Nije teško ribu u vodu natjerati. Makar je dojam da najradije ne bi rekao ništa o aktualnoj košarkaškoj situaciji, Petar Skansi otvorio je dušu. I dobro da jest jer čuti čovjeka koji je u košarci 50 godina, koji je ostvario velike dosege, ne može smetati nikog normalnog.
Uoči Eura dao je intervju u kojem je postavio neke stvari tako da se nisu dopale svima, eto, ispalo je da je pogodio, zbog čega kao iskonski košarkaš nije nimalo sretan. Dapače...
- Prvo, ne može se odgovoriti s dvije rečenice. To izgleda jednostavno, ali iza toga je iskustvo koje nas ponajprije uči da se veliko natjecanje ne može najaviti iz pozicije favorita ako za to nemaš neke osnovne preduvjete, u konačnici, ako sam ne vjeruješ u to. I kada dođu prve poteškoće, ti se u podsvijesti sam sebe prepadneš. To je u suštini slika koju sam vidio u Istanbulu.
Bez pravih temelja
Nastavio je bez potpitanja...
- Ne mislim da smo bili slabi, ne mislim ni prozivati igrače, ne mislim da su oni podbacili ili napravili nešto loše. Cijela momčad se “usula” jer nije konstituirana na solidnim temeljima. To je napravljeno voljom Ace, on je odabrao ono u što je vjerovao. To je OK, ali skupiti se i očekivati da ćeš napraviti rezultat, zanositi sebe, ali i naciju i govoriti da smo dobri, vrati se kao bumerang.
Prozvan je zbog intervjua prije Eurobasketa?
- Prije Eura sam dao intervju i sada želim nešto dodati jer je bilo reakcija, ali ne previše. Želio bih razjasniti neke stvari i to u prvom redu predsjedniku HKS-a, koji je komentirao moje riječi. Dakle, ako predsjednik saveza ne obavi osnovnu stvar, a to je da osigura da reprezentacija nastupi na natjecanju u najjačem mogućem sastavu, onda ne znam što je njegova dužnost. Dobiva novac, ne nabavlja ga, ima organizaciju koja funkcionira dulje vrijeme vrlo dobro... Recite onda, što je njegov posao u toj priči? Došli su i veći igrači od ovih koji nama nisu došli, budimo realni, ali to je sve više ignorancija nego pravi odnos prema poslu, kao “neću te nagovarati”... I mislim da se nisu imali što uvrijediti. Ja sam tu reprezentaciju vidio jednom u Opatiji i drugi put u Sloveniji prije Eura. Tamo nisam vidio razloge za optimizam i ništa drugo apsolutno nisam rekao.
Bojan Bogdanović
Bojan Bogdanović
Problem su podjele
Razljutio se...
- Danas mi je jasno da je tko ne vrišti “ja sam Hrvat”, odmah protiv Hrvatske. Ili moramo govoriti svi da je sve fantastično, ili mrzimo košarku i Hrvatsku. To je nepošteno. Dugo sam u tome i imam pravo reći što mislim. Bio sam beskrajno tužan protiv Rusije, a možda će neki misliti “evo došao Skansi na svoje, rekao je on da će tako biti”... To mi užasno ide na živce. Raščlanili smo se na jedne i druge, to je najveći problem.
A zašto je to tako?
- E, druga stvar koja mi smeta je da se ne poštuju neki umirovljenici koje se nekad pitalo za mišljenje. Ne treba njima ni funkcija savjetnika, ni novac, ništa, ali mišljenja sam da deset ljudi uvijek zna više nego jedan. Danas je ta činjenica nekom ispod časti. A zašto je tako? Zato što radiš ono što ne znaš, a strah te da netko to ne vidi. Ja sam cijeli život učio... I ne sramim se ničega.
Ni jedne, nazovimo je, pogreške, koju mu uvijek izvade u ovakvim okolnostima?
- Imao sam u karijeri dobrih i loših stvari. Recimo, ‘97. sam imao krivi razvoj situacije na Euru. Nakon što smo ‘96. ustanovili da je naboj iz ‘92. nestao, nakon što su petorica završila u NBA, odlučio sam se za zaokret. Radili smo dotad najbolje što možemo, ali nismo napravili ništa. Te ‘97. napravili smo momčad koja je doživjela neuspjeh zbog neiskustva, ali momčad koja je trajala sljedećih deset godina, u kojoj su bili i Rimac, i Giriček, i Mulaomerović, i Prkačin, i Kovačić... Bili su u startu označeni kao gubitnici, ali zaboravljeno je da izlaz na svjetsku scenu bez staraca može biti težak. Mi smo gubili tricom Đorđevića s centra, pogreškom Prkačina protiv Poljaka... Nismo bili u zoni medalja i oni su ostali gubitnici, ali ja se toga nikad nisam sramio.