Igre i košarka su velika stvar. Od 1992. kad je NBA igračima omogućen nastup, ovaj se sport pretvorio u onaj koji ima poseban status na Igrama i sport koji je na Igrama, barem kad govorimo o momčadskim sportovima, neka druga dimenzija.
Nije to bilo drukčije ni u Riju, jer su se jedino za košarku morale naručivati dodatne ulaznice. Na sve ostale momčadske sportove mogli ste ući samo pokazujući akreditaciju.
Nakon dva tjedna loptanja stvari se nisu promijenile, pozicije su ostale iste. SAD je djelovao ranjiv, barem na početku, Mike Krzyzewski nikada od 2006. i SP-a u Japanu nije doveo na Igre taktički siromašniju momčad, ali njihova atletska moć, dominacija u skoku, posebno napadačkom, bila je dovoljna da osvoje novo zlato. U finalu se moglo vidjeti i zašto je Kevin Durant jedan od najboljih košarkaša današnjice, jer onih pet trica koje povezao u prvom poluvremenu nešto su što razdvaja genijalce od običnih smrtnika. Iako se opet razvlače rasprave oko toga koliko je SAD dominantan i da će ga netko uloviti, čini se da je ovaj bio zreo. Samo da je bilo više hrabrosti, više petlje, ali i nešto atletike u Srbiji, drugom finalistu.
- Neće ih nitko uhvatiti još deset godina - tvrdi Saša Đorđević, izbornik Srbije.
Ako se kvalitetno pripreme, a prvi sljedeći ispit je SP u Kini 2019, zatim i Igre u Tokiju 2020. godine, onda će ih teško biti zaustaviti. Međutim, ako dođu na ta natjecanja u međuritmu, mogao bi se opet dogoditi problem. Kao što je to bilo na Igrama u Ateni 2004. i na SP-u u Japanu 2006. Doduše, otada kad su dva puta uzastopno dobili po repu, od polufinala 2006. i Grčke, Mike Krzyzewski i SAD nisu izgubili nijednu utakmicu. Punih deset godina!
Otišao je i Krzyzewski
Carmelo Anthony bio je tu cijelo vrijeme, doduše propustio je odigrati SP u Turskoj i Španjolskoj, no za Igre je uvijek bio prvi u redu. Otišao je u finalu, uz ovacije Carioca 1 Arene nakon što je postao najveći olimpijski košarkaš svih vremena. Ima on tri zlata (Peking, London, Rio) te broncu (Atena). Nitko nikada više od njega. Otišao je i Krzyzewski, sad će na klupu Gregg Popovich. No ista je to škola. Vojnička.
Srbija je ponovila ono što je napravila prije dvije godine na SP-u. Ušla je u veliko svjetsko finale i tu se ne može govoriti o slučajnosti, već o vrijednosti reprezentacije Saše Đorđevića na klupi i Miloša Teodosića na parketu.
- Barem smo vas na dva tjedna natjerali da ne gledate reality showove.
To je poručio Teo Srbima nakon svega. Bogdan Bogdanović se hvalio slikom s DeMarcusom Cousinsom, koji je zadovoljan onime što je vidio od budućeg suigrača u Kingsima, ali Bogdan nije bio sretan.
- Izgorio sam.
Srbija je ostala na minus trideset u finalu (66:96), iako je moglo biti i dramatičnije, jer se spustila i na minus 41 u zadnjoj četvrtini. I onda je Nemanja Nedović spustio Srbiju. Čak i ispod onih minus 32 koje je inkasirala Hrvatska u finalu s originalnim Dream Teamom 1992. (85:117).
Španjolska je na kraju brončana, Pau Gasol i društvo tijesno su svladali Australiju. Neki će reći i sudačkim previdom, no ako se tako može tretirati zadnji faul na Gasolu, teško je reći da Patty Mills nije faulirao Sergija Rodrigueza šest sekundi do sirene. I da Australija nakon toga nije ništa postavila u napadu za pobjedu.
Hrvatska je tu novost, ona je računajući dva posljednja SP-a i Igre u Londonu jedina koja je pronašla pravi put među osam najboljih. Štoviše, na konačnoj smo ljestvici čak peti, imamo u Bojanu Bogdanoviću i velikog, najboljeg strijelca Igara po prosjeku poena.
Vratili smo se u svjetski vrh i to treba podvući. Vratili da ostanemo na njemu, u to se treba nadati. Jer Hrvatska ima reprezentaciju, ima osovinu Bogdanović - Šarić i oko nje će se skupljati sve što vrijedi u sljedećim godinama.
Gasol nije rekao ‘ne’
Ovo nije posljednji put da smo u osam, ali bi mogao biti posljednji put da nismo među četiri. I u svjetskoj podjeli moći.
Slijedi naime velika smjena generacija. U svim vodećim reprezentacijama.
Igre u Riju bile su posljednje za Anthonyja, ali i za puno velikih igrača. Već su najavili svoj kraj Manu Ginobili i Andres Nocioni (Argentina), teško je očekivati da će do Tokija igrati Luis Scola i Carlos Delfino. Pau Gasol nije rekao “ne”, ali njemu je 36 godina, teško će biti tu za SP u Kini za tri godine i za četiri u Tokiju. Kao što to neće biti u stanju ni njegovi vršnjaci (Navarro, Reyes, Calderon). Tony Parker se oprostio od Francuske, ali slično kao i s Francuzima, ne treba vjerovati da ćemo na svjetskoj reprezentativnoj sceni više ikada gledati Diawa ili Pietrusa. Sva trojica su naime osvojila juniorsko zlato na EP-u u Zadru 2000. godine. Prije 16 godina!
Australija će dobiti svoj poguranac, jer tu dolaze daroviti Simmons i Exum. Treba računati na Kanadu kao na novu silu, svakako ne zaboraviti Tursku, Grčku. I računati da će Srbija biti i dalje jaka. Ne vjerujem u novu Španjolsku, nešto više u Francusku, ali oni će biti tu, uvijek neugodni.
I Hrvatska. Dio vrha. S Bogdanovićem i Šarićem. I dok čekamo Bendera, Žižića, Zupca, Arapovića...
Eh, da. Nije se oprostio ni Roko Ukić. Ako ne bude boljeg, bit će i on tu i za sljedeće akcije. Jer nema boljeg.
Jedini problem Hrvatske jest taj što se bolji i dalje ne nazire.