Oproštaj. Tako su ono što je Pau Gasol odigrao za Španjolsku u Riju vidjeli mnogi...
- I Pau i Juan Carlos Navarro rekli su mi da se ne žele oprostiti.
Jorge Garbajosa je igrao i osvajao medalje s obojicom, a danas je predsjednik saveza. I ima dobre informacije.
- Ne, nije kraj - potvrdio je Pau Gasol po povratku u domovinu.
- Uživam igrati za reprezentaciju, osjećaj predstavljanja svoje zemlje neusporediv je s bilo čim. Imamo dovoljno talenta da se na svakom turniru borimo za najveće stvari i ja želim ostati dio te priče. Reprezentacija je velik dio moje karijere, ne mogu tražiti ništa više. Igrat ću dok god mogu. To je čast, a pritom još uvijek uživam u tome.
Jasno kao dan. Iako je jedan od najvećih europskih košarkaša svih vremena početkom srpnja napunio 36 godina, oproštaj mu ne pada na pamet. Uostalom, zašto i bi? Pau Gasol je prošle godine bio MVP Eurobasketa na kojem je u polufinalu Francuzima stavio 40 i ukupno 122 u četiri utakmice završnice. U Riju je pak za broncu protiv Australaca zabio 31 nakon što je potpisao novi NBA ugovor sa Spursima na 30 milijuna dolara za dvije godine. Koga briga što je bliži četrdesetoj nego tridesetoj!? On još nije gotov. Ni blizu.
- Izgubili smo od Amerikanaca u polufinalu i to je šteta. Ali igrali smo dobro, borili se. Ne možeš tražiti više od toga, jedino se nadati novoj prilici...
Jedini kiks SP 2014.
Veliki Pau Gasol u reprezentativnoj karijeri nije napravio samo jedno. Njegova Španjolska nikad nije pobijedila Amerikance. Na Svjetskom prvenstvu u Indianapolisu 2002. su to napravili Argentina i Srbija (tada još s Crnom Gorom), na Olimpijskim igrama 2004. Portoriko, Litva i ponovo Argentina, a na Svjetskom prvenstvu 2006, gdje su Španjolci osvojili zlato, Amerikance je u polufinalu izbacila Grčka.
Iako je to jedna stvar koju možemo uzeti kao motiv za dalje, Pau Gasol to ne treba. Igranje košarke i igranje za reprezentaciju jedini su motivi koje Pau Gasol treba. U tome istinski uživa, a vidjelo se to i u Riju.
- Olimpijske igre su uvijek lijepo, posebno iskustvo. Ne samo zbog igre već i zbog okruženja. Mi smo tijekom turnira pronašli izlaz iz teške situacije, definitivno možemo biti ponosni na ovu broncu.
Jubilarna 10. medalja za Gasola. U posljednjih 15 godina se samo s tri natjecanja vratio praznih ruku, a s njim u sastavu od 2006. Španjolska tek drugi put nije igrala finale. Jedini kiks je zapravo stigao prije dvije godine kad je izgubio od Francuske u četvrtfinalu domaćeg Mundobasketa. Možda bi i u Riju igrao finale da se nije ozlijedio mlađi brat Marc...
Vođa od prvog dana
- Jako mi je nedostajao Marc, prije svega jer ovakve trenutke uvijek želim dijeliti s njim. Nije ga bilo ni prošle godine, ali i on je uvijek dio momčadi. Ne želim pričati o tome kako bi sve izgledalo da smo imali Marca, ali ne treba biti previše pametan kako bi se zaključilo da bismo s njim bili bolji.
Braća su posljednju zajedničku medalju osvojila još u Londonu jer Pau nije bio u Sloveniji 2013. kad je Marc vodio reprezentaciju do europske bronce. Vjerojatno i zbog toga stariji brat ne misli još prestati. Ono što su nekad davno u europskoj košarci bili SSSR i Jugoslavija, u 21. stoljeću to je Španjolska. S tom razlikom da Španjolci dominiraju u daleko jačoj konkurenciji pa Gasolovoj generaciji parirati može eventualno ona jugoslavenska s kraja osamdesetih i početka devedesetih, čiji vrhunac nismo vidjeli jer se zemlja raspala.
Ova era je krenula na Eurobasketu 2001. kad je Pau Gasol dva mjeseca nakon što su ga Grizzliesi izabrali kao trećeg na NBA draftu (dotad je najviši europski pick bio Dirk Nowitzki - deveti 1998), došao u Tursku i sa 21 se nametnuo kao neupitni vođa reprezentacije. Španjolska je tada u utakmici za broncu preživjela 43 poena i 15 skokova Dirka Nowitzkog jer je Gasol tome parirao sa 31+10. Već na tom, svom prvom seniorskom turniru potvrdio se kao čovjek za velike utakmice. I otada drži razinu. Najvišu moguću razinu.