Zabok, 040317.
Gradska sportska dvorana Zabok.
Kosarkaska utakmica 19. kola A1 muske lige, KK Zabok protiv KK Jolly JBS.
Na fotografiji: novoizgradjena dvorana.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovacev / CROPIX

ZASLUŽILI SU

LIJEPA PRIČA IZ ZAGORJA NA KOJU NEĆETE OSTATI HLADNI Krenuli su iz svlačionice 'iza grma', trener im je i vozač, no nakon 40 godina imaju svoj dom

AUTOR:
    • Stjepan Tršinski

  • OBJAVLJENO:
  • 06.03.2017. u 17:47

  • Zabočki A-1 ligaš u godini u kojoj slavi vrijedan jubilej dobio je najbolji mogući poklon - novu sportsku dvoranu, koju su otvorili pobjedom protiv Jollyja

    Košarkaški klub Zabok proslavit će krajem ove godine, 5. studenog, 40. rođendan, a najbolji poklon već su dobili - novu sportsku dvoranu, koju su u subotu otvorili prvoligaškom pobjedom protiv Jollyja. Zaslužili su Zabočani svoj dom, desetu sezonu su hrvatski prvoligaši, uporni i ustrajni u trajanju, iako su svih ovih godina bili podstanari. Zanimljiva je njihova priča...

    Klub je osnovan 1977. pod imenom Omladinski košarkaški klub Ivo Lola Ribar Zabok. Prva utakmica je odigrana u Zagrebu, Sava je 83:52 svladala Zabočane, a ostalo je zabilježeno da su pod vodstvom Josipa Čučeka zabočku košarkašku povijest počeli pisati: Ivan i Željko Goluban, Mladen Tršinski, Mirko Popović (2 koša), Tomislav Krčar (2), Darko Družinec (14), Nikola Bajić (22), Emil Mokrovčak, Miroslav Medić (8), Ilija Štampar (2), Tomislava Goluban (2) i Zlatko Jug.

    Metle za zagrijavanje

    Prva, pak, domaća utakmica, igrana je 2. svibnja 1978. u Parku na asfaltnoj podlozi protiv ekipe Maksimirska naselja (71:73). Domaćinstvo u ondašnjoj Zagrebačkoj ligi (s)provedeno je u skladu s uvjetima i mogućnostima. Tako je domaćoj momčadi kao svlačionica poslužio prostor pod vedrim nebom, iza grmlja, a gosti su bili “povlašteni” pa su se svlačili i oblačili preko pruge, u čekaonici Industrijske zdravstvene ambulante (ZIVT). Stol i stolice za vođenje zapisnika donesene su iz obližnje Gajeve ulice, a za mjerenje vremena posuđen je šahovski sat.

    Bilo je određenih poteškoća na domaćim utakmicama, osobito kada je padala kiša pa je trebalo maknuti vodu s terena. Taj su zadatak redovito, kao svojevrsno zagrijavanje, metlama odrađivali sami košarkaši.

    Zabok, 040317.
Gradska sportska dvorana Zabok.
Kosarkaska utakmica 19. kola A1 muske lige, KK Zabok protiv KK Jolly JBS.
Na fotografiji: novoizgradjena dvorana.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
     

    Nešto kasnije, uz prvenstvene obveze, Zabočani su se okušali i u Kupu. Prvi suparnik, koji je dočekan u rijetko viđenom ozračju uz zvuke limene glazbe, bio je B-ligaš bivše države Zapruđe, koje je predvodio donedavni predsjednik KK Zabok Davorin Kmica Posavec.

    Iz tog vremena ostaje upamćeno i niz prijateljskih utakmica pod reflektorima i to sa Zrinjevcom, Zagrebom i drugim renomiranim sastavima, a tom zgodom ujedno se obilježavao i Dan grada Zaboka.

    Godine 1981. klub mijenja ime u KK Zabok.

    - Kako se sve više podizalo zanimanje za košarku, time su svima nama okupljenima u klubu nekako narasle ambicije, osnovna škola dobila je sportsku dvoranu, a mi smo započeli, kako su to neki nazvali, “projekt Prva liga” - prisjeća se trener Dragutin Črnjević, koji je na toj funkciji već 20 godina.

    - Poslije osvajanja 2. jedinstvene hrvatske lige, u drugom smo pokušaju prošli kvalifikacije i ušli u Prvu ligu. Doduše, vrata su se, zapravo, otvorila 22. svibnja u Crikvenici, tricom Prgometa sa zvukom sirene (77:66), ali je i ključna bila pobjeda 26. svibnja protiv Dubrave (98:80) - naglašava Črnjević.

    Domaćini u Bedekovčini

    Te povijesne sezone 2006/07. prvoligaški stupanj pod vodstvom Črnjevića izborili su: Darko Boro, Luka Lekić, Damir Skelić, Robert i Dejan Lež, Igor Peklarić, Dražen Kopić, Ljubo Prgomet, Tomislav Roginić, Ivica Puljak, Zvonko Baričević i Luka Veverec.

    Prelazak u viši rang natjecanja značio je i treću selidbu Zabočana - njihov domaći teren sad je postala dvorana Srednje škole u Bedekovčini.

    Za klub je to značilo povećanje troškova, a ostali su i bez dijela navijača jer zabočka mladež, a većina je bila bez auta, nije mogla do Bedekovčine pa je izostajao huk s tribina.

    - Zapravo smo sve do danas u klubu vodili dvije borbe - jednu natjecateljsku na parketu i onu drugu izvan njega pri skupljanju novčanih sredstava. Obje su podjednako teške, ali se nikad ni na jednoj “fronti” nismo predali - ponosan je Čiko Črnjević.

    Trener je i vozač

    Usput, Črnjević je jedan od rijetkih, a možda i jedini trener u prvoj ligi koji često puta sjeda u klupsko vozilo i pretvara se u službenog vozača i dio svoje ekipe vodi put Zadra, Šibenika, Sinja, Splita, odnosno, Slavonskog Broda, Osijeka, Darde ili Rijeke.

    A koji trenutak “vječni trener” najviše pamti?

    - To su podjednako i utakmice s Oroslavjem, nezaboravna pobjeda nas drugoligaša 7. rujna 1996. za Kup protiv Zadra (68:66), naravno, tu je i pobjeda u kvalifikacijama i ulazak u Prvu ligu, zatim igranje Lige za prvaka, kad smo iza Cibone, Zadra, Cedevite i Zagreba petim mjestom izborili Challenge kup...

    Puno toga su prošli Zabočani, a sad su konačno i svoji na svome. U sjajnoj, funkcionalnoj dvorani koja će jako puno značiti za kompletan sport u Zaboku.

    - Svojedobno smo imali i neku vrstu pismenog dogovora i suradnje s Cibonom, a to se nastavilo prijateljstvom s Cedevitom i Zagrebom, koji su nam također u skladu sa svojim planovima ustupili na kaljenje neke svoje mlađe igrače. A posebno bih se želio zahvaliti svima u Bedekovčini, od ravnatelja škole, podvornika Borisa pa do publike, koja nas je svih minulih sezona jako i zdušno podržavala, a sada ih sve skupa pozivam da dođu u Zabok, gdje će uvijek i na svakoj našoj utakmici biti dragi gosti.

    Tagovi
    Iz drugih medija