U Indianapolisu imaju zanimljivu inicijaciju novih igrača. Srećom po Bojana Bogdanovića, riječ je o rookiejima, koji moraju pjevati, glupirati se, obući se u neke čudne kostime i tako se, pod svjetlima reflektora, ukazati pred punom dvoranom.
Bojan Bogdanović stigao je u NBA ligu sa 24 godine, ali dovoljno lukav da je znao u rookie-sezoni u Netsima izbjeći smicalice za novake.
U svlačionici Indiana Pacersa on je također novi čovjek. Ali s potpisanim ugovorom na 22 milijuna dolara za sljedeće dvije sezone i član udarne petorke, jedan od nositelja. Svakako igrač kojega će raspjevani rookieji servisirati na sve moguće načine tijekom nadolazeće sezone. Nakon Brooklyna i Washingtona, nakon tri NBA sezone, u kojima je dva puta završio u doigravanju, sada se nada, s opipljivijom ulogom nositelja dospjeti i treći puta do play-offa.
No, kako se snašao na koncu kampa, nakon što je od četiri predsezonske utakmice Pacersa igrao na tri (jednu nije igrao nitko od nositelja) i ususret početku sezone, koja za Indianu počinje u noći sa srijede na četvrtak, a bit će to baš protiv Brooklyna u Indianapolisu.
Hvatali smo se posljednjih dana jer se u Indiani pakleno radi. Bojan Bogdanović kasnije je otkrio da su treninzi iznimno teški. I da je Nate McMillan poznat kao trener koji ne štedi svoje igrače. Čak i kad krene sezona.
- Moj je generalni dojam za sada odličan. Doista se ne mogu ni na što požaliti. Tu su pripremne utakmice nešto sasvim drugo u odnosu na pokusne utakmice u Europi. Ovdje one služe za dijeljenje minutaže, za odrađivanje posla. U Europi je i svaka pripremna utakmica ona u kojoj se ide na nož, to je razlika.
Veće ovlasti na parketu
Kako Bogdanović nije ljubitelj pokusnih utakmica, odnosno igranja ni za što, onda mu NBA ritam mora bolje odgovarati.
- Ma, da, ovo mi odgovara. Došao sam, uostalom, umoran i potrošen nakon Eurobasketa pa mi je ovaj ritam utakmica odgovarao.
Bilo je jasno još kad je potpisivao da će biti igrač za petorku. To se nije promijenilo ni na kampu, tim više što izgleda da Indiana osim petorke, ima još tri ozbiljna u rotaciji, a od njih je samo Lance Stephanson na Bojanovim pozicijama “dva” i “tri”.
Bojan Bogdanović
- Ne znam kako će biti kad krene sezona jer mi za sada treniramo kao da ćemo svaku utakmicu igrati sa 10-12 igrača u ozbiljnoj minutaži. Hendikep nam je ozljeda Glenna Robinsona, njega neće biti neko vrijeme, a riječ je neviđenom atletu, sjajnom obrambenom igraču.
Osim činjenice da je u petorci, njegova uloga na parketu mogla bi biti puno važnija nego što je to bio slučaj do sada. Ako izuzmemo početak treće sezone u tada već raspadnutim Netsima.
- Uloga mi se se neće puno razlikovati. Kretat ću u petorci, možda ću doista imati veće ovlasti na parketu, ali to u pravilu i ne znači previše. Bio sam ja i šesti igrač u Wizzardsima, pa sam ulazio na teren s igračima druge petorke, a tu sam trebao nositi poene...
Što od sebe očekuje u svojoj četvrtoj NBA sezoni?
- Moj je cilj uoči svake sezone isti. Nastojim biti bolji u odnosu na proteklu. Ostaje za vidjeti hoću li to uspjeti, ali do sada sam uspijevao. Svake godine bio sam barem za malo bolji nego one prethodne.
U odnosu na početke sezone, izuzmemo li rookie-sezonu kad su Netsi još bili jaki, Indiana izgleda bolje nego Brooklyn.
Bojan Bogdanović
- U Netsima se lani u ovo vrijeme znalo da nemamo šanse upustiti se u borbu za play-off. Ovdje postoji nekakva priča da se stvara nova momčad, da je Inidiana u rekonstrukciji, ali mi igrači i treneri se s tom konstatacijom ne slažemo. Voljeli bismo igrati što je bolje moguće, nadam se da će to biti i dovoljno za play-off.
A do play-offa je na Istoku lakše doći nego na Zapadu. Zapad se kontinuirano pojačava igračima s Istoka, ako tu izuzmemo Cavse. Uostalom, Paul George sad je na Zapadu, otišao je baš iz Indiane u Oklahomu, kao i Carmelo Anthony iz Knicksa.
- OK, ako je Melo pojačao Zapad, ne znam baš je li time oslabio Istok. New York lani nije bio u play-offu. No, činjenica jest da je Zapad ovih godina jači, zanimljiviji i za gledatelje.
Može i manje love, ali...
Michael Jordan kazao je prije nekoliko dana da NBA ide u smjeru da će se složiti dvije megamomčadi, a ostalih 28 bit će loše. Kako to komentira Bogdanović?
- Ne slažem se s tim. Evo uzmite samo primjer Minnesote, ljudi koji površno prate NBA, i ne shvaćaju koliko je Minnesota jaka i da se može upustiti u borbu sa svima. Ima tu dosta pravih momčadi, iako je činjenica da neki igrači pristaju na manje ugovore na koncu karijere ne bi li se u nekoj megamomčadi dokopali prstena. Odriču se novca jer žele nešto osvojiti.
Kad bi Bojan Bogdanović za nekoliko sezona bio u takvoj prilici, bi li pristao na manji ugovor da bude dio momčadi koja ide po naslov?
- Sigurno bih. Svi ti igrači su zaradili i previše novca da bi se brinuli za jednu sezonu...
Hrvatska u sezonu ulazi sa šest NBA igrača, je li Bogdanović u kontaktu s njima?
- Vidio sam se s Antom Žižićem kad smo igrali predsezonsku utakmicu u Clevelandu, popričali smo. S Darijem se redovito čujem, moram nazvati Rudeža da vidim kakvi su mu sada planovi...
Dario Šarić
Što kaže Dario Šarić, s obzirom na to da se njegova razmišljanja nisu mogla čuti nakon Eurobasketa?
- Ma, nema se tu što novo reći, osim što se uvijek ponavlja ista priča. Ponavlja se film koji smo toliko puta svi zajedno već gledali, bili u njemu. Kako mi na parketu, tako i ljudi koji nas gledaju. Teško je biti pametan kad se uvijek ponavljaju iste stvari.
Vi ste odmah nakon Eurobasketa kazali da je jedan od problema to što nemamo dovoljno kvalitete, a to si ne usudimo priznati.
- Moje je mišljenje baš to. Mi prvenstveno nemamo dovoljno kvalitete, a novinari, javnost nam tepaju da je imamo. Mi nemamo pravo ni za kakvu euforiju jer nikad nismo ništa napravili, nemamo se za što uhvatiti. I onda se dogodi situacija da se mi igrači uvučemo u tu neku priču koju kreiraju mediji, o nekoj našoj snazi, a za to nema temelja. Da nije žalosno, bilo bi smiješno.
OK, da razjasnimo nešto. Mislite li da bi hrvatski novinari trebali zanemariti ocjene kvalitete naše reprezentacije uoči Eurobasketa koje plasiraju relevantni europski izvori? Mislimo da nitko u Europi nije vidio Hrvatsku uoči početka Eurobasketa ispod petog mjesta, a FIBA je u svojoj najavi našu reprezentaciju plasirala na treće mjesto. Što su trebali hrvatski novinari pisati, “ma, oni nemaju pojma, izletjet ćemo u osmini finala”...
- Ne znam na temelju čega FIBA sastavlja te renkinge. Možda da rade po onim teniskim kriterijima za sastavljanje ATP ljestvice, kad braniš učinjeno s proteklog turnira. Ako nisi obranio, onda te bodove gubiš. I da me se krivo ne shvati, ne krivim ja tu novinare jer mislim da svatko od nas treba biti dovoljno pametan da zna gdje je i što je. I što može.
Sport i jest pritisak
Jest, ali onda se dogodi situacija po kojoj nitko od vas, nakon kvalifikacija u Torinu, nije zaboravio primijetiti, “nitko nije vjerovao u nas, a mi smo na Igrama”. Pa je onda to malo licemjerno, slažete li se?
- Imam ja svoje rituale, recimo, tijekom prvenstva ne čitam ništa. Želim tako sačuvati svoj mir, da mi nečije mišljenje ne bi promijenilo ono čega sam svjestan u vezi sa sobom, svojim vrlinama ili manama, ali i što se tiče mog razmišljanja o ostalim igračima, o stručnom stožeru. Mislim da bismo se mi igrači trebali znati nositi s pritiskom.
Marko Popović i Dario Šarić
Apsolutno, sport i jest pritisak. To je jedna od onih stvari koje su temeljne u odgoju sportaša. Ne bavite se baš običnim poslom...
- Ma, normalno da je tako. Uostalom, nitko nam ne bi davao toliki novac da se ne znamo nositi s pritiskom. Pa tako je i s vama, kad ste došli u Istanbul, imali ste pritisak da napišete što bolji tekst svakoga dana. Kad igraš za reprezentaciju, onda moraš imati pritisak i znati živjeti s time jer predstavljaš svoju zemlju.
Kako je bilo nakon Eurobasketa čitati informacije o tome da ste se međusobno posvađali, da su bili loši odnosi u reprezentaciji, svakakve nebuloze i to uvijek od ljudi koji nisu niti bili tamo?
- Nikakav sukob u reprezentaciji nije postojao. I znate što? Ja mislim da je to loše. Mislim da smo sami trebali isprovocirati neki sukob između sebe jer bi onda stvari možda bile bolje. No, to su gluposti, sukoba nikakvog nije bilo među nama.
Dariju su tek 23 godine
Kako objašnjavate tu potrebu za izmišljanjem nekih opravdanja lošeg rezultata?
- Možda netko to piše da bi obranio igrače. Kažem, po meni, možda bi bilo bolje da smo posvađali. No, mi smo si svi uvijek jako dobri, a nekada bi trebalo iskreirati neku svađu, posebno kad iz godine godinu ponavljamo iste pogreške.
Niste odgovorili o čemu se razgovarali s Darijem Šarićem nakon Eurobasketa. Da se svi skupa ne lažemo, budućnost Hrvatske ovisi o kičmi Bogdanović - Šarić. Sve ostalo trebalo bi se slagati oko vas dvojice...
- Govorili smo o tome. Pitao sam ja Darija u čemu griješimo, pitao je isto on mene. Kroz sezonu ćemo se vidjeti barem četiri puta, sjest ćemo, napričat ćemo se. I valjda doći do nekih odgovora zašto nam se iste stvari ponavljaju iz godine u godinu. Mogu samo jedno reći za kraj. Meni je doista glupo što ljudi oko košarke napadaju Darija. Pazite, mi govorimo o dečku koji na svakom treningu, na svakoj utakmici daje sve od sebe, riječ o igraču koji će ovu reprezentaciju nositi 10-15 godina, koji će se boriti za ovaj dres najbolje što može, a već sada je jedan od naših najboljih igrača. I samo su mu 23 godine...
Kičma je tu, kičma je, znači, cijela. Budućnost reprezentacije nije ugrožena jer osovina Bogdanović - Šarić je čvrsta. Obojica imaju velike ciljeve u kockastom dresu. I obojica znaju da do njih mogu jedino zajedno.