Dok je prelazio cestu pred zagrebačkim hotelom Panorama, gdje se hrvatska košarkaška reprezentacija okupila na početku priprema za OI, Dario Šarić gledao je pomalo zbunjeno oko sebe...
“Šiši, Šiši!!!”
Navijač je bio izbornik Aco Petrović, koji je na Trešnjevci s neskrivenim oduševljenjem dočekao novog igrača Philadelphije. Ako si blizu njega, Šarića ne možeš ne voljeti. Taj Šibenčanin jednostavno zrači pozitivnom energijom. Za svakoga pronađe vremena, a suigrače uvijek pozdravlja toplim zagrljajem i nekakvom pošalicom.
- Đuđi, dobro si obukao reprezentativnu majicu...
Đuđi je skraćeno od đuđan, a nadimak je to Darka Planinića, centra s kojim je Dario osvojio ABA ligu i sada se u Torinu plasirao za OI. Međutim, ista “kritika” koju je uputio Planiniću, stigla je Šariću nešto kasnije.
- Pitaj ga zašto je u crvenoj majici, a mi svi moramo biti u sivima - nasmijao se Kruno Simon.
Odgovor je bio spreman...
- Zato što nemam sivu.
Policija me spašavala
Nismo otkrili zašto, ali nije ni trebalo objašnjenje. Šiši je kroz desetak dana od završetka turnira u Torinu do novog okupljanja reprezentacije vjerojatno poklonio kompletnu opremu. Takav tip, od njega nijedan navijač neće čuti “ne mogu sad” ili novinar “nemam vremena”. Iako je, recimo, iza Darija Šarića bilo prilično sadržajnih deset dana.
- Po povratku iz Torina ostao sam jedan dan u Zagrebu, a onda otišao u Šibenik provesti barem to kratko vrijeme s obitelji i prijateljima.
Philadelphia ga je čekala i spektakularno dočekala, na pripreme za OI stigao je kao NBA igrač Sixersa, potpisan je ugovor na oko 10 milijuna dolara za četiri godine (2+1+1, treća i četvrta sezona su klupske opcije), a da je pričekao još godinu dana, to bi bilo barem dvostruko.
- Cijeli život su me roditelji učili da je riječ važnija od bilo kojeg papira i time sam se vodio. Možda bih dobio više novca da sam ostao u Europi, ali o tom potom. Ako budem dobro igrao, sve će se to vratiti. Što se tiče dočeka u Philadelphiji, bilo je jako lijepo jer sam vidio da me zaista žele, ali i neočekivano. Na kraju me policija trebala “spašavati” od novinara, to je za mene bilo nešto potpuno novo. Malo sam i prošetao Philadelphijom, za koju mi kažu da je pravi sportski grad. Jako sam zadovoljan novom stranicom svog života.
Sad smo prava ekipa
U cijelom tom košmaru oko potpisa NBA ugovora, koliko je uopće stigao razmišljati o Torinu, uživati u činjenici da Hrvatska ide na Olimpijske igre?
- Svaki dan mi je u glavi bilo što smo napravili. Pravo malo čudo. Nema ljepšeg osjećaja od toga da predstavljaš svoju zemlju na Igrama, na tako velikoj sceni. Ponosan sam na momčad, koja je u Torinu pokazala snagu. Uz sve dobre košarkaške elemente, pokazali smo još želju i srce.
Godinama je baš to najviše nedostajalo hrvatskim košarkašima...
- Ekipa je sad ekipa. Svi su se borili, igrači s klupe su stalno davali pozitivnu energiju, svi smo dali sve da se riješimo tog gubitničkog mentaliteta, koji nas prati već godinama. Iako tu treba naglasiti da smo se “samo” kvalificirali za OI, nije ovo ono što u konačnici želim s reprezentacijom, velika može biti samo medalja.
Nije Šarić govorio o medalji u Riju, ali budite sigurno da njega na Igrama samo to zanima.
- Imamo kvalitetu, a izbornik Petrović nas je osjetio, posložio. Teško je reći koliko možemo u Riju. Nadam se da ćemo igrati dobru košarku i plasirati se u četvrtfinale. Ako to uspijemo, nadam se da ćemo izbjeći Amerikance jer sa svima ostalima možemo igrati. A pobjedom u četvrtfinalu ulazimo u zonu medalja...
Na trenutak smo se vratili devet mjeseci unatrag kad je Dario u Istanbulu, nakon euroligaškog poraza svog Efesa od Cedevite, od novinara saznao da postoji mogućnost pozivnice za kvalifikacije. Šok je preblaga riječ.
- Čekajte, vi meni govorite da nakon “onoga” protiv Češke možemo dobiti priliku otići na OI?!
Odgovor je bio “da”, a sve ostalo je već sada - povijest.
- Jednostavno ni mjesec dana nakon onog debakla protiv Čeha nisam mogao povjerovati u takvu mogućnost. Ali, evo, dogodilo se. Nevjerojatno! Kad smo dobili pozivnicu, ni u jednom trenutku nisam pomislio da je nemoguće. Po meni je skupina u Italiji bila idealna, iako vjerujem da bismo i u Beogradu protiv Srbije igrali finale na jednu loptu. Ali ova je bila najjednostavnija za proći.
Veći stupanj zrelosti
Sve ovo se dogodilo zbog njega, u Torinu smo konačno gledali Darija Šarića iz Cibone...
- Dostigao sam dovoljan stupanj zrelosti, postao jedan od ključnih igrača. Govorilo se o tome i posljednjih godina, ali bih uvijek ispao nekakav igrač zadatka. Ovo je bilo moje izdanje iz Cibone i način na koji sam navikao igrati košarku. S loptom.
Tako bi trebao igrati i u Riju, ali i u godinama koje dolaze za Philadelphiju.
- Sixersi imaju potencijal za velike stvari, a tko će to pokrenuti i kako će se pokrenuti, manje je bitno. Ja i dalje ne znam kolika i kakva će biti moja uloga u momčadi.
Ne zna čak ni poziciju...
- Možda bi bilo bolje da sam u Efesu više igrao na poziciji “tri” i imao više situacija za “pick and roll”. U NBA ligi je puno talentiranih igrača, a ja se moram izboriti za status i minutažu. Razgovarao sam s Bogdanovićem i Hezonjom, znam da je prva NBA sezona jako teška, znam da se igra drukčija košarka i zbog svega toga neću se baviti prognozama. Ne odlazim tamo kao igrač bez iskustva, već s određenim stvarima iza sebe.
