Samo u Zadru! Uz pjesmu: "Bilo bi mi lako da te ne volim!", ispratili su navijači svoju momčad nakon poraza u ogledu s Partizanom, te ih opet pozvali na povratak iz svlačionice. U utakmici u kojoj je zadarska momčad imala svoju prigodu za trijumf, nedostajalo je kontinuiteta u napadu, te čvrstine u obrani, otuda i gubitak bodova.
Inače, odmah u začetku vidjelo se kakvu će taktiku primjenjivati gostujuća momčad, jer su koristili svaki mogući trenutak ne bi li pobjegli u kontru. U tomu je izrstan učinak imao Marinković, dok je svaku loptu "spuštenu" u reket lakoćom kroz obruč provlačio Šalić. Dobro je što mu se na isti način na drugoj strani zano revanširati Krajina, pa otuda i posve izjednačen omjer kroz prvih pet minuta.
Onda je Marinković povezao dvije trice i tako napravio prvu osjetniju razliku, međutim, opet je Krajina spašavao da se Partizan skroz ne odlijepi. Istina, imali su svoje sekvence, Božić i Bašić, ali se svejedno s minusom otišlo na dvije minute odmora. Beogradska momčad nipošto nije željela " u bunker", štoviše, napadali su istom žestinom, ali ih je u napredovanju Božić zaustavio s crte slobodnih bacanja, dok je Knowles tricom poravnao na 28:28! I dalje je Šalić pravio probleme u podosta poroznoj zadarskoj obrani, pa domaćinu previše nisu pomogle ni trice Božića i Bašića, nešto kasnije i Knowlesa.
Zašto je bilo tako? Jer nitko nije pronašao način kako zaustaviti veterana Veličkovića koji je praktički igrao " simultanku". Dobro je pak, da se Ivanov odvažio u napadu, pokupio je neke "otpatke" i tako spriječio značajniji odlazak u minus..... Učinilo se kako će Zadar u nastavku uhvatiti brzo priključak, jer je Knowles iskazivao živahnost, ali je u svojoj srčanosti zaradio četvrtu osobnu dok su mu suigrači promašivali čiste " zicere"....
A Partizan je krenuo "trpati", dovoljno za prednost 64:50 (24.min.), koju se teško moglo stizati, jer je previše čistih i otvorenih situacija Zadar "prosuo" na parketu Višnjika. Čak su i slobodna bacanja bivala otegotna okolnost, odnosno, promašivalo se naveliko. Ono što je bilo fascinirajući da se nitko, baš nitko u dvorani nije predavao, dok je na terenu izgarao Špralja... Božić je pak stavio tricu(62:69) i otvorio nadu u mogući preokret....
Onda su svoje prste u priču gurnuli suci, pa su nerijetko posezali za nesportskim i tehničkim pogreškama na račun Zadra..... Nisu to nikako mogli progutati navijači, pa se moglo čuti i ružne povike na njihovu adresu...Moglo se u zraku primjetiti poneki upaljač, ali srećom nisu završavali u sportskom borilištu. Kad se užareno gledalište primirilo, na scenu su stupili Božić i Špralja, te tricama, spustili zaostatak na svega pet poena. Ali ni gosti nisu ostajali dužni, ostali su usput bez Brzoje i Knowlesa, koji su zaradili petu osobnu. Bivalo je sve zanimljivije, međutim, Partizan se svaki put znao izvući iz "crne rupe", samo nisu računali na Božića koji je dvije minute prije isteka utakmice prednost gostiju sveo na svega dva poena(91:93). Jasno, čulo se ono lijepo: " Igraj Zadre volimo te mi!" Kad se činilo da je preokret na pomolu Marinković je ubacio za tri poena i odagnao svaku nadu u povoljan ispod za Zadrane.