Breaking Bad... Na putu prema dolje zvao bi se serijal o hrvatskoj košarci. Silazna putanja duga je 25 godina, od olimpijskog finala 1992. u Barceloni, potom dvije europske i svjetske bronce, do nakon toga svih “nesretnih” i “nemogućih” poraza i “neshvatljivih” padova, uvijek po stepenicu-dvije niže, uz nekoliko izoliranih “incidenata”, uzbuđenja kao što su bili lanjski plasman i igre na Olimpijskim igrama u Riju, polufinale i četvrto mjesto na EP-u u Sloveniji 2011, Cibonin trijumf u ABA ligi 2014...
Hrvatska nikad nije imala klub na Final Fouru Eurolige, a kad će, ne znaju ni najdalekovidniji vidovnjaci, dapače, više nemamo ni klub u košarkaškoj Euroligi.
To nam ne smeta da se svih ovih godina držimo kao da smo košarkaška velesila, da hranimo mit o košarkaškoj veličini koja živi u obljetnicama, muzejima, slavnim imenima i slavnim datumima... Živimo u slavnoj prošlosti, a košarka je za to vrijeme postala hit u Finskoj, Latviji, Češkoj, Mađarskoj, Gruziji...
Naši košarkaši, među njima i lanjski olimpijac Željko Šakić ili vrlo koristan klupski strijelac Ivan Siriščević, odlaze u rumunjske klubove jer košarkaški ne mogu egzistirati u Hrvatskoj.
Bojan Bogdanović
Nemamo boljih
Nakon 10. rujna za sve će biti kriv Aco, kao što je bio kriv i kad smo osvojili “samo” broncu na EP-u 1995, kao što je bio kriv i 2001. u Istanbulu kad u četvrtfinalu nismo izbacili Tursku. Prije aktualnog Ace, kriv je bio Perasović, prije Perasa Repeša, pa Spahija...
Krivi će opet biti i igrači jer “nisu se dovoljno trudili” i nisu se više trsili u obrani, premda je vrlo upitno koliko mogu bolje kad se suoče s vrhunskim selekcijama kao što je ruska.
Mi boljih igrača od ovih koje je Aco okupio nemamo i bili su spremni dati sve za uspjeh s Hrvatskom. Čemu spominjati one koji nisu željeli doći, ti ne zaslužuju ni to.
Igrači koje imamo htjeli su dati najbolje od sebe, no, drugo je pitanje tko bi od njih, osim Bogdanovića i Šarića, uopće imao mjesto u sastavu Rusije. Nitko osim njih dvojice (i Bendera kao perspektive), ako možemo to prihvatiti. Ili, tko bi osim Bojana i Darija i eventualno Bendera kao investicije u budućnost, mogao potpisati ugovor za rusku perjanicu CSKA.
Kad bi ostali to mogli, ne bi se kao Ukić ili Ramljak vraćali u Cedevitu ili bili bez kluba.
Više od desetljeća za sve je košarkaške neuspjehe bio kriv dugogodišnji predsjednik Danko Radić. Svima je smetao Radić, ali nikome nije smetalo gdje su i kako su s europske mape nestali Split, Zadar, Cibona... Sad imamo najvišu košarkašku vladu: Stojko Vranković, Dino Rađa i Joke Vranković, pomaže im i Toni Kukoč, a oni se tek moraju suočiti sa svime za što mogu biti “krivi”.
Sami smo si krivi
Pošteno rečeno, koliko se u ovoj državi drži do košarke i koliko košarka znači Hrvatskoj, koliko je djece na haklu i na košarkaškim terenima, toliko joj košarka vraća rezultatima na velikoj sceni. Prirodni zakon: koliko ulažeš i daješ, toliko primaš natrag. S obzirom na to koliko Hrvatska ulaže u košarku, u razvoj mladih i klubova, još nam se puno i vraća.
Netko drugi nam je bio kriv i što nismo iskoristili FIBA-in poklon i imali košarkaški procvat prije dvije godine kad smo igrom slučaja dobili organizaciju skupine Eurobasketa pa ipak nije bilo košarkaške atmosfere u Zagrebu, a kamoli u Hrvatskoj. Prva uvodna utakmica bila je rasprodana (sa Slovenijom, zahvaljujući slovenskim navijačima) i druga na kojih 80-90 posto protiv Grčke, a u sljedeće tri je Arena bila poluprazna. Izgledala je punije i veselije na utakmicama slovenske reprezentacije, na koje su iz susjedstva dolazili puni autobusi i cijele obitelji.
Poslije još jednog posrtaja reprezentacije košarci možda može pomoći samo još vidoviti Milan. Na YouTubeu se vrti stupidni isječak iz njegova trash-showa, u kojem ga nazove očajna žena, nabroji sve svoje probleme, a on joj kaže:
- Znam razlog vaših nedaća, netko vas je ukleo. I znam tko je to, Flash Gordon! Skinut ćemo to prokletstvo i riješiti sve nedaće tako da brzo šest puta za redom ponovite “Flash Gordon, je... li ti majku!”
I žena u gluho doba viče i ponavlja psovku: “Flash Gordon, je..., Flash Gordon...”
Tko od košarkaša želi, može probati.