Kako god da se okonča Eurobasket, posljednji u ritmu od svake dvije godine, ovaj turnir označit će početak nove ere. Sudbina se fino poigrala, pa je jedna velika generacija, danas na odlasku, projicirala košarkašku budućnost baš u Istanbulu prije 16 godina, baš na Eurobasketu.
Tada je svijet upoznao neke nove dečke, koji su - pokazat će se to kasnije - promijenili poimanje europske košarke, ali i shvaćanje svijeta prema tome što mogu odgojiti oni preko.
Uglavnom, prije tih 16 godina na Eurobasketu su se pojavili 21-godišnji Pau Gasol, 20-godišnji Andrej Kiriljenko i 19-godišnji Tony Parker. Bio je tu i 23-godišnji Dirk Nowitzki, koji je već tada bio svijet za sebe, a imao je u nogama i onaj eurobasekt u Francuskoj 1999.
Bio je to poker asova. Za neko novo vrijeme, koje, evo, traje do danas. Ostao je Pau Gasol, on još uvijek vuče Španjolsku, skuplja rekorde, skuplja trofeje i kad čovjek pomisli da je kraj, on je opet tu. Nowitzki se oprostio prije dvije godine na uvodnoj skupini Eurobasketa u Berlinu, Tony Parker lani nakon Rija, a Andrej Kirljenko već je stigao postati predsjednik Ruskog saveza.
U Istanbulu 2017. na sceni su neki novi klinci. Lauri Markkanen (20) zapalio je društvene mreže nakon uvodne skupine u Helsinkiju, no, na osmini finala je osjetio iskustvo i mišiće Nicole Mellija. Ali se Finac pokazao. I Finac je dobio svoje ime, mjesto na košarkaškoj mapi i svakako će biti zanimljivo pratiti njegov razvoj.
Ovdje je Kristaps Porzingis (22), čudo od igrača, čovjek koji bi vrlo skoro mogao postati najbolji europski košarkaš. Za takvu čast valja mu u NBA okvirima preskočiti jednog kojega ovdje nema, ali samo zato što mu Milwaukee Bucksi nisu dopustili nastup, Giannisa Antetokounmpa (23). Taj je za sada i ispred Porzingisa po NBA mjerilima - a postoji li uopće u svijetu košarke išta drugo - i bit će to kapital za svaku nadu Grka u budućnosti.
Na svom je premijernom natjecanju Luka Dončić (18), budući superstar europske košarke, potencijalni prvi pick na NBA draftu 2018, momak koji plijeni pojavom, razumijevanjem igre, lucidnošću te u isto vrijeme nedokučivom mirnoćom za tako mladog dečka.
Luka Dončić i Goran Dragić
Treba tu podvući i njemačkog playa Dennisa Schrödera (24), čovjeka s najbržim nogama u Europi, momka koji je odveo Njemačku među osam. I momka koji je prvi play jedne NBA momčadi (Atlanta).
Od novih Španjolaca svakako treba povući ime Juancha Hernangomeza (22) jer u tom se igraču Denvera krije velika budućnost. Kad ih čovjek vidi zajedno, nešto veća nego u godinu dana starijeg i do ovog natjecanja cjenjenijeg brata Willyja.
Srbi će sve svoje nade u budućnosti polagati na Bogdanu Bogdanovića (25), koji bi tek od ove jeseni trebao postaviti svoje ime i NBA razinu. Što sve može u Europi, već smo provjerili.
I za kraj ostaje Dario Šarić. Njemu su 23, ovo je Šibenčaninu treći eurobasket, igrao je na SP i na OI, on u cijelom ovom skupu igrača nesumnjivo ima najviše iskustva. Iako nema najviše godina. Ali ima jednu prednost - Šarić je najsvestraniji košarkaš u ovom društvu.
Koje je veliko, koje je već sada pravo, a moglo bi dosegnuti vrhove. Društvo koje će kreirati novi veliki europski poredak. I koje će predvoditi svoje reprezentacije u bitkama za preostala dva odličja na SP-u u Kini i na OI u Tokiju.
U tom nadolazećem sazviježđu, na ovoj euro-smotri su još neki velikani. Poput braće Gasol, Rodrigueza ili Rubija Španjolskoj, tu je, naravno i Goran Dragić, koji igra za Sloveniju vrhunski turnir, tu je Marco Bellineli, iskustvo Grka, tu je taj nepredvidljivi Aleksej Šved, pa Jonas Valančiunas.
Ali tu je i Bojan Bogdanović. Sa 28 godina sasvim je sazrio i postao je čisti “killer”. Čovjek za naslovne uloge, za prve stranice.
Naša zvijezda.
Pripadnik srednje generacije, koja nije bila toliko vrišteća kao Pau, Dirk ili Tony, koja možda neće biti ni ubojita poput ove koja dolazi, poput klinaca rođenih krajem prošlog vijeka. Ali bio je u bilo kojoj priči s najboljima. Da se bilo kada rodio.
Ovaj Eurobasket netko će kritizirati jer je bilo puno otkaza. Onaj tko to čini, ne shvaća da su oni koji su danas ovdje za neke koji su bili nekada tu i za neke eurobaskete u povijesti svemirci. Vjerujte, jedan Christian Welp nikad u ovoj konkurenciji ne bi bio MVP eurobasketa. Sumnjam i da bi zavrijedio mjesto u najboljoj petorci, pa i u idealnoj momčadi EP-a.
Ovo je vrijeme u kojemu sve otišlo naprijed. Tako i košarka.
Između Istanbula i Istanbula.