Andrija Žižić, danas sportski direktor Cibone i osoba koja vodi brigu o karijeri 17 godina mlađeg brata Ante, 2007. otkazao je reprezentaciju Hrvatske, izjavivši kratko, “umoran sam”.
Imao je stariji Žižić tada problema s agentima i svojom ulogom u reprezentacijama i te 2007. odlučio je uoči EP-a u Španjolskoj reći “ne”. Bilo je to “ne” zauvijek jer tada je imao 27 godina i za Hrvatsku više nije zaigrao. Tog ljeta reprezentaciju su otkazali i Gordan Giriček iz privatnih razloga, ali i Nikola Vujčić, koji se pravdao pripremama za NBA, u koji nikada nije otišao, ali se, doduše, pojavio u reprezentaciji opet dvije godine kasnije i tu zaključio reprezentativnu karijeru.
Unstoppable @ante_zizic!#7DAYSMagicMoment #EA7DDI pic.twitter.com/jgn47iZhx3
— EuroLeague (@EuroLeague) February 2, 2017
Deset godina kasnije od te 2007, ovih dana zapravo, Andrija Žižić doveo je brata Antu, koji bi, po svim predviđanjima, trebao napraviti i veću karijeru od bratove, te su obojica u Savezu zatražili slobodno ljeto zbog adaptacije na NBA, u koju će kao draftirani Celtics Ante otići ovo ljeto.
I lani je otkazao
Dodajmo na tu priču i ono što se dogodilo lani kad je Aco Petrović imao ozbiljne namjere voditi Žižića na olimpijske kvalifikacije, međutim, ovaj se pojavio na okupljanju reprezentacije u hotelu Panorama, ali nije mogao s društvom u Sveti Martin jer je bio ozlijeđen. Da bi nekoliko dana kasnije, dok su trajale pripreme za Torino, Ante Žižić, opet u pratnji brata, trenirao i igrao utakmicu - na svoju inicijativu, kako je objašnjeno - na menadžerskom kampu u Trevisu. Iako je za reprezentaciju bio ozlijeđen. I prije negoli će ga Boston izabrati kao 23. pick prve runde.
Nakon Torina se nije mijenjala postava koja je izborila Igre, pa je u Rio putovalo onih 12 igrača koji su bili u Torinu.
Je li Ante Žižić trebao prihvatiti poziv ovo ljeto? Trebao je. Ante Žižić trebao je izabrati Hrvatsku, jer mu igranje za reprezentaciju ne bi naškodilo u NBA ambicijama. Ovako je odlučio biti na dispoziciji Celticsa, tamo trenirati sam cijelo ljeto, a ne s reprezentacijom, ne bi li stekao što je moguće bolji tretman na startu svog NBA života.
Možemo i uspoređivati. Recimo, lani su slobodno ljeto tražili Dragan Bender i Ivica Zubac, a obojica u toj svojoj prvoj NBA sezoni nisu imali bogzna kakav status u svojim NBA klubovima. OK, stigli su tamo kao 19-godišnjaci, bez ozbiljnog seniorskog iskustva u Europi.
No, Ante Žižić nije takav slučaj. Kao nikad niti jednog igrača u povijesti, Cibona je u njegove dvije i pol sezone nastojala, čak i pod cijenu svojih rezultata, razvijati Antu Žižiću. I dobro je da je to radila jer Cibona se ionako hrani od javnog novca i kao takva mora raditi stvari dobre za hrvatsku košarku. Doduše, Ante Žižić je taj svoj razvoj mogao barem vratiti igranjem za reprezentaciju. Zbog prilike koju je dobio u Ciboni on je bio 23. pick NBA drafta, zbog Cibone je dospio do Darušafake prošle zime. A Cibona je više od svega - javni klub, svi smo mi, a posebno stanovnici Zagreba, odvajali od svojih primanja za razvitak Ante Žižića...
Šarićeva pouka
S druge strane, dva igrača koja su imala najbolji status od naših igrača po dolasku u NBA ligu nisu nikada propustila igrati za reprezentaciju. Dario Šarić tu je svako ljeto otkad zna za sebe, a iako su mu tek 23 godine, Šariću će ovo biti šesto seniorsko reprezentativno ljeto. Kazao je pred koji dan u telefonskom razgovoru...
- Što mislite da posljednjih 15 dana kad sam bio u SAD nisu bili pritisci da ne igram za reprezentaciju? Rekao sam im da nema šanse.
Bojan Bogdanović ista je priča, tu je otkada zna za sebe. Tu je svaki put kad dobije poziv. Ovo ljeto će potpisati mega-ugovor u NBA ligi, postati možda i najplaćeniji hrvatski sportaš u povijesti, mogao je i on reći, “ne treba mi to ovo ljeto”. Ali tu je i ne pomišlja otkazati.
S takvim stavom, s takvim stavom prema svojim NBA poslodavcima Bogdanović i Šarić pokazuju da imaju petlje, između ostalog. Da se njima ne može manipulirati.
I zato imaju status. Koji tamo, u SAD-u ostali naši NBA igrači tek moraju dostići.
Ako ikada uspiju. Kad na početku ideš niz dlaku, onda se onaj s druge strane na to navikne. Obično je to tako u životu.
Ili te nije briga. Pa je NBA samo izgovor. Ali nadajmo se da nije tako...
Podvucimo, Ante Žižić trebao je igrati za Hrvatsku, NBA mu ne bi pobjegao. Nikome tko vrijedi NBA lige, ta liga i status u njoj nisu pobjegli. Reprezentacija i igranje za reprezentaciju s tim nemaju nikakve veze.