Luka Dončić ušao je u prostoriju u kojoj se održavala konferencije za novinare s bocom šampanjca u rukama i krenuo prema izborniku Kokoškovu, Goranu Dragiću i Klemenu Prepeliču. Znali smo što će slijediti. Ali nije ih previše pošpricao, zaboravio je promućkati bocu, ipak mu je samo 18 godina, iako je već europski prvak.
Sljedeći put će bolje znati što učiniti. Uostalom, nitko u reprezentaciji nije naviknut na ovo.
- Nevjerojatno je, mi smo prvaci, prvaci - ponovio je nekoliko puta smiješeći se.
Samo sat vremena prije toga zabrinuto i tužno sjedilo je na klupi sa zamotanim gležnjem. Suze su bile u očima, bio je bijesan, udario je glavom o parket.
- Bio sam bijesan, ljut na sebe kako mi se mogla dogoditi takva ozljeda, zbog koje nisam mogao pomoći suigračima. Na kraju me nisu ni trebali, pobijedili su bez mene. Dečki su bili super, sjajno igrali, nevjerojatan su posao napravili zajedno. Mi smo prvaci Europe... - nasmijao se.
Sve je pohvalio
Pohvalio je obranu na kraju utakmice sa Srbijom.
- Kad smo ih pritisnuli tri minute prije kraja, utakmica je konačno prelomljena.
Ozljeda gležnja, na sreću, nije teže prirode.
- Tjedan-dva i vraćam se.
Je li čudno imati zlato oko vrata? Prvi put u reprezentaciji, prvi put na velikom natjecanju, a došao do kraja. I još se mnogo očekuje od njega u budućnosti. Svjestan je toga.
- Naravno. Svaki put kad ću moći, igrat ću za Sloveniju i rado ću pomoći, 100% - rekao je nešto što svi navijači rado žele čuti.
- Kada sam igrao u Stožicama, bio sam svjestan veličine svega jer su me navijači doista nevjerojatno bodrili. Svaka čast svima koji su došli u Istanbul. Ne znam što im reći osim da su nevjerojatni. Hvala i svima ostalima koji su nas podupirali. Ponosan sam što sam Slovenac.
Iskusni Saša Zagorac rekao je da su Dončić i Goran Dragić bili ti koji su povukli vlak.
- Ne, cijela je momčad zaslužna za ovo. Svatko tko je stao na parket, dao je sve od sebe, ne samo ja, ne samo Gogi, ne samo Prepelič, ne samo Vidmar, svi. Svaka čast svakome - hvalio je suigrače.
Ali samo su on i Goran Dragić od Slovenaca na kraju bili u idealnoj petorci prvenstva.
- Nevjerojatno. Hvala suigračima, zbog njih sam to uspio, oni su mi to omogućili. Nevjerojatan osjećaj - nastavio se zahvaljivati.
Zabavili smo se
Komentar na cijeli Eurobasket?
- Izvrsno, nije moglo biti bolje. Nisam osjećao pritisak, zabavili smo se. Pokazali smo da možemo svladati svakoga.
U Helsinkiju se morao malo loviti, nije to bio pravi Dončić.
- Možda da sam igrao bolje na početku, ne bih na kraju osvojio finale. Nije me briga koliko sam igrao, važno je da smo osvojili zlato - uhvatio je ono što je visjelo oko vrata.
A kome je posvetio zlatnu medalju?
- Svima, cijeloj Sloveniji.
Koju je već morao napustiti i otputovati u Španjolsku, gdje ga čeka njegov Real Madrid. Velemajstora Luku Dončića. Slovensku zvijezdu.