Ivica Skelin, košarkaški je trener, koji je odavno zaslužio da ga upoznamo, pogotovo nakon što je u ovih godinu dana sa Splitom ostvario bitan pomak. Žuti su već skinuli dva ABA-ligaša, pobijedili su Cedevitu i Zadar u gostima, plasirali se u četvrtfinale Kupa Krešimir Ćosić, nemaju ni jednog stranca u rosteru, a svi igrači su s dalmatinskog područja.
Skelinu su tek 43 godine, no, iza sebe ima već zavidnu inozemnu karijeru, premda Belgija i Nizozemska nisu “creme de la creme” europske košarke. No, i tamo se treba zadržati, kao što se zadržao i, u konačnici, dokazao trener Splita. Predan poslu, zapravo, kaže da mu je košarka hobi jer u njoj silno uživa, može o njoj razgovarati 24 sata dnevno. Karijera mu je u uzlaznoj putanji, a to što je izabrao Split na neki je način vraćanje duga klubu, za koji zna od malih nogu.
Ne kaže se uzalud da čovjeka determinira okolina u kojoj je odrastao, a Skelin je rastao 50 metara daleko od dvorane, zaljubio se u košarku prije nego što je krenuo u školu. I trenirao, no, fizičke predispozicije nisu bile takve da bi se u ono vrijeme europski moćne Jugoplastike ozbiljnije profilirao kao igrač. Zanimljivo, to mu je u kadetima rekao trener Bavčević, ali mu je usput ponudio da bude njegov pomoćnik.
- Tako sam neko vrijeme bio igrač i pomoćnik, poslije sam prošao cijeli put od škole košarke do asistenta u prvoj momčadi. Bavčević me potom povukao sa sobom u Belgiju.
U uvodu smo namjerno propustili navesti da je već bio trener Splita, vodio je Žute u sezoni 2005/06.
- Došao sam nakon Danijela Jusupa. Ispalo je dobro, ali nije išlo dobro, bila je turbulentna sezona, u kojoj smo stalno plesali po rubu i izvlačili se. U prvenstvu smo bili treći, izborili ABA ligu i u polufinalu 1-2 ispali od Zadra. Tada je za sportskog direktora došao Petar Skansi i zahvalio mi se, angažirao novog trenera.
Nešto kasnije otvorila se Belgija, sjetio ga se Pepinster, trebao im je netko da ih spasi od ispadanja.
- Računajući i ono razdoblje kao asistent, ukupno sam u Belgiji proveo deset godina. Pepinster i Leuven su klubovi iz donjeg dijela, Leuven sam nakon 15 godina uveo u doigravanje. Belgijska liga je dosta jaka, dobro organizirana, klubovi poput Charleroia imaju velike budžete. Bila mi je čast biti asistent Bozziju, mislim da mi je ta sezona u Euroligi iznimno pomogla u trenerskom sazrijevanju. Smatram da se od vrhunskih igrača može puno naučiti i ja sam učio dok je Charleroi igrao protiv najjačih europskih klubova. Imali smo dobru momčad, Šengelia, Welsch, Wisniewski... I Gelabalea smo potpisali, ali je bio ozlijeđen, gazda je raskinuo ugovor.
Dario Giergia radi velike stvari u Belgiji
Nizozemska je u smislu snage lige bila korak unatrag, ali Skelin je tamo pobrao sva priznanja, izabran je dva puta za trenera godine.
- U drugoj sezoni osvojio sam sve, međutim, budžet nam se smanjio, momčad se raspala pa nismo bili u stanju obraniti naslov. Zadovoljili smo se Superkupom, kupom i finalom prvenstva. Logično je da sam poznatiji u Belgiji i Nizozemskoj, nego u Hrvatskoj, mi treneri koji nismo u izlogu domaće javnosti slabo se pratimo. Dario Giergia pet je godina za redom prvak Belgije, to što on tamo radi je apsolutno velika stvar, nitko mu se ne može približiti.
Najvažniji razlog zašto nije ostao u Nizozemskoj jest što je sve te četiri godine živio razdvojen od obitelji, vratio se u Split i onda su se neke stvari poklopile. Stoga ne čudi što je odbio neke ponude, poput one iz Antwerpena, i što je produžio ugovor sa Splitom. Na početku mandata najviše je vremena potrošio na uvjeravanje svih da se prestane s pričom o Splitu kakav je nekada bio. Ta se vremena, naime, nikad neće vratiti.
- To nije demagogija i ne znam zašto netko prije mene nije na tome inzistirao. Ništa se ne može uspoređivati s onim što je bilo prije 25 godina pa tako ni košarka. Dok sam bio vani, pratio sam sve što se događa sa Splitom i sjećam se kad bi se dogodili neki porazi, recimo od Alkara, to bi bilo proglašavano tragedijom. Zašto bi to bila tragedija? Jasno je da mi više nećemo biti europski prvaci, ali postoje drugi ciljevi, možemo raditi nešto na što možemo biti ponosni. Odgajati mlade, stvoriti igrača koji će jednog dana otići u NBA ligu... Naše je ime ostalo, ali smo se spustili u kvaliteti, novac je najveći razlog. Mi u ovom trenutku ne možemo kupiti ni jednog ozbiljnog hrvatskog igrača. Niti on želi doći, niti mi imamo novca.
Igrači tu neće zaraditi, ali će se naučiti svemu
Proizvoditi igrače, pomagati im u odrastanju tako da vraćaš svoje veterane, uzimati iz manjih sredina košarkaše koji imaju tendenciju rasta to je Splitov put u eri stabilizacije u svim segmentima. Skelin je voljan raditi u takvim odnosima.
- Odgovoran sam za prvu momčad i ta momčad mora biti odgovorna, poštovati pravila, iskazivati energiju, biti profesionalna. Financijska stabilizacija je najvažnija i tu je napravljen iskorak. Nema se puno, ali se nikome ne duguje. Oslonjeni smo na domaće igrače i tako se jedino može, pritom moramo uvjeriti mlade igrače da smo za njih najbolji izlog, da ćemo im dati najbolji mogući zanat u ruke, priliku za igranjem. Ovdje neće zaraditi, ali će se naučiti svemu, mi imamo taj luksuz da im dajemo minutažu i mogućnost napredovanja.
Filipović je kao Šarić, ništa mu nije teško
Taj “luksuz” od mladih igrača u ovom trenutku najbolje koristi Goran Filipović, koji će za dva tjedna napuniti 20 godina. Razigravač, kojemu se kao najveći problem spominje manjak centimetara (180), ali njemu definitivno ne smeta. Filipović je starter, koji ubacuje najviše poena (16,6) i dijeli najviše asistencija (5,6), a i skokovi (3,8) pokazuju da je spreman sudjelovati u igri na svim razinama.
- Znam i ja za te priče da mu nedostaje centimetara i neću se baviti time koliko daleko Goran može otići, napredovati i gdje može igrati u karijeri. Mnogi ga nisu vidjeli ni na ovoj razini. To je momak koji u mojoj momčadi najbolje trenira sam sebe, sve što mu kažeš, odradit će sam bez potrebe da ga ja vodim u svakom trenutku. To je velika kvaliteta, to ima, na primjer, Dario Šarić, ništa mu nije teško.
Ivica Skelin uživa u svom drugom trenerskom izazovu na Gripama. Godine u inozemstvu donijele su zrelost, učinile ga nemjerljivo boljim stručnjakom.
- Ne krijem da mi je lijepo i da uživam jer osjećam da stvaram nešto vrijedno. Grad je naš vlasnik, svi su vijećnici digli ruku za naš spas kad je bilo potrebno i radom moramo pokazati da nisu pogriješili. Za još veći iskorak trebat će nam privatni kapital, bez toga se ne može naprijed.