Cibona je dobar dio inicijalne utakmice finala doigravanja djelovala poput momčadi koja će otvoriti finale pobjedom, činilo se tako u prvom dijelu kada su Vukovi pred konac prvog dijela imali i 42:27, a svakako je to izgledalo tako kad je na manje od pet minuta do konca Željko Šakić stavio poene za 70:60. Međutim, tada se dogodilo ono čega se pribojavao i trener Mulaomerović; Cibona je jednostavno ostala bez snage. Cedevitine dvije ukradene lopte na koncu, plus dva skoka u napadu, jednom Bilana, jednom Žganeca, koji su rezultirali poenima, učinili su Cedevitu velikim pobjednikom, pa će ona u subotu tražiti drugu pobjedu u seriji. A to bi već bila ozbiljna prednost.
Cibona je vrlo motivirano otvorila finale, a odmah se dalo naslutiti što su obje momčadi spremale uoči finala. Veljko Mršić je brzo pribjegao ideji s Markom Tomasom na lažnoj “četvorci”, želeći tu napraviti razliku u napadu, misleći kako će Tomas natrpati Šakića poenima.
Međutim, Damir Mulamerović se na to spremio, pa je Šakića poslao da čuva beka, Džanana Musu ili Filipa Krušlina, a s Tomasom su se u obrani bavili Petar Marić, koji je bio iznenađenje u rotaciji (stavio je i deset poena) te Marin Rozić.
Energija Luke Žorića i Marina Rozića, kao i razbijanje moguće prednosti Tomasa na krilnom centru, Cibonu je odvelo u mirne vode, ona je dominirala, a Cedevita se počela gubiti. Na koncu je Veljko Mršić neshvatljivo upario zajedno u petorci Miru Bilana i Mirzu Begića, a Cibonina zona natjerale je visoke ljude Cedevite na greške, pa su Vukovi imali u 20. minuti i 42:27...
U nastavku, je međutim, istrčala neka druga Cedevita. Ryan Boatright, koji je napokon zaigrao, bio u prvom dijelu u igri skromnih pet minuta, a i to je bilo previše. Međutim, kad je dobio petorku u nastavku, Boatright se razgoropadio, povezao je osam poena za tri minute, ili 11 za uvodnih šest minuta nastavka, a to je Cedevitu dovelo u vodstvo (47:48).
Igrala se tu sasvim druga utakmica. Cedevita je podigla agresivnost na vanjskoj liniji, a kad se lopta spuštala u Ciboninom napadu na Luka Žorića slijedila su vrlo agresivna udvajanja. Žorić je sve to rješavao, održao je lekciju svojim čuvarima, nosio je Vukove, bacao se za svaku loptu, skakao je, ali trebala mu je ruka pomoći.
Cedevita nije prestajala igrati agresivno, međutim, Vukovi su pronašli ritam i na manje od pet minuta do konca, prvenstveno Žorićevom zaslugom, imali su i velikih 70:60. I onda je vrijeme stalo za domaću momčad. Cedevita se postavila u svoju 1-2-2 zonu, Reynolds se nije rješavao lopte, nije više bilo snage niti za protrčavanja, a Cedevita je samo to čekala. Ryan Boatright je pri tome utakmicu zaključio sa sedam ukradenih lopti, a Filip Krušlin, ukupno najbolji Cedevitin čovjek, s dvije, pa je njihova agresivnost i presudila. Na kraju i Bilanov i Žganecov popravak Boatrightovih promašaja, koju su poništili i šest promašenih slobodnih bacanja Cedevite u posljednjoj četvrtini.
Cibona je pukla na kraju, ali već je prva utakmica finala pokazala kako će ovo biti opak duel. I tko zna što nas sve još čeka u ovoj seriji...
Krušlin: Iščupali smo se iz mrtvih
Petar Marić bio je iznenađenje Damira Mulaomerovića i on je to znao vratiti. Nije, međutim, bilo dovoljno...
- Dobro smo otvorilo, no nakon poluvremena nam se dogodio pad. Probudili smo se, ali nakon što imali deset razlike našim smo glupim greškama poklonili pobjedu. Što se dogodilo? Možemo se sada hvatati na umor, ali to ne želim. Mi smo griješili, posebno u napadu. Jest, Boatright je njihov ključni igrač, da ga nije bilo mi bismo sigurno pobijedili.
Damir Mulaomerović je bio potišten. I treneru je bilo jasno kako je Cibona propustila veliku šansu u prvoj utakmici finala.
- U većini smo utakmici držali sve pod kontrolom, ali onda je Boatright uzeo stvari u svoje ruke. Neshvatljivo je za mene na kraju, nakon time-outa, kako je Reynolds dražo predugo loptu, možda zbog umora, ali bili smo generalno prestatični na tu zonu. Izgubljene lopte su nas dotukle. Zaslužili smo možda pobjedu, no Cedevitino iskustvo je presudilo. Krušlin je odigrao sjajno, a Boatright je pokazao koliko znači.
U čemu će Mulaomerović tražiti motiv za drugu utakmicu? U kontroli većeg dijela utakmice ili u toj nespretnoj i nesretnoj po njih završnici?
- Bit će teško. Kad imate prednost domaćeg terena i izgubite ovako, onda je sve to skupa teško. Žao mi je zbog momaka, fizički su bili na granici, posebno Žorić koji je bio sjajan. Trebamo se pokušati odmoriti, ali trebamo i uzvratiti Cedeviti. Oni su sada u prednosti, ali morat ćemo bolje, posebno na Cedevitinu zonu. Reynolds je tu morao biti bolji.
Filip Krušlin bio je ukupno najbolji Cedevitin čovjek. Krao je lopte, stavljao je kad je trebalo.
- Teška je utakmica bila i za nas, kao i za Cibonu. To smo i očekivali. Mi smo se iščupali iz mrtvih. Zaostajali smo u dva navrata jako puno, treba vidjeti i zašto je do toga došlo u odnosu na ono što nas čeka u drugoj utakmici, no obrana nas je izvukla u drugom dijelu. Na sreću smo slavili, je li to bilo spretno ili sretno, teško je reći. Serija nije gotova, igra se na tri pobjede, nema euforije, čekamo samo drugu utakmicu.
Kako se on osjeća nakon što je igrao tri posljednja finala u Ciboninom dresu?
- Svaki put ulazim u te utakmice profesionalno. Koncentriram se samo na sebe.
U čemu je bila tajna bolje obrane u nastavku?
- Došla je voda do grla, da smo otpočetka igrali obranu kao na kraju, do svih problema ne bi niti došlo.
Veljko Mršić je odahnuo nakon prve pobjede u seriji.
- Sretno smo pobijedili i zadovoljan sam jedino rezultatom, jer ostalo nije bilo dobro. Energija je postojala, posebno u drugom dijelu, osvajali smo lopte, imali smo skok u napadu, ali koncentracije za finale nije bilo dovoljno. Promašiti toliko penala na ovako niski krajnji skor je opasno. Znali smo da Cibona ne može izdržati jaki ritam, da jednostavno mora pasti i dogodilo se upravo to u posljednjih pet minuta. Izneredili smo ih sa zonom, prestali su se Cibonini igrači kretati i tu smo napravili preokret.
Da nije bilo Boatrighta bi li Cibona dobila?
- Tko zna kako bi mi igrali da nije bilo Boatrighta. Igrali smo i bez njega jako dobro u posljednje vrijeme, a njegovim ulaskom u rotaciju su se neke stvari promijenile. Očekivao sam da može biti problema, on nije trenirao do ponedjeljka, gotovo šest tjedana. Ali je dao svoj veliki doprinos. Bilo je rizika s njegovom igrom, ali seriju je teško odraditi sa sedam, osam igrača. Spasili su nas skok u napadu i ukradene lopte.
A sam Ryan Boatright je ovako vidio ovu pobjedu:
- Velika, velika pobjeda za nas. Dao sam sve što mogu, a sada želim da seriju završimo u ovoj dvorani sljedeći tjedan˝- zaključio je Boatright. (tp)