PONEKAD ŠUTNJA NIJE ZLATO Aco Petrović odgovorio na prozivke Marija Hezonje i zaključio priču o neigranju za hrvatsku reprezentaciju

Mario Hezonja odlučio je u razgovoru za Dubrovački vjesnik objaviti svoj dio priče. Prvi je to njegov intervju u nekom hrvatskom mediju, teško je sjetiti se, zapravo, otkada. Uostalom, on je bio jedini od 88 hrvatskih sportaša na Olimpijskim igrama u Riju koji nije rekao niti jednu jedinu riječ za hrvatske medije.

Razlog je ovog istupa vjerojatno Hezonjina potreba da opravda svoj ovoljetni izostanak iz reprezentacije. U tom je intervjuu rekao svašta, između ostalog, kazao je da je čekao da Aco Petrović objasni razlog zašto se nije odazvao pozivu za Eurobasket, a kad se to nije dogodilo, morao je sam reći da ima problem s tetivama i da zbog toga nije u reprezentaciji, za koju je, kaže, uvijek igrao i uvijek će igrati.

Vuklo je na ‘ne’

Petrović je u Opatiji rekao da taj intervju nije vidio, ali je ponovio ono što je kazao prije.

- Kad sam u ožujku bio u SAD-u, pao je dogovor da se čujemo u srpnju.

Je li vam tada, u ožujku, spomenuo tetive?

- Ne, pa tada je normalno igrao za Orlando.

Tetive su prvi put došle na dnevni red u kasnijem razgovoru.

- Čuli smo se 9. srpnja, tada je, između ostalog, spomenuo i taj problem s tetivama, ali sve je već ionako vuklo na konačno “ne”. I na to se više ne treba vraćati.

Doduše, Hezonja sad tvrdi da je on turskim novinarima 15. travnja, po svršetku NBA sezone, spomenuo da mora propustiti Eurobasket zbog tetiva, ali da oni to nisu objavili.

Šutnja (ni)je zlato

Eto, da je razgovarao s hrvatskim novinarima, možda bi oni objavili.

I još nešto. Hezonja se također osvrnuo na izjave nekih najvažnijih reprezentativaca o otkazima.

- Nikada ne bih komentirao odluke svojih suigrača ako nemam potpunu informaciju o čemu se radi.

I, kao i obično s Marijom Hezonjom, nije to prvi put, dogodio se nesporazum. Za koji je, na kraju krajeva, sam kriv.

Uostalom, ako nije želio razgovarati s hrvatskim medijima, mogao je još u ožujku ili travnju na društvenim mrežama objaviti svoje mišljenje. I spomenuti tetive. Kad to već nije čuo Aco, a nisu prenijeli ni Turci...

Mogao je svašta. Osim šutjeti.

Jer ponekad šutnja nije zlato.