Za bilo kojeg sportaša nema težeg od početka priprema od prvih dana. Hrvatska košarkaška reprezentacije od ponedjeljka navečer nalazi u Svetom Martinu, staroj bazi, a mi smo ih posjetili u srijedu. Kad su spojili tri-četiri uzastopna treninga. I kad su noge postale teške.
Ono kad između dva treninga nitko i ne razmišlja o odlasku na bazen, o kavici u hladu, o bilo čemu, nego samo kako se nakon ručka dokopati kreveta. I uhvatiti štogod snage za ono što slijedi predvečer.
Kad su programu - a prvih dana uvijek je tako - dva treninga, onda je onaj prvi, jutarnji trening, koji počinje u deset sati, prepun rada na snazi. Podijeli Aco Petrović svoju reprezentaciju na visoke i niske igrače. Oni, doduše, ne igraju međusobno, kako je to bio slučaj u bivšoj državi na čuvenim utakmicama “antena” i “tranzistora”, nego su u grupama kako bi radili na individualnim stvarima. Bekovi izlaze iz kretnji i šutiraju, centri primaju loptu u reketu i idu na realizaciju. Dok su jedni na terenu, drugi obavljaju pod paskom kondicijskog trenera Jure Šange svoj posao u teretani. I tu se podigne cijela tona tereta.
Za kraj, kad je gotovo, nije gotovo.
- Ajde, Šiši, sad još malo kondicije - pecka Aco Petrović Darija Šarića.
Lagano pa ubrzavanje
Ovaj vrti glavom, smije se, a Šango je već na liniji, sad su u vrsti svi, i naređuje sprintove preko cijelog terena. Kreću, doduše, u lakšem ritmu, pa se sve ubrzava. Posljednju dužinu terena, a to je bilo i najsimpatičnije, u završnom sprintu su se za pobjedu borili najmlađi naš reprezentativac Dragan Bender, kojemu će tek 20 u prosincu, i najstariji Marko Popović, koji je u lipnju navršio 35.
O bekovima se brine Dražen Orešković, s centrima radi Ivica Skelin, a Aco Petrović sve koordinira. Za kraj je izbornik još postavio dvije akcije koje će uvježbavati u večernjem terminu. Akcija s izlazima za Bogdanovića, Simona i Tomasa, akcija sa spuštanjem na Darija Šarića.
- Blokovi će biti ključni - viče Aco...
-... siguran sam da će Planinić napraviti dobar blok, ali to trebam od svih visokih.
I još nešto kao obris onoga što će biti hrvatski “trade mark”.
- Ovo je samo inicijalni okvir, vi ćete ga sami puniti!
Nema tu tajni, sve sheme koje će proći, ova je reprezentacija, ovi su igrači već doživjeli u svojim karijerama. Reprezentacija je ionako skup onog najboljeg što Hrvatska ima.
Navečer je već druga pjesma jer tu se igra “pet na pet”, tu se do automatizma ponavljaju kretnje, tu se uigrava...
- Vidi te lopte, baš su “plastične” - govori Stojko Vranković, koji je sa strane gledao porciju šutova bekova, a kad su na teren stupili centri, onda je i sam stao na parket, dajući pokoji savjet igračima, koji su svi upijali, od najmlađeg visokog igrača kakav je Dragan Bender do najiskusnijeg Luke Žorića.
Nogometni je tjedan pa se nakon odrađene dvije porcije treninga i večere društvo okupi oko televizora i gledaju se europski okršaji naših klubova. Posebno će bučno biti večeras kad će igrati Hajduk...
- Sve su ovo profesionalci, koji brinu o svojemu tijelu i to je onaj dio koji olakšava naš posao. Uza tu brigu, svi su oni dobili program priprema u koji su ušli od 1. srpnja, baš kako bi ovi početni dani kad se okupimo protekli na što je mogući lakši način - kazuje Jure Šango, kondicijski trener.
Svjestan je i on da će biti upala.
- Ma, to je normalno za ovu fazu, i na to smo svi navikli, naš je cilj da naši najbolji igrači mogu izdržati sve napore na Eurobasketu. I tako će biti.
Iako je stigao s problemima s leđima, Kruno Simon od prvog je treninga u akciji. I leđa su popustila od startnog umora, pa ni ona više ne bole.
No, problem s listom na nozi osjetio je Roko Ukić.
- Ništa ne pitaj, lud sam. Lud sam jer oni treniraju, a ja ne mogu.
Znajući kakav je Roko, suigrači su uvijek spremni “pomoći”...
- Kad nisi trenirao prije nego si došao ovdje, vidi mene kako me ništa ne boli - zadirkuje Bogdanović Ukića, a ovaj se kiselo smije.
Trenirao je Ukić, i te kako je trenirao prije nego je došao u reprezentaciju. Ali ga je uhvatio list na prvom treningu. Kako bi svi bili na miru, team menadžer Igor Kolarić posjeo je u automobil Ukića, išao je s njima i dr. Miran Martinac te su Čakovcu napravili ultrazvuk.
- Nisu pronašli ništa, sve je u redu.
Tako će Ukić po povratku, s jedne strane pun olakšanja jer zna da nije riječ o nekoj ozbiljnijoj ozljedi, s druge strane sumnjičav jer osjeća čudnu bol u listu. No, držao je Roko u rukama steznik za mišić potkoljenice, stavit će ga na nogu, stisnuti zube i trenirati jer...
- Šizim što ne treniram...
U prolazu mu suigrači dobacuju, “pazi, i meni je bilo tako”, malo mu podižu živce, ali bit će kapetan vrlo brzo u stroju.
- Naš je cilj dovesti sve u približno jednako fizičko stanje do turnira u Opatiji, koji je od 12. do 14. kolovoza - kazao je Petrović i prije negoli će krenuti pripreme.
Nakon toga slijedi finalni dio, dio u kojemu će se brusiti hrvatska igra do najsitnijih detalja, u kojima ćemo se već početi spremati za protivnike koji nas čekaju u Cluju. I ispravljati sve uočene nedostatke na dvije utakmice sa Slovenijom, jednom otvorenom za javnost u Ljubljani i jednom zatvorenom, kako bismo u punoj snazi otišli za Cluj.
Na kraju, vjerojatno vas zanima kako izgleda, barem na prvi pogled, ova Hrvatska. Izgleda potpuno drukčije nego je izgledala lani. Iako su svi nositelji tu. Tu su sada tri iskusna igrača Marko Popović, Luka Žorić i Marko Tomas, koji su nedvojbeno podigli kvalitetu reprezentacije, superdaroviti Dragan Bender, ali i neki debitanti, ljudi koji još nisu bili na velikom natjecanju poput Ivana Buve, Dominika Mavre, Ivana Ramljaka ili Tomislava Zubčića.
Ovo je vrijeme u kojemu se traže najbolje moguće opcije za Hrvatsku. Onako, na prvu loptu, izgleda to moćno, mora se reći. Ali vrijeme će dati sve odgovore.
- Koliko god radili, kad se krene igrati, pa makar i na treningu, onda se ide preko trenutačne objektivne moći.
A tek kad krenu utakmice... Prve su na programu već početkom sljedećeg tjedna kad u Orleansu igramo protiv Francuske i Litve. Petrović je već naglasio da tu ne očekuje čuda i da je “nerealno očekivati da naša igra bude kao i u Riju”.
Za one koji očekuju čuda odmah, valja reći da je ovo maraton, maraton u kojemu će biti najvažnije kako ćemo izgledati 10. rujna u osmini finala u Istanbulu. Pod uvjetom, naravno, a u suprotno nitko i ne sumnja, da ćemo bez većih problema proći uvodnu skupinu u Cluju.
Do tada, znoj, dvorana, teretana, teren.
- I svlačionica, nema dana kad ne krene neko zadirkivanje, neka zafrkancija - smije se Bogdanović.
Negdje između dvorane i hotela u Toplicima Sveti Martin, stoji bazen. Despacito je sa zvučnika išao po tko zna koji put, oko bazena je bilo puno. Bilo je i gluho popodne, temperatura iznad 35.
Najbolji Hrvati koji igraju košarku za to su vrijeme bili u dubokom snu jer predvečernji trening je čekao.
Kad ih spojiš nekoliko u nizu, a početak je priprema, nikome nije lako. Bit će lakše kad krenu utakmice i kad se ono što se sada akumuliralo, pretvori u čistu snagu.
Put svi znaju. I što je cilj.
- Tko je najjači?
- Hrvatska!
Tako počinje i tako završava svaki trening. Za sada u Svetom Martinu, a od sutra u svakom hrvatskom domu. I protiv svakog tko im stane na put.