Cibona
Marko Todorov / Hanza Media / Hanza Media

VUKOVI NA KORAK DO NASLOVA

VELIKI GRADSKI DERBI POSTAO JE PRVA PRIČA GRADA 'Uz ovu momčad i ljude na tribinama nemamo se čega bojati, idemo do kraja!'

AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 26.05.2017. u 11:08

  • Željko Šakić je nosio Vukove do druge pobjede. Odigrao je fabtastičnu utakmicu uokvirenu s 25 poena, deset skokova i četiri asista, a sve se to dogodilo ispred punog Draženovog doma. Nakon što su igrači slavili s navijačima, s cijelom dvoranom, Šakić je stigao do novinara:

    - Zahvalio bih se navijačima, svaka im čast. Bili smo jako dobri, jedini pad je bio pred kraj, kao i u prvoj, i u drugoj utakmici. No, uz taj duh koji imamo u momčadi, uz ljude na tribinama, uspjeli smo do kraja. Reynolds je bio bolestan, ali svaka čast i njemu, svaka čast svima što imamo još snage, bilo za nedjelju ili srijedu, jer očekujem da budemo na kraju prvi.

    Samopouzdanje je vrhuncu, očito je?

    - Krenulo je to s utakmicom zadnjeg kola sa Splitom. Znate sve kako je bilo, tada smo se jednostavno skupili, sve što je bilo dobro, krivo, nema veze, idemo redom Zadar, Šibenik, pa dokle dođemo, tako je bilo. Sada smo u psihološkoj prednosti, ali to može biti dvosjekli mač, no dat ćemo sve od sebe. Ja se nadam da ćemo biti gotovi već u nedjleju.

    Zagreb, 250517.
KC Drazen Petrovic.
Treca finalna utakmica za prvaka Hrvatske izmedju Cibone i Cedevite.
Na fotografiji: Paolo Marinelli.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
     

    Ima li i inata zbog onih događanja u zadnjem kolu prvenstva?

    - Bilo je i toga, ali Cedevita je išla svojim putem. No, uz ovu momčad i ove ljude na tribinama, mi se nemamo čega bojati.

    Damir Mulaomerović je korak do naslova i bio je gotovo prazan od emocija koje su razdirale.

    - Od kuda da krenem? Ajmo od Scottieja, koji je imao upalu grlu, koji je bio bolestan, ali je pokazao kakav je čovjek, kakav je karakter. Momci nisu gubili vjeru, mi smo bili uvjereni i da Reynolds nije igrao kako bi dobili. Dominirali smo, cijelo vrijeme, uz fantastičnu podršku publike mi smo se uspjeli otrhvati i onim problemima na kraju. Cedevita ima individualni kvalitet, što su Boatright, Tomas i Bilan pokazali na kraju. Ali, presudio je naš momčadski duh. Nema euforije, moramo ostati skromni, spremiti se za nedjelju i osvojiti naslov. Neće biti lako, svaka je utakmica bila za sebe, bile su različite, ali je jedina poveznica da smo u sve tri utakmice mi bili bolji. Očekujem agresivnu Cedevitu, kakva je bila i sinoć.

    Zagreb, 250517.
KC Drazen Petrovic.
Treca finalna utakmica za prvaka Hrvatske izmedju Cibone i Cedevite.
Na fotografiji: navijaci Cibone.
Foto: Marko Todorov / CROPIX
     

    Što je sada bila razlika u odnosu na prvu utakmicu?

    - Tada smo sami pobijedili sebe. Svatko je dao svoj dio. Navijači su bili sjajni, Šakić je bio fantastičan, kapetan Rozić vuče sve, daje makismum energije, a Reynolds je bolestan izdržao 33 minute, bio je bolestan, ali je igrao na svoju odgovornost, što je za pohvaliti.

    Miro Bilan odigrao je najbolju od tri finalne utakmice, ali nije bilo dovoljno.

    - Evidentno je da nismo odigrali dobru utakmicu, nadskakali su nas, imali duplo više asista, a to govori kako su oni igrali, a kako mi. Mi smo se i solidno vratili na kraju, ali kad je trebalo, oni su pogodili. Na početku smo im prelako dopustili da odu na deset poena viška, a to je teško stizati.

    U čemu je problem Cedevite u ovoj seriji?

    - Kad se Cibona odvojila, imali smo glavu dolje, a to je teško gledati, i s tribina. Kako god ide, treba vjerovati, treba se boriti do kraja. I kad smo se vraćali, meni je izgledalo da nismo igrali dobro. Nismo mogli pronaći energiju, loši smo bili u trećoj četvrtini, imali smo priliku nakon odmora, ali nismo to iskoristili.

    Veljko Mršić, Cedevitin trener ovako je vidio poraz svoje momčadi:

    - I treću je utakmicu Cibona izgedala veći dio bolje nego mi. Mi smo čak i dobro ušli u utakmicu, ali promašili smo trice, međutim i tu smo izgubili samopouzdanje, a zbog čega je to tako trebam pronaći razlog. Serija je bila na 1-1, mi možda nismo naučili gubiti u Hrvatskoj. Sada moramo pronaći snagu na domaćem parketu, naći energiju, motiv da se vratimo u Draženov dom prvog lipnja.

    Još je nešto dodao.

    - Pohvalio bih Žganeca koji je igrao s rupturom, morali smo se krpati, jer Karlo nije mogao, ispostavilo se. Morali smo igrati i s dva visoka igrača na kraju. S obzirom kako je izgledao veći dio utakmice, na kraju su nam trebala dva skoka da bi se sve zakompliciralo.

    Iz drugih medija