Dominik Mavra trebao je biti rješenje na poziciji playmakera, koje smo dugo čekali. Uostalom, tko zna kako bi se razvijala karijere ovog 23-godišnjeg Zadranina da nije bio dio one generacije u KK Zagreb koja je osvojila juniorsku Euroligu, a u kojoj su bili Dario Šarić i Mario Hezonja.
OK, tih dana kad je Zagreb osvajao Euroligu u Barceloni, Mavra je bio iza uzbudljivog dvojca Šarić - Hezonja, no, isto tako, završio bi i on u najboljoj petorci tog turnira u Barceloni, sasvim je sigurno, da su petorci, a tome nikad nije slučaj, mogla završiti tri iz istog kluba.
Uhvatio ritam
Mavra je imao nešto drukčiji put, nije se mogao nametnuti u Zagrebu, išao je u Split, pa je pokušavao u Ciboni, otišao je kod Dražena Anzulovića u Poljsku, mučio se s ozljedama, lani do listopada nije ni imao klub, a onda je stigla ponuda od skopskog ABA-ligaša Karpoš Sokola.
I tu je Mavra odigrao odličnu sezonu, u specifičnim uvjetima i sa suigračima koji su bili onako, pravi balkanski momci. Mavra je u posljednjoj sezoni, moglo bi se to i tako reći, odrastao.
Usput se zaliječio do kraja, usput se našao na popisu Ace Petrovića za turneju po Kini, a tamo će se pokušati nametnuti pa zaraditi i poziv za one prave pripreme, pripreme za Eurobasket, koje startaju 27. srpnja.
Ante Nazor, trener koji je s MZT-om dobio Karpoš Sokole u finalu makedonskog prvenstva (i nije ostao na klupi MZT-a), hvalio je igru ovog Zadranina, zabijao mu je Mavra i po šest trica u finalu, a kaže Nazor, “neke i s deset metara”...
- Rekao bih da sam u finalu napokon uhvatio ritam. Otkako je završila ABA liga, ja sam se više posvetio kondiciji, radio sam dosta u teretani, spremao sam se za završnicu sezone, jer smo imali nešto lakše utakmice u Makedonskom prvenstvu. Finale je bilo stvarno dobro. Ušao sam u sezonu nespreman, hvatao sam ritam cijelo vrijeme, teško je bilo kroz ABA ligu ozbiljnije trenirati, ali sam onda sebi u glavi složio neki mini-ciklus priprema, spremio se i isplatilo se.
Još bez novog kluba
Karpoš Sokoli neće u sljedećoj sezoni biti dio ABA lige.
- Po riječima ljudi iz kluba, meni su tamo vrata uvijek otvorena. No, mislim da je klub svjestan da neću ostati, a i nismo uopće konkretnije otvarali tu temu. Predsjednik mi je samo kazao na kraju, “ako se želiš vratiti, ovdje uvijek možeš...”
A gdje će Dominik Mavra?
- Ništa još nema konkretno, nema za sada još ništa pametno.
No, Dominik Mavra se ne odmora, on vježba. Radi po programu Luke Svilara, stručnjaka za kondicijsku spremu, koji je radio lani s Baskonijom, ali i košarkaške treninge uz to jer je na popisu Ace Petrovića za turneju po Kini.
- Posljednja dva ljeta sam bio ozlijeđen i ovo mi je prvo kad imam određeno razdoblje u kojemu mogu napraviti neke stvari sa sobom koje sam davno planirao. I bez obzira na Kinu, odredio sam da ću ovo ljeto cijelo raditi malo jače. Svaki dan sam na terenu, a i u teretani sam. Što se tiče Kine, nećemo biti previše skupa uoči puta, vjerojatno ćemo se odrediti nekim jednostavnijim sustavima i ići to odigrati na individualnu kvalitetu.
S Petrovićem nije razgovarao?
- Ne, nisam.
Iako je izbornik dao naslutiti da će na pripremama za Eurobasket biti jedan od tri playa koji su na popisu za Kinu, a tamo su uz Mavru i Toni Katić i Goran Filipović.
- Normalno je da se nadam, nema razloga da ne vjerujem u to da je moguće. Prerano je sad za sve, na kraju, bit će to i izbornikova procjena.
Iako, reprezentacija sama po sebi, za Mavru je golem motiv.
- Motiv ne može biti veći. Spreman sam raditi tamo štogod treba, štogod se bude tražilo od mene, nema tu filozofije. Reprezentacija je iznad svega.
Ozljeda je prošlost
Nakon ove sezone u Makedoniji, kako bi Mavra opisao svoj dosadašnji put, kako bi opisao to što je zaobilaznim putem stigao do nekih većih prilika u karijeri?
- OK, možda kasnim u nekim stvarima te tri-četiri godine. Ali ja gledam to na način da sada sve stvari koje mi se događaju znam cijeniti više, nego da su one došle same po sebi, isključivo na moj primarni talent. Sazrio sam, prošao sam Makedoniju, to je specifična sredina, zreliji sam i kao osoba, znam se nositi s različitim situacijama, problemima. U jednu ruku sam sretniji što sam okolnim putovima mogao doći do neke šanse, nego da mi je poklonjeno nešto, pa da u 22-23. godini lupim glavom u zid. Možda bih ranije zaradio neke veće novce, ali ja sam zadovoljan ovako jer mi ništa nije poklonjeno.
Uza sve to se i osamostalio, u Zagrebu je bio s roditeljima, kad je krenuo u inozemstvo, bio je sam.
- Ma, definitivno, sve je to bila škola kroz koju sam morao proći. I pomoglo je.
A što se tiče tih ozljeda, trbušnog zida?
- Sve je to iza mene, posljednja dva ljeta to me mučilo. Ovu godinu sam to riješio, bio sam i na kontrolama, sve je to iza mene. Sada samo košarka...