Slučajnost? Ne, on ne priznaje da slučajnost postoji. Sve, baš sve se dogodi s nekim razlogom. Kada nas je pozvao u svoj dom i atelje u zagrebačkoj Babonićevoj 77, proslavljeni hrvatski akademski kipar Zlatko Čular, nije znao koji je danas dan. Nije znao da se 22. listopada prije 53 godine rodio Dražen Petrović. A pozvao nas je baš da razgovaramo o Draženu.
- Ove četiri skulpture, četiri portreta Dražena Petrovića izradio sam prije više od 10 godina - pokazuje nam prema dijelu ateljea gdje su posložena četiri Dražena.
- Dugo sam razmišljao što napraviti s njima i ovih dana odlučio sam da im nije mjesto ovdje, da ne smiju skupljati prašinu u ovom ateljeu. Skulpture umjetnika kakav je bio Dražen, zaslužuju puno ljepše mjesto.
I dosjetio se.
- Želim ih pokloniti Draženovu domu. Njegovu muzeju u Zagrebu. Tamo gdje je cijela Draženova ostavština. Sve ono što je napravio u karijeri i sve ono što je njemu posvećeno. Nisam znao da je danas njegov rođendan, ali ne može biti slučajno što mi je baš sada ta ideja došla u glavu. Zato sam još više siguran da je ovo najispravnija odluka.
I neprocjenjiv poklon.
- Ovo su četiri skulpture s četiri Draženove karakteristične košarkaške poze. Uvijek sam volio košarku. Iako sam u srednjoj školi veslao s bratom u dvojcu u Gusaru, okušao se i u boksu, iako već 40 godina svaki dan vježbam gimnastiku, košarka mi je uvijek bila nekako posebno zanimljiva. Moji sinovi Ratimir, koji je danas inženjer avijacije, i Siniša koji je slikar, nekada su se bavili košarkom pa su me i oni pomalo zaludili njome.
I Draženom.
- U biti, za ove je skulpture “kriva” Draženova majka Biserka. Ona mi je prije puno godina došla u atelje s idejom da bismo izradili Draženovu skulpturu. Donijela mi je nekoliko njegovih fotografija i - osobnu iskaznicu. Nikada neću to zaboraviti. Na iskaznici je pisalo da istječe 7. lipnja 1993. godine. I pazite, on je točno taj dan poginuo. Nevjerojatno. Čudna je ta sudbina... - zamislio se.
- Biserka mi je čak bila ostavila tu osobnu iskaznicu da bi mi olakšala izradu portreta. Kad sam dobio ideju, jako brzo sam izradio ove četiri skulpture, ali na žalost, nikada nije došlo do prilike da ove male skice napravimo u nekom većem obliku. Žao mi je zbog toga, ali posebne su mi i ove male - kaže simpatični 82-godišnjak.
- Dosta sam proučavao Draženove pokrete u igri. Ona njegova karakteristična poza gdje drži loptu ispred sebe prije šuta i dahće - pokazao je prema skulpturi, koja zorno prikazuje baš taj Draženov pokret.
- Ili ona poza gdje dribla loptu ispod noge - primio je u ruke i tog Dražena.
- Puno sam gledao košarku, ali ni kod jednog košarkaša nisam vidio takve pokrete. Dražen je jednostavno bio poseban. Sve što je radio na terenu, radio je tako srčano. Iz duše. Umjetnik. Bio je saživljen sa svakim pokretom. I to odmalena. Znate, kad netko odmalena počne svirati violinu i bude sjajan, nazovu ga malim virtuozom. Dražen je bio baš to. Virtuoz.
Autor pehara SN
Baš kao što je i Zlatko Čular virtuoz svog zanata. Zanata u kojem je kroz život skupio stotine i stotine skulptura, slika... I koje su nedavno svoj dom pronašle u Konjščini.
- Zanimljiv je taj život. Ja sam Dubrovčanin, ali oženio sam Zagorku i evo sada je velik dio moje umjetničke ostavštine dobio stalni postav baš u Zagorju. U staroj osnovnoj školi u Konjščini. To je bila škola koja je propadala, ali načelnik Mirko Krznar odlučio je da će joj dati “novi život” i za godinu dana napravili su takvu galeriju kakvu nema ni Zagreb. Iznenadili su me.
Prostire se na 160 kvadrata, a Čular je u nju pohranio čak 84 skulpture i slike.
- Žao mi je što mnogi naši stari umjetnici, veliki kipari, nemaju priliku ostaviti svoja djela na takva posebna mjesta. Ljudi ne mogu uživati u mnogim velikim radovima naše umjetnosti. Zato sam ja jako zahvalan što sam dobio mogućnost pokazati nešto što sam radio cijeli život.
Jedno od tisuća njegovih velikih djela i ljudima možda najpoznatije svakako je skulptura pape Ivana Pavla II. u Mariji Bistrici, no, prije više od 50 godina Čular je prvi put “zagrebao” i po sportu. Izradio je poznati trofej koji Sportske novosti na kraju svake godine dodjeljuju najboljim hrvatskim sportašicama, sportašima, ekipama i momčadima. I danas je isti kao i tada. Čular će reći “izvana pjeskaren, unutra glanc”.
U pravim rukama
Na Štefanje, 26. prosinca ove godine, četiri takva Sportske novosti ponovo će uručiti najboljima u našem sportu, a iz prvog reda u svojih ruku djelu uživat će i sam Zlatko Čular.
Do tada, do 26. prosinca, volio bi i da njegova četiri Dražena odu u prave ruke. Draženove.
Sretan rođendan, kapetane...