Vijest o najavi otkaza Marija Hezonje u reprezentaciji, koja je plasirana u izjavi jednom turskom portalu, proširila se od četvrtka popodne, kad je lansirana, munjevitom brzinom po cijelom svijetu.
Izbornik Aco Petrović odmah je stao na loptu, poručio da valja pričekati kraj sezone, da Marijeva frustriranost nije novost i da je on sam tome svjedočio dok su u SAD-u razgovarali o predstojećem ljetu. Uostalom, to je tada kazao i za SN. No Petrović je tada ponudio i optimizam.
- Pričekajmo kraj sezone, onda ćemo sjesti i vidjeti. Neka Mario ostane raditi u Orlandu i neka se potom odmori dva tjedna u Dubrovniku pa se krajem srpnja vidimo u reprezentaciji.
U četvrtak su osvanule Hezonjine riječi:
- Ne mislim da ću igrati na Eurobasketu, ostat ću u Orlandu, raditi cijelo ljeto. Ne vjerujem da ću igrati.
U četvrtak navečer radile su i telefonske linije između Atene, gdje je bio kapetan Roko Ukić, Milana, u kojemu je Kruno Simon, Salt Lake Cityja, u koji je stigao Bojan Bogdanović s Wizardsima, i Clevelanda, u koji je sa Sixersima stigao Dario Šarić. “Krizni stožer”, četvorica glavnih igrača Hrvatske, analizirao je Hezonjinu izjavu. Nisu je komentirali s Hezonjom jer, kako je otkrio Roko Ukić, s 22-godišnjim se igračem Orlanda nitko nije čuo.
Ukić je međutim imao spreman odgovor na pitanje o riječima mladog reprezentativnog suigrača.
- Čuo sam se s Bojanom, Šarićem i Simonom i svi imamo isto mišljenje. Snaga reprezentacije, mislim tu na lanjsko ljeto, bila je u tome da su svi željeli igrati, nitko tu nije postavljao bilo kakve uvjete i nitko nije tražio ništa. Svi su gledali samo što će najbolje od sebe dati reprezentaciji i u tome leži tajna našeg lanjskog rezultata. To je bila naša najveća snaga; ne individualna igračka snaga, nego baš to zajedništvo i spremnost na odricanje. Glavni je cilj svih nas to zadržati, a to se može samo ako u reprezentaciji igraju momci koji to uistinu žele. Svatko ima pravo na svoju odluku, svatko ima pravo doći ili ne doći, u reprezentaciju nitko nikoga neće puškom tjerati.
Ukić je sve govorio u jednom dahu...
- Bolje je da netko ne dođe nego da dođe, odradi reprezentaciju preko volje ili ima neke skrivene namjere. Svaka čast Mariju Hezonji, on je budućnost hrvatske košarke, ali ako ne želi biti sadašnjost, onda to neće biti, bit će netko tko želi. Sve ovo govorim samo na temelju izjave koju smo svi pročitali jer se s Marijem nitko nije čuo, a ne zna se je li to i njegova konačna odluka. Uostalom, i Aco Petrović smiruje loptu, on tu ne vidi ništa konačno.
Ipak...
- Meni se ne sviđa da netko uopće razmišlja u tom smjeru. OK, možda se za mjesec dana nešto promijeni, možda Hezonja donese drugačiju odluku pa sve možemo promatrati u kontekstu mladenačke frustracije, pa se to može i opravdati i razumjeti, međutim stvari se moraju dovesti na čisto.
Ukić je čak djelovao pomalo ljutit.
- Reprezentacija nije ničija zafrkancija, to je ozbiljna stvar, o tome se ne govori “danas bih igrao, sutra ne bih”, nego se tu jasno kaže. Ako si unutra, unutra si, ako nisi, pošteno je reći da se tu ne vidiš i svatko ide svojim putem. U tom je slučaju svima lakše, i treneru i igračima i navijačima. Svi znaju na čemu su. To je moj stav, ali, rekao bih, i stav svih nas igrača koji smo već neki duži niz godina u reprezentaciji.
I kako Ukić misli da će se sve skupa rasplesti?
- Ne znam, iako i ovo već nije dobro. Ako on sutra i dođe, svi znamo što se sad dogodilo i to nije dobro. Ako ne dođe, želimo mu svi skupa svu sreću u karijeri, neka bude All Star igrač dogodine, međutim u ovoj ćemo priči morati s nekim drugim. I znate što...
- Uopće ne sumnjam da ćemo biti, u najmanju ruku, jednako jaki.
No umjesto Marija Hezonje, ako on doista otpadne, trebat će Hrvatskoj igrač u vanjskoj liniji. Taj igrač nije netko iz galerije naših vrhunskih mladih talenata jer su oni svi na visokim pozicijama, a Hezonja je bio jedina nova snaga na vanjskim pozicijama. Stoga će tu trebati posegnuti, u slučaju da nema Hezonje, za nekim oprobanim igračem.
Prvi se tu nameće Marko Tomas. On se spominjao i dok se sto posto računalo na Hezonju, no kao i uvijek kad je riječ o Tomasu, postavlja se pitanje o njegovu zdravstvenom stanju. Ukić je vrlo blizak Tomasu.
- S Markom sam više puta razgovarao. Uvijek to ovisi o razdoblju u kojemu razgovaramo, o njegovoj trenutačnoj situaciji. Ako se s njim razgovara u doba njegovih vrhunskih utakmica, kakve su bile do ozljede u prosincu, onda je to vrh jer njegova je želja i mogućnost da igra za Hrvatsku neosporna i sigurno se tu vidi. Međutim, ako se s njim o tome razgovara kada je u ozljedi ili kad se vraća iz ozljede, kad je frustriran zbog toga, normalno je da njegovi odgovori ne mogu biti isti. Što se njega tiče, s obzirom na to da znamo kakve probleme ima s ozljedama, posebno s ozljedama u reprezentaciji, i to već unazad deset godina, pitanje je samo kako će završiti sezonu. Treba ga pustiti da završi sezona, vidjeti onda u kakvom je stanju i ako bude mogao fizički izdržati, ja ne sumnjam njegovu u želju i volju za igranjem za Hrvatsku. Kao i meni i Simonu, to je i njemu, vjerojatno, posljednja šansa da nešto ozbiljno napravi za reprezentaciju, a ja najbolje znam kolika je u njega želja...