Izložba Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. gotovo je jedina izložba u MSU na kojoj možemo vidjeti što se uistinu zbiva u domaćoj suvremenoj umjetnosti. U ovom se muzeju više bave retrospektivama.
Jedini kriterij pri odabiru umjetnika jest kvaliteta, nije bitan generacijski faktor, iako je naglasak na mlađim umjetnicima, niti medij, iako je ponajviše instalacija. Ove je godine i manji broj radova, 21 umjesto 38. Izloženi su na jednakom prostoru kao i prošlih godina pa umjetnine imaju više prostora za sebe, no na nekim je mjestima to i pretjerano.
Nasilje i prošlost
Neke smo radove već imali prilike vidjeti, doduše ne u ovom muzeju, primjerice, u galeriji Karas, gdje su izlagali Kožul i Žižić, zatim u Galeriji SC rad Igora Rufa, pa rad Silvestera Kolbasa “Crvena zvijezda” u Klovićevim dvorima, gdje je bila i sjajna Sandra Vitaljić i njezin ciklus “Voljena” i tema ubojstva iz strasti.
Većinom je riječ o društvenim temama, bilo da je riječ o potrošačkom društvu, nasilju ili o odnosu prema prošlosti; potonjih je i najviše. Također, većina odabranih radova konceptualno je čista, no nisu svi jednake kvalitete.
Gobić i Perkov
Među našim favoritima, na vrhu ljestvice su tri rada: crteži “Na Dančama” Ivane Dražić Selmani, instalacija “Medvjedolav” Igora Rufa te rad “Produkcija nasljedstva” Marka Markovića.
Uz njih, svakako treba istaknuti i rad Vedrana Perkova “Broadway Boogie-Woogie” te instalaciju Ive Gobić, uvezene reklamne letke koji sa sloganima dućana na naslovnici izgledaju poput knjiga za samopomoć.
Igor Ruf
Igor Ruf, Predrag Pavić, Jelena Azinović i Petar Popijač izvrsni su mladi hrvatski kipari; nadamo se i nekoj skoroj generacijskoj izložbi. Dio multumedijalne instalacije “Medvjedolav“ Igora Rufa skulptura je koju čini donji dio tijela životinje, a oblikovana je kao mješavina tijela lava i medvjeda. Iza skulpture su stepenice. U pozadini je video s umjetnikom koji pojašnjava o čemu je u stvari riječ; skulptura je prijedlog za pozornicu na kojoj stoje nesigurniji govornici. Ili oni koji bez straha i treme moraju otpjevati pjesmu koju u videu pjeva Ruf; “Moja kuća je u ulici, koja je u gradu, koja je u županiji, koja je u državi, koja je u kontinentu, koja je na svijetu, koji je u svemiru...”
Ivana Dražić Selmani
Poklopilo se da ova umjetnica ima samostalnu izložbu u galeriji Greta i skupnu u MSU.
“Na Dančama” su maleni crteži ugljenom, toliko maleni da se golim okom motivi jedva razaznaju, dimenzije su 3 puta 4 cm; niz detalja na tim crtežima pokazuju umjetničinu virtuoznost. Nastali su prema obiteljskim fotografijama kupanja na Danačama, jednom od najstarijih dubrovačkih kupališta, iz sredine 20. stoljeća. U ovim sitnim crtežima pronaći ćete dubrovačke ljepotice velikih šešira i u jednodijelnim kostimima, kako skaču sa stijena ili zajedno s prijateljicama stižu na plažu, uglavnom niz prizora iz svakodnevnice. Dio rada su i obiteljska pisma iz ratne 1941. godine, a koja, također, svjedoče o pokušaju življenja svakodnevnice. Fina nostalgija.
Marko Marković
Marko Marković živi u New Yorku. Čuli smo za performans kada je oštrio noževe ispred Wall Streeta pa je i uhapšen. Asistent je Matthewa Barneyja, jednog od najvećih današnjih umjetnika. Marković u ovom radu nije toliko radikalan kao u dosadašnjim, no ne bježi od fine doze provokacije. “Produkcija nasljedstva” instalacija je od predmeta iz obiteljskog naslijeđa; uz zlatnik s Titovim likom, čine je i zubi umjetnikove majke sa zlatnom prevlakom, dok je zlatni lančić i narukvicu koje je dobio prilikom rođenja kao poklon smrvio u prah i postavio u dvije “lajne” ponuđene za konzumiranje. Ideja je umjetnika simbole prošle ideologije pretvoriti u simbole nove ideologije - bogatstva i zlatnih lajni.