglo dogoditi do konca tjedna - pronaći neki novac, pogasiti požar. No, spominje se i scenarij da je već složen neki novi plan, u koji bi Cibonino ime na neki način bilo zadržano u nekom drugom sportskom programu, a klub kao klub, sa svom svojom povijesti, trofejima i svemu ostalom, nestao bi preko noći. Kao i onih 17 milijuna kuna koji su obećani vjerovnicima, od 40 milijuna, zapravo, stvarnog duga.
- Ovo je moj apel. Svi se mi kojima je Cibona na srcu, nadamo da se nešto može dogoditi do 1. lipnja, ali...
Petrović nije siguran. On će u srijedu, na drugoj utakmici polufinala biti u plavom, ne više u loži, niti na klupi ili na terenu, nego u kutu dvorane. Hoće li se Cibona spasiti, ostaje vidjeti.
Utakmice se u ovom klubu, na žalost, ne igraju već dugo samo na terenu. One izvan njega puno su ozbiljnije...