Biciklom od Relje do Višnjika, tako je Ivan Vraneš doputovao na terapiju kod fizioterapeuta Mladena Babića. I na intervju.
- Bicikl dobro dođe, a to što mi je gležanj ozlijeđen, nekako ću progurati - govori Ivan.
Zadar je u rasponu od 22 sata odigrao dvije utakmice (Mega u ABA ligi i Zagreb u A-1) i obje - dobio.
- Ha, ha, poslije Mege imali smo vremena u autobusu razmišljati kako ćemo sa Zagrebom u Trnskom.
Potpis za 10 minuta
Prije toga momčad je mučila još jedna stvar.
- Večera. Bili smo poslije Mege gladni k’o vukovi. Kad smo pojeli, sjeli smo u bus, u Zagreb došli u nedjelju u 2.30. Spavanje? Ne znam točno kad sam zaspao, ali znam da sam se probudio oko 10 u nedjeljno jutro.
Bunili se ne bunili, svejedno im je bilo.
- Koncentracija na prvo sljedeće što dođe. U subotu je to bila Mega i vjerujte da smo poslije utakmice bili presretni što smo dobili. Nije bilo jednostavno...
Ivan je, pak, bio stanovito iznenađenje. Malo je tko 20-godišnjaka očekivao u sastavu.
- U petak poslijepodne razgovarao sam s trenerom Antom Matulovićem. Deset minuta poslije početka treninga rekao sam, “igrat ću” i potpisao dokument da ću igrati na vlastitu odgovornost.
Treba to malo razjasniti. Vranešu je, naime, još kao 16-godišnjaku na vratu otkriven dobroćudni tumor, koji je odstranjen operacijom, ali pri tome mu je moralo biti uklonjeno i pola vratnog kralješka! Za normalan život to, rekli su mu liječnici, nije problem, ali za život sportaša... Međutim, Vraneš nije htio odustati od košarke, makar morao potpisivati da igra na vlastitu odgovornost. I uoči ove sezone su se pojavili razlozi za brigu...
- Prije ove sezone odigrao sam pripremnu utakmicu s američkim sveučilištarcima, sve OK. Na turniru u Baru, međutim, imao sam problema, bilo mi je slabo. Nije to bilo izravno povezano s vratnom kralješnicom, ali od tada nisam bio u momčadskom radnom režimu. Radio sam s Juricom Šangom na fizičkoj pripremi, košarkaški treninzi ništa. Dva mjeseca.
Do spomenutoga petka i...
- Moja odluka, samo moja. Moj povratak je manifestacija moje silne želje da se koliko-toliko odužim suigračima, trenerima, klubu i navijačima što su stalno uz mene, što me neprestano bodre, razgovaraju sa mnom...
A u subotu s Megom je eksplodirao.
- Inače igram tako da na energiju polažem puno. Tako oduvijek, takav sam. S Megom je bilo je odlično, premda su nas iscrpili, igraju presing 40 minuta, nisu stali ni sekunde.
Odakle ona mirnoća u poentiranju na kraju?
- Nemam kočnice, uvijek učinim sve da bih bio maksimalno koncentriran, u treninge i u utakmice ulazim bez fige u džepu. Da, bio sam miran, nije bilo problema. Momčad je napravila sve, silno nam je trebala ta pobjeda.
I onda - Zagreb.
- Onako iscrpljeni od subote malo smo zapinjali u prvom poluvremenu. Nije nas Zagreb nešto posebno iznenadio jer je to momčad koja igra brzo, ima dobru tranziciju, ali mi smo na vrijeme pronašli način da ih usmjerimo u svoj ritam. Primirili smo ih i nadigrali bez obzira na problem koji je imao Lovro Mazalin i na moju ozljedu gležnja.
Ivan je tipično zadarsko dijete, košarkaš oduvijek. I stariji mu je brat Josip bio košarkaš, njih dvojica jedini po visini strše u obitelji.
Ako ništa, bit ću spiker
- Poslije osmog razreda osnovne škole do trećega gimnazije narastao sam nekih 15-16 centimetara. Košarka je, inače, odabir iz ranoga djetinjstva.
Zadar već u petak ide u Novo Mesto na ogled Krki, ali nije sigurno da će Ivan biti u autobusu.
- Vidjet ćemo kako će ići oporavak gležnja. Suigrač Maza (Lovro Mazalin) bit će dobro, vjerujem i Boris Barać i Mario Špaleta, koje je napala viroza. Za Split u A-1 sigurno ću biti spreman, nema problema.
I nema s Ivanom. Gimnazijalac nadasve širokih pogleda i nevjerojatno radiofoničnoga glasa.
- Ha, ha, ako ništa, barem ću negdje biti spiker!