Svaki je dan na relaciji Pridraga - Zadar, brat bratu 70-ak kilometara.
- Sjednem ujutro u auto i eto me u teretani, odradim ono što imam prema programu napravljenom u SAD-u, a potom se vratim kući. Da, Pridraga je “doma”, obiteljska kuća, odmor za sva čula, a najviše vrijedi - tišina! - govori Tomislav Zubčić.
Košarkaš koji se ovih dana bavi - nogometom!
- Je, imamo u Pridragi tradicionalni malonogometni turnir zaselaka, nastupam za Zubčiće, dakako. Golovi? Igram u napadu, oduvijek tako, još od dječačkih dana.
Pridraga i te kako voli nogomet (Mark Viduka!), ali Tomislav je otišao u košarku.
- Bili smo prognanici (rođen je 1990) i osnovna škola prošla mi je u Zadru. Uglavnom sam igrao nogomet poput ostalih jer sam i visinom bio poput ostalih. Krajem osmog razreda hipofiza je pojačano radila i godišnje sam rastao 13-14 centimetara.
Zubčići njegova plemena dosta su visoki.
- Je, ima dosta centimetara i u mog tate i u dide. Sestra i ja zajedno imamo četiri metra, ha, ha, ha, a i moj bratić Jurica Žuža dohvatio je lijepu visinu. Moj tata i njegova mama su brat i sestra.
OKC je američki Zadar
Desetljeće i pol od prvog košarkaškoga treninga do Razvojne lige u SAD-u, do Oklahoma Cityja.
- Toronto me izabrao 2012, a poslije napravio trade s Oklahoma Cityjem. Kad sam otišao iz Cedevite, bio sam na točki da napravim nešto novo za sebe, za svoju igru, a to se najbolje moglo u SAD-u. Ljudi iz Oklahoma Cityja dali su mi priliku u razvojnoj momčadi Oklahoma City Blue i ono što poslije 30-ak odigranih utakmica mogu reći, sve je najbolje. Potpuno drukčiji je to svijet od Europe, potpuno drukčiji pristup.
Kaže da mu je trebalo tjedan do dva da potpuno uđe u momčadski način igre.
- Došao sam u momčad koja je bila praktički definirana, utrenirana i moje je bilo da se čim prije uklopim. Doživio sam da su mi svi, ama baš svi, pomagali u tome, suigrači, stožer... Takav je odnos prema svakomu tko tek dođe.
Sažeto, koje su razlike u odnosu na europsku košarku?
- Puno je više otvorenoga terena, puno više. Treba dominirati u odnosu na svog obrambenoga igrača, u “jedan na jedan” biti bolji, znatno je više trke i fizičkih kontakata. Obrana se igra u kontinuiranom kontaktu i to zahtijeva visoku fizičku, ali i mentalnu pripremljenost. Moglo bi se reći da je razvojna liga preslika NBA.
Za Oklahoma City će Tomislav reći da je američki Zadar kad je u pitanju košarka.
- Kao što je u Litvi košarka daleko iznad mnogih stvari, tako i u Zadru, a Oklahoma City doslovce živi svoju košarku. To je lako zamijetiti, ljudi nose majice s klupskim obilježjima, neprestance razgovaraju o košarci, kad na javnom mjestu susretnu igrače, prilaze im i komuniciraju s puno ljubavi prema njima, njihovu poslu... I gle slučaja, Zadar ima svoj Tornado, navijače, a Oklahoma City svoju “grmljavinu” (Thunder).
Kakvi su “veliki dečki” u živo?
- Kao i svi drugi, pristupačni i srdačni.
Ljuti li se OKC na odlazak Kevina Duranta u Golden State?
- Ha, nije im bilo svejedno. Durant je čovjek koji je u Oklahoma Cityju imao status božanstva, a istini za volju, on je takvo što i zaslužio. Gledati njega na terenu znači biti svjedokom čudesnoj košarkaškoj izvedbi koja promatrača ostavlja bez daha. On je u brojnim svojim sezonama doista postao legenda.
Kako je objasnio odlazak u Golden State?
- Nije tu bilo previše riječi. Moj je dojam da je čovjek želio doći u momčad s kojom će imati veliku priliku osvojiti prsten prvaka. Taj je prsten, inače, svakomu tko u NBA nastupa veliki san, ali ne mogu svi do njega. Durant je procijenio da će s ostalima u GSW-u biti u velikoj prilici.
Jeste li gledali domaće utakmice Thundera?
- Naravno, to je neizostavno. Mi imamo svoju dvoranu gdje nas prati oko dvije tisuće navijača, često dođu i djeca, a svi idemo u veliku dvoranu kad je Thunder domaćin. Velik je to doživljaj, svaka je utakmica praznik za sebe.