S Goranom Dukićem proteklih mjeseci nije bilo lako napraviti ni najkraći razgovor za medije. Od 1. listopada u punom je pogonu kao redatelj druge sezone serije “Počivali u miru” (snimanje završava uoči Nove godine), u prosjeku radi 12 sati dnevno, rijetko kad manje, ponekad i više, ovisno o postavljenim zadacima.
Kada smo se napokon dogovorili za intervju, bilo je to tijekom njegova slobodnog dana, koji je, međutim, proveo u montaži poduzeća Ring produkcija, realizatora serije. Nasmijao se kada sam mu rekao da mi ovo ne sliči na dan odmora, no u odnosu na iscrpljujuća snimanja koja su trajala i do pet ujutro, valjda je i slaganje gotovog materijala u montaži bilo opuštajuća pauza.
Za kreativni povratak Dukića u naše podneblje najzaslužniji je Dario Vince, vlasnik Ring produkcije, a ujedno i tvorac, autor priče i producent serije “Počivali u miru”. Prva sezona bila je veliki pomak u našoj televizijskoj produkciji, pogotovo onoj u posljednja dva desetljeća, jer se nadovezivala na najzanimljivije trendove u svijetu, krimi serije s kontinuiranom radnjom koje ne zaziru od kontroverzi.
Radnja u Istri
U ukupno 12 jednosatnih epizoda novinarka Lucija Car ( Judita Franković) i umirovljeni zatvorski čuvar Martin Strugar ( Miodrag Krivokapić) zaronili su u podzemlje hrvatske tranzicije, no samo je ona uspjela preživjeti sve što su otkrili o društvu u kojem žive ali i o sebi. Serija nije probila rekorde gledanosti, gotovo ništa što emitira Hrvatska televizija to nije u stanju, ali je dobila odlične ocjene, uživala izniman respekt filmskih i televizijskih profesionalaca i što je još važnije - imala svjetsku distribuciju. Čak je i poznata holivudska kompanija Lionsgate otkupila prava za eventualnu američku preradu.
U prvoj sezoni većina epizoda imala je uz dva spomenuta i posebne protagoniste, tako smo i doznali tko je završio u zapuštenim grobovima u dvorištu zatvora koji čeka prenamjenu, no druga sezona izlaže cjelovitu priču u kojoj postoje vraćanja unatrag, ali su svi ogranci fabule puno čvršće povezani. Kako mi je rekao Dukić: “Zamislite film koji traje 500 minuta”. Vince i njegov scenarist Saša Podgorelec zbivanja su smjestili u Istru, koju su iz neobjašnjivih razloga hrvatski film i televizija stalno ignorirali (tamo je jedino snimljena povijesna rudarska drama “Crveni i crni” Miroslava Mikuljana). “Bilo nam je zanimljivo ispod tako uređene regije, možda najljepše u Hrvatskoj, nalaziti stvari kakve tamo ne bi očekivali“, objašnjava Vince.
Panegirici u NY Timesu
Priča druge sezone sabijena je u 10 epizoda, koje je trebalo realizirati u tri mjeseca, sa ukupno 71 radnim danom snimanja, na 106 setova i sa 110 govornih glumačkih uloga. Nesumnjivo, pozamašan posao koji je Vince namjeravao opet obaviti s redateljima prve sezone Goranom Rukavinom i Kristijanom Milićem, međutim, dok su se pregovori s HRT-om beskrajno rastezali, dvojica redatelja vezala su se ugovorima s komercijalnim televizijama na njihovim sapunicama.
Dukić se pokazao kao spasonosno rješenje. Redatelj koji je na prvim Danima hrvatskog filma 1992. dobio Oktavijana za svoj kratki igrani film “Mirta uči statistiku”, slavljen je kao nova nada hrvatske kinematografije, iako je malo tko tada znao da je šest puta dolazio na prijemni ispit zagrebačke Akademije za dramsku umjetnost, prije no što je konačno primljen na režiju.
Procijenivši da mu šanse ovdje nisu osobite, sredinom tog desetljeća zaputio se u Ameriku, studirao u New Yorku i Los Angelesu, a 2006. uspio je snimiti za milijun dolara svoj prvi i zasad jedini cjelovečernji film, zagrobnu komediju “Pizzeria Kamikaze”, po priči izraelskog pisca Etgara Kereta.
Prikazan je na festivalu nezavisnog američkog filma u Sundanceu, dobio panegirik u The New York Timesu, pobijedio u Motovunu i predstavljao odličan uvod u karijeru koja je ipak neko vrijeme zamrla. Zašto? “Radio sam na projektima koji nikako da stignu do realizacije, ali se od toga ipak dalo živjeti. Kako to nisu bili moji scenariji, prava su isticala i morao bih se prebaciti na nešto drugo. Osim toga, u Americi je u tom razdoblju došlo do zamiranja nezavisnog filma, koje je srećom pri kraju, jer mali projekti opet bujaju, kao opozicija dominaciji blockbustera”.
Život u L.A.-u
Dukić živi u Los Angelesu, supruga mu je Amerikanka, također redateljica ali se više bavi produkcijom, imaju dvoje djece, no u Hrvatsku navrati ne samo na odmor nego i poslom: povremeno snima reklame, a lani je s prijateljem Vanjom Černjulom, uspješnim američkim direktorom fotografije koji je snimio i “Pizzeriju Kamikaze”, pokrenuo u Rijeci Pixel, radionicu za film, televizije i nove medije, koja na žalost ove godine nije dočekala i svoje drugo izdanje. Ima dosta dobar pregled domaće filmske scene, zna većinu producenata, redatelja i glumaca, tako da mu ne morate objašnjavati tko je tko.
Uostalom, nedavno je projekt koji bi trebao režirati, “Nosila je rubac črleni” po scenariju bivše voditeljice HRT-a Sandre Antolić, dobio sto tisuća kuna poticaja na natječaju Hrvatskog audiovizualnog centra.
Poziv Daria Vincea bio je neočekivan, ali je na njega vrlo brzo reagirao. Vince mu je poslao prvu sezonu serije i scenarij za drugu. Seriju je pogledao u 24 sata, scenarij progutao i nakon kraćeg natezanja oko honorara pristao. Već krajem kolovoza počele su pripreme, a nakon mjesec dana se snimalo.
Budući da dosad nikad tako nešto nije radio, je li oklijevao s pristankom? “Ne, upravo zato mi se činilo zanimljivim“.
Što misli o prvoj sezoni “Počivali u miru”. “Može to zvučati čudno, ali meni je to bilo suviše depresivno, crnilo uvijek moraš razbiti s malo humora, onda čak nekako više dođe do izražaja”. Očito zna o čemu govori, jer ispod vedre glazure njegovog sjajnog filma “Mirta uči statistiku” - koji neprestano iskrsava na kablovskom kanalu Klasik TV - nazire se dosta mraka, a “Pizzerija Kamikaze” zbiva se među pokojnicima koji su izvršili samoubojstvo. “U ovome što radimo mislim da je dobro što se barata s jako puno različitih elemenata, tu imate krimića, horora, romanse, humora, mislim da bi kao priča trebalo biti jako zanimljivo”.
Budući da nisu snimali po redoslijedu radnje, nego principom mozaika, kako je koja scena dolazila na red po produkcijskom planu, bez obzira je li u pitanju druga ili sedma epizoda, je li mu to bio problem? “Posao redatelja je da o svemu tome vodi računa, na to morate biti koncentrirani. Podrazumijeva se da se u nečem takvom morate snaći.”
Veliki zalogaj
Vince osobito hvali njegov rad s glumcima. “Nema se tu što reći. Oni koji su imali velike uloge ionako su se dobro pripremili, a odlično su funkcionirali i oni s manjim zadacima, koji su samo došli na set da bi izgovorili repliku-dvije. Neke od njih sam znao od ranije, ali većinu nisam.”
Druga sezona serije “Počivali u miru” njegov je dosad najveći redateljski zalogaj. Postoji li mogućnost - ukoliko mu kasnije prođe i projekt “Nosila je rubac črleni” na regularnom natječaju HAVC-a - da se definitivno vrati u Hrvatsku?
“Ne znam, u Americi imam dom i obitelj, a sada tamo nastojim realizirati scenarij koji sam sâm napisao. Drugo je to kada vam propadne projekt po tuđem tekstu, niste uz to tako jako vezani. Ne treba meni puno, dva-tri milijuna dolara. Osim toga, i “Pizzerija Kamikaze” imala je produkcijskih teškoća, financijeri su odustajali, pa smo ipak dogurali do kraja“.