Tko zna što bi bilo od Igora Kokoškova da sa 18 godina nije stradao u prometnoj nesreći i morao se ostaviti igranja košarke, koja mu je jako dobro išla. Bi li bio tako dobar trener?
Danas ima 46 godina, a iza njega je već 17 godina NBA lige. U kojoj nije samo “pomoćni trener”. Radio je u Clippersima, Pistonsima (ima prsten NBA prvaka kao prvi neamerički pomoćnik), Sunsima, Cavsima, Magicu i danas je u Jazzu. U mnogo toga je u SAD-u bio prvi. Ne samo po prstenu, bio je on i prvi neamerikanac koji je bio na All-Star vikendu u nekom stožeru, a bio je i prvi neamerikanac u stožeru NCAA momčadi Missourija još tamo 1998, kad mu je bilo samo 27 godina. Do svoje 26. godine, do 1996. kad napušta Beograd i odlazi u SAD, radio je kao trener juniora u Partizanu. Uostalom, već ima i jednu samostalnu pobjedu u NBA ligi jer je vodio Jazz u odsustvu trenera Quinna Snydera kad je Jazz dobio Lakerse 107:101.
Došao na nagovor Dragića
Alvin Gentry rekao je za Kokoškova da je “jedan od najbriljantnijih umova u NBA ligi”. Od 2010. ima i američko državljanstvo, a u međuvremenu se oženio Amerikankom Patricijom. Bio je pomoćnik Željku Obradoviću u reprezentaciji SiCG 2004. i 2005, a ta posljednja godina bila je ona u kojoj su doživjeli debakl na domaćem eurobasketu, a Obradović održao onu čuvenu presicu.
Uglavnom, dobro je to bilo za iskustvo Kokoškova, koje je sam podebljao vodeći Gruziju. Tamo je dobio najveće državno odlikovanje (prije Zaze Pačulije) za doprinos košarci u toj državi.
I lani je na nagovor Gorana Dragića preuzeo Sloveniju. Njih dvojica su se sprijateljili u Phoenix Sunsima, a Gogi je shvatio da je Kokoškov baš to što treba Sloveniji.
I sada su tu, u finalu Eurobasketa 2017. S pobjedom nad Španjolskom u polufinalu.
- Nismo ih dobili, isprebijali smo Španjolce, kako se to kaže u trenerskom žargonu. Od početka je to bilo sve kako treba. Dajem sav kredit igračima, a ne samo za ovo ljeto, već i za lanjske kvalifikacije. Oni su obećali medalju, ja nisam ništa obećao, osim da ćemo se boriti kao lavovi.
Ne krije Kokoškov kolika je važnost ove pobjede, ove medalje za Sloveniju.
- Klinci će danas na ulicama nositi majice Dragića i Dončića i to je naša najveća pobjeda. Da maknemo tu djecu s rukometa, odbojke, nogometa, da ih stavimo sve na košarku.
Kako se osjeća, kako će se osjećati do finala?
- Rasterećen sam sada, u subotu ću već biti pod stresom. Nema opuštanja. Uostalom, reći ću vam. Mi smo bili u svlačionici, imali smo upaljen televizor i kad smo vidjeli da se razvija slovenska zastava preko cijele tribine, to je bio drukčiji ugođaj. Nisam više ništa morao reći, čim su vidjeli te emocije, sve zeleno, tu zastavu, ja sam se povukao, počeo govoriti samo o košarci.
Nije mogao izbjeći pitanje o odnosu njega i Gorana Dragića.
- Svaka momčad se gradi oko alfe, oko lidera, a to je Goran Dragić ovdje. Njegov je talent takav da je moj zadatak samo podržati taj talent. Posao je trenera da skuha ono što postoji u frižideru. Ova Slovenija nije niti Gruzija s kojom sam radio, niti Utah Jazz, gdje sam sada asistent. Svaka je momčad drukčija. Goran jest lider, jedan od najboljih playmakera na svijetu.
Završit će pozitivno
Ostaje li Dragić u reprezentaciji nakon Eurobasketa?
- Postoji veća šansa da igra kad se sve završi ako se završi pozitivno. A ovo će biti ta priča. Stvar je na menadžmentu i njegove osobne odluke. I nakon Gogija će se igrati košarka.
Kao i nakon Kokoškova, kaže on. Prije toga će porušiti još neke rekorde. Zaželio je i on Srbiju u finalu jer dok je govori, nije znao tko će izboriti finale u nedjelju.
- Novac bi tada bio u kući.
Tako je kazao. Dobar, vraški dobar trener.